Silovanja, otmice i pogubljenja: Put iz sudanskog El-Fashera

Cesta posuta tijelima

Dok su ljudi pokušavali pobjeći iz glavnog grada sudanske države Sjeverni Darfur, koji su prošlog tjedna zauzele paravojne Snage za brzu potporu (RSF), kretali su se među mrtvima.

„Kažu da je ovo poput genocida u Ruandi“, svjedoče preživjeli. „Stopa ubijanja toliko je brza da je teško povjerovati.“

Stanovnici El-Fashera, koji su već preživjeli više od 500 dana opsade i gladi, pokušali su pobjeći — ali su ih RSF snage, koristeći oružje i tehnologiju za koje se vjeruje da ih je osigurala Ujedinjena Arapska Emirata, dočekale nezamislivim užasima.

Muškarci su odvajani od žena i djece te pogubljeni. Dječaci stari svega dvije godine ubijani su — ponekad pred vlastitim obiteljima.

Talačke su žrtve bile prisiljene kontaktirati rodbinu i prijatelje kako bi uplatile otkupnine preko mobilnih bankarskih aplikacija.

Žene su, prema brojnim svjedočanstvima za Middle East Eye, silovane, nasilno pretraživane i seksualno zlostavljane. Neke su zadržane kao taoci umjesto otkupnine. Civili su strijeljani na mjestu, optuženi da su pripadnici Sudanskih oružanih snaga (SAF), koje su u ratu s RSF-om od travnja 2023.

Masovne grobnice i bijeg kroz pakao

Sudanski civili ubijani su zbog svoje etničke pripadnosti ili političkih stavova.

Neki koji su pokušali pobjeći upali su u rovove i jarke koji okružuju zemljani bedem izgrađen oko grada.

Prema Humanitarnom istraživačkom laboratoriju Sveučilišta Yale, „u El-Fasheru pod RSF kontrolom trenutno se provode operacije uklanjanja tijela dok se dokazi o masovnim ubojstvima gomilaju“. RSF, koji ubija brže nego što može pokopati žrtve, poseže za masovnim grobnicama.

Preživjeli su prvo stigli do mjesta Gurney, koje su RSF snage označile kao sabirnu točku za civile, a zatim nastavili 70 kilometara pješačiti kroz trnje do grada Tawile.

Na tom su putu stotine djece izgubile roditelje ili bile odvojene od obitelji. U Tawilu su stigli iscrpljeni i izgladnjeli.

„Vidio sam tijela posvuda“

Mohamed Hassan iz El-Fashera rekao je za MEE telefonom da je vidio desetke mrtvih na ulicama i da su RSF borci „skupljali ljude i strijeljali ih“.

„Živim blizu sveučilišta El-Fasher. Vidio sam kako RSF okuplja desetke ljudi unutar kampusa i ubija ih bez milosti. Sam sam izbrojio više od 40 tijela.“

„Razdvajali su muškarce od žena i djece. Žene su tukli i vrijeđali, a muškarce su nasumično strijeljali,“ rekao je Hassan.

U istom kvartu, Daraja Oula, Yaleov laboratorij identificirao je masovne grobnice kod džamije, oko 200 metara sjeverno od Saudijske bolnice, gdje je prema navodima ubijeno 460 pacijenata i njihovih pratitelja.

Provjereni videozapisi pokazuju RSF borce kako prolaze kroz bolnicu i pucaju na svakog tko je ostao živ.

Etnička ubojstva i svjedočanstva

Drugi stanovnici svjedoče da su ljudi ubijani zbog pripadnosti svom plemenu.

„Vidio sam kako RSF vojnici zaustavljaju trojicu mladića i pitaju ih iz kojeg su plemena. Kad su rekli da su Zaghawa, odmah su ih ubili.“

Zaghawa su ne-arapska etnička skupina iz sjeveroistočnog Čada i zapadnog Sudana, a RSF ih sustavno cilja jer većinu „Zajedničkih snaga“ koje se bore uz vojsku čine upravo Zaghawa borci.

Radnik bolničke kantine izjavio je:

„Čak ni ozlijeđeni i osobe s invaliditetom nisu bili pošteđeni – RSF ih je optuživao da su ranjeni u borbi sa SAF-om.“

„Željeli smo smrt“

Amira, majka iz El-Fashera, opisala je kako su njezinu grupu, punu žena i djece, napale RSF postrojbe na motorima.

„Razdvojili su muškarce od žena i djece. Muškarce su ubili“, rekla je Amira na konferenciji u Tawili. „Ljude su pogubljivali pred nama. Izgubila sam mnoge članove obitelji.“

Žene su bile prisiljene hodati satima po trnovitom tlu, bez hrane i vode.

„Netko je bičem udarao svakoga tko bi zaspao. Na cesti nije bilo nikoga osim RSF-a.“

Hawa, trudna osam mjeseci, rekla je da je nakon ubojstva supruga pješačila s djecom 70 kilometara do Tawile.

„Najstarije dijete ima 12 godina, najmlađe dvije. Nema pomoći, nema hrane ni liječnika. Nitko nam ne pomaže,“ rekla je.

Masovna silovanja i nestale žene

Prema Amirinu svjedočanstvu, razmjeri silovanja su „razorni“.

„Kad bi vidjeli lijepe djevojke, uzimali su ih kao robu – kao valutu, kao plaću.“

Sudanska ministrica za socijalnu skrb Sulaima Sharif Ishag potvrdila je da su i žene koje su potražile utočište na sveučilištu napadnute i silovane unutar kampusa.

Vlada je zabilježila najmanje 25 slučajeva seksualnog nasilja, ali se vjeruje da je broj „mnogo veći“.

„Ne možemo doći do mnogih žena. Mnoge su otete između El-Fashera i Tawile,“ rekla je ministrica.

Lokalni dužnosnici u Tawili izvijestili su o 150 slučajeva seksualnog nasilja, 1.300 ranjenih od metaka i 750 djece bez obitelji.

„Uvjeti su katastrofalni,“ rekao je glasnogovornik Adam Rojal.

Odgovornost i uloga UAE-a

Prema procjenama organizacije Eyes for Peace, u zauzimanju El-Fashera ubijeno je najmanje 3.000 ljudi, dok se tisuće izbjeglica još vode kao nestale.

„Treba nam sve – voda, hrana, skloništa, zdravstvena i psihološka pomoć,“ rekao je direktor Altahir Suliman.

Sudanska mreža liječnika priopćila je da RSF drži tisuće civila zarobljenima u gradu, nakon što im je oduzela sva vozila za evakuaciju.

Uloga Ujedinjenih Arapskih Emirata sve je više pod povećalom, jer su glavni sponzor RSF-a.

Sudanski veleposlanik u Ujedinjenom Kraljevstvu, Babiker al-Siddig Mohamed al-Amin, izjavio je da UAE „moraju odgovarati za genocid u El-Fasheru“.

„Godinu dana upozoravamo na nadolazeće zločine RSF-a, ali svijet nije reagirao,“ rekao je Will Davies iz organizacije Avaaz.
„Vlade su pokleknule pred UAE-om, iako postoje dokazi da su RSF naoružali do zuba. Tisuće ljudi se ubijaju, a Emirati to mogu zaustaviti.“