Borci za oslobađanje Raqqe, sirijske prijestolnice kalifata Islamske Države, ušli su u predgrađa grada. Civili koji su ostali u Raki pod ISIS-ovom su brutalnom vlašću više od tri godine.

CNN-ova Atika Shubert donosi potresno svjedočanstvo jedne obitelji razdvojene ratom i brutalnosti života pod vlašću crne zastave.

Dok koalicijske snage okružuju glavni grad ISIS-a u Siriji, Raqqu, negdje u tom gradu kći snima poruku svojoj majci, u dalekoj Nizozemskoj.

“Mama, imam noćne more. Sanjam da su došli po mene da me ubiju. Nakon što sam ti poslala glasovnu poruku, sve sam izbrisala jer sam se prepala. Sada ih vidim svugdje… Izvadi me iz ove strahote. Umorna sam. Moj sin je iscrpljen… Izvadi me odavde, preklinjem te…”, kćerine su riječi.

Wafah nije majčino pravo ime, ne želi da joj se otkrije identitet. Boji se da će ISIS napasti njenu kćer, no njezin glas dovoljan joj je da shvati strahote života u Raqqi.

“Kada ideš na tržnicu u nabavku, vidiš ruku ovdje, nogu ili glavu ondje. To je ISIS ostavio. Nekada smo ondje pili kavu, sada je sve puno leševa”.

Wafah je već izgubila jednu kći. U moru, dok je bježala preko Grčke.

“Brod je potonuo, djevojčica se utopila. Imala je dvije i pol godine. Tijelo joj je isplivalo na obali mjesecima kasnije. Sahranjena je na grčkom otoku Chiosu”.

Wafah je danas odlučna izvući svoju najstariju kćer iz Raqqe jer je ne želi izgubiti. 23-ogodišnjakinja je pokušala pobjeći, no ISIS ju je zaustavio i pogubio supruga. Njezin sin, Wafahin prvi unuk, ima skoro dvije godine.

“Mama, iscrpljena sam, situacija je strašna. Ne mogu više podnijeti ovakav život. Moj sin je bolestan, a nema lijekova, čiste vode, ničega za moje dijete. Jučer je bilo vrlo teško pronaći nešto mlijeka”, očajna je kćer.

Wafah nikad nije vidjela svoga unuka.

“Draga moja, budim se u tuzi, liježem u tuzi. Ne znam ni za koji drugi osjećaj osim tuge. Svaki dan živim u strahu od sutra”, govori CNN-ovoj novinarki.

“Kada vidim slike, srce mi se slama na komadiće. Nema nade. Jedina nada je njezin glas. Jedina nada koju imam njihovi su glasovi”, govori ova žena.

Wafah jeca dok govori. Stišće svoj telefon i svoje srce. S nadom i strahom pri svakoj poruci, ne odgovara odmah. Samo jednom glas joj je bio miran: “Dušo, najvažnija stvar je da čuvaš sebe i Odaia. I, ako bog da, kao što smo obećali, doći ćemo i izvući vas. Bog će doći i spasiti te i ponovno ćemo se vidjeti. Ostani jaka”.