U Rusiji su počeli predsjednički izbori koji se održavaju od 15. do 17. ožujka, a očekuje se da će aktualni predsjednik Vladimir Putin slaviti, što mu otvara put da na vlasti ostane barem do 2030. godine.
Izbori nude važan uvid u domaće izazove Kremlja u jeku rata s Ukrajinom. Laura Hood, stručnjakinja za rusku politiku, za Conversation je identificirala tri ključne stvari na koje treba obratiti pažnju tijekom izbora.
1. Ne spominji rat (previše)
Ovi izbori održavaju se tijekom najvećeg međudržavnog sukoba koji se dogodio u ovom stoljeću. U ruskim medijima i ruskoj politici gotovo da nema izjava protiv invazije, a rat je postao organizacijsko načelo ruske politike nakon 2022. i služi za oblikovanje politike i odluka.
Iako rat igra veliku ulogu, ta je uloga implicitna i ne zauzima središnje mjesto jer udaranje u ratne bubnjeve nije osobito popularno. Zapravo, strategija Kremlja tijekom cijelog sukoba oslanjala se na preuštni pristanak opće javnosti i povlačenje iz ratnih napora u zamjenu za određeni stupanj normalnosti kod kuće.
Službeno, rat se u Rusiji naziva “specijalna vojna operacija”, ali ga Moskva naziva i proxy ratom između Rusije i Zapada. Ruska vlada žonglira između dvije stvari u tom smislu – s jedne strane je to uvjeravanje neangažirane javnosti, a s druge strane je jačanje potpore za teški rat koji zahtijeva ogromne resurse.
Putinova javna komunikacija uoči izbora odražava tu napetost. Najavio je svoju namjeru da se kandidira tijekom neugodne, loše inscenirane interakcije s časnikom na vojnoj ceremoniji dodjele nagrada u prosincu 2023. Taj je izbor iznenadio neke upućene koji su očekivali da će Putin svoju najavu utkati u koreografirani događaj visokog profila s fokusom na domaća postignuća a ne rat koji je u tijeku.
Uz to, i obraćanje nacije 29. veljače započeo je i završio hvaleći ratna postignuća, ali najveći dio govora bio je posvećen postignućima, programima i ciljevima koji su uglavnom bili nepovezani s ratom.
2. Pritisak da se postigne velika pobjeda Putina
Iako su se autokratski režimi poput ruskog pokazali vještima u upravljanju izbornim procesom kako bi istisnuli suparnike i ublažili poremećaje, izbori su još uvijek događaji s velikim ulozima.
Većina izvješća sugerira da se Kremlj nada postići da odaziv bude najmanje 70%, s oko 80% glasova za Putina – što bi premašilo njegov udio od 76,7% iz 2018. Za promatrače ruske politike od velikog je interesa kako se rezultati proizvode tijekom ratnih uvjeta.
Jedan od način da se postigne visoka izlaznost jest pritisak prema državnim službenicima i radnicima u državnim korporacijama da masovno izađu na izbore. No, uzimajući u obzir i rat i nedostatak radne snage, nije jasno hoće li ta metoda polučiti uspjeh.
Štoviše, politička neangažiranost i izvjesnost Putinove pobjede znače da je interes za glasanje na najnižoj razini u povijesti. Za lokalne dužnosnike pritisak je veliki. Koliko je Kremlj uložio u ove izbore pokazuju i dokumenti koji su nedavno procurili, a do kojih je došla estonska web stranica Delfi. U njima se navodi da je potrošeno iše od milijardu američkih dolara u “prednamještanje” izbora, sponzorirajući kreativne sadržaje poput filmova, TV serija i videoigara prepunih provladinih i antizapadnih poruka.
Ono što još ide Putinu u korist jest i to što će se izbori održavati tri dana te uvođenje elektroničkog glasovanja, što će olakšati maksimiziranje odaziva. Ove promjene također otežavaju promatračima praćenje stupnja prijevare. Od ostalih vrsta manipulacija i pritisaka, ne treba nipošto zaboraviti prisiljavanje Ukrajinaca u anketiranim regijama na glasovanje.
3. Ušutkavanje političke oporbe
Smrt dugogodišnjeg Putinovog kritičara Alekseja Navaljnog u veljači 2024. bila je veliki udarac za oporbu, ali predstavlja stanje političke represije u Rusiji.
Od 2018. oko 116.000 Rusa suočeno je s političkom represijom. U takvim će okolnostima predsjednički izbori biti najmanje pluralistički u postsovjetskoj Rusiji, sa samo četiri kandidata na glasačkim listićima, a među njima neće biti otvoreno antiratnih osoba.
Na prethodnim izborima obično je bio kandidat iz takozvane “liberalne oporbe”. Neko se vrijeme činilo da bi se ovaj trend mogao nastaviti u obliku nezavisnog Borisa Nadeždina, čiji je eksplicitni antiratni program donio neočekivanu privlačnost u usporedbi s drugim kandidatima.
No, njemu je zabranjena kandidatura, a time je Kremlj vjerojatno želio izbjeći ponavljanje 2018., kada je Pavel Grudinin iz Komunističke partije neočekivano privukao birače svojim prizemnim populizmom.
Ipak, razmjeri javnog oplakivanja Navaljnog i entuzijazam za Nadeždina otkrivaju da unatoč drakonskoj ratnoj cenzuri i represiji, ostaje značajan broj Rusa željnih autentičnih političkih alternativa.
Čini se da je za sada najbliži kandidat alternativi Vladislav Davankov iz liberalno orijentirane stranke “Novi ljudi”, koji će vjerojatno privući glasove nekih koji gaje antiratno raspoloženje. On zastupa mir i pregovore “pod našim uvjetima”, a podaci ankete državnog VTsIOM-a pokazuju da bi on mogao zauzeti drugo mjesto.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!