Migranti koji iz Afrike stižu na europsku obalu spremni su rizikirati svoje živote kako bi pobjegli od ratova, siromaštva i diskriminacije. Njihov put je često pun opasnosti, ali kako on zapravo izgleda i kakav posao obavljaju obalne straže? CNN-ova Isa Soares donosi ekskluzivnu priču iz Grčke.
Pod okriljem mraka grčka obalna straža napušta luku kako bi krenula u patrolu Egejskog mora.
Tim se sastoji od četiri osobe. Njihova je zadaća pronaći migrante koji žele stići do Grčke i spasiti ih prije nego dođe plima.
U prvih 40 minuta našeg putovanja, vidjeli smo da se čamac nalazi ispred nas. Bolji pogled otkriva da se radi o gumenom čamcu u kojem se nalazi šest muškaraca koji veslaju kako bi stigli do Grčke.
VEZANE VIJESTI
Slabi i mokri, sada su sigurni i sretni jer su živi. Za obalnu stražu ovo je delikatna situacija, ali i kritična uloga koju moraju prihvatiti.
Kada su nas vidjeli, shvatili su da se nalaze na našem teritoriju. Surađivali su i odmah zaustavili motor, nakon čega smo ih ukrcali na naše brodove i odveli na otok Kos.
Nakon što smo ih iskrcali na Kosu, mi se vraćamo na more. Uskoro, naišli smo na još jedan gumenjak u mraku. Na njemu su se stisnule 44 osobe, uglavnom mlađi muškarci.
Dolazak zore otkriva koliko je njihov posao pun izazova. Gotovo 10 nautičkih milja ili skoro 19 kilometara morskog prostranstva moraju pažljivo nadgledati.
Oni se nalaze šest kilometara između Turske i Grčke, ali prije svega to je i dalje opasno putovanje čak i za obalnu stražu kojima je prioritet spašavanje života.
Do danas niti jedan migrant nije poginuo pod njihovim nadzorom. Službenici obalne straže ponosni su zbog toga jer su donedavno nadzirali pijane turiste na moru.
“Ponosni smo i zadovoljni s postignutim rezultatom. Do svibnja 2015. godine više od 5.000 migranata stiglo je na otok Kos, a u posljednje dvije godine uhitili smo 38 trgovca ljudima”, ističu iz obalne straže.
U ranim jutarnjim satima, njihov sinoćnji napor vidljiv je svima. Umorna i iscrpljena djeca, žene i muškarci okupljaju se u luci i traže vlasti da ih usmjere. Ali za to treba vremena jer su oduševljeni onime što vide. Još se suzdržavaju jer se ništa ne može usporediti sa životom migranata koji su opasnosti i progon ostavili iza sebe.
