Tko će voditi najmoćniju europsku instituciju? Dvije zemlje ozbiljno se pripremaju za osvajanje te pozicije

'Startni pištolj' uskoro će opaliti za utrku za mjesto predsjednika Europske središnje banke (ESB) 2027., a dvije teškaške zemlje koje tu poziciju nikad nisu imale – Španjolska i Njemačka – čini se da pripremaju ozbiljan pohod, piše POLITICO.

Madrid je upadljivo tih oko nominacije za nasljednika svog sadašnjeg člana Izvršnog odbora, Luisa de Guindosa, koji u lipnju napušta dužnost potpredsjednika. To je potaknulo nagađanja na tržištima i među političarima da četvrto najveće gospodarstvo eurozone cilja na još veću nagradu.

U iduće dvije godine ESB-u slijedi velika kadrovska rotacija, što državama članicama otvara rijetku priliku da na vrh jedne od najmoćnijih institucija EU-a postave ljude od povjerenja.

De Guindosova pozicija bit će na raspolaganju u svibnju iduće godine, dok će mjesta glavnog ekonomista, predsjednika i čelnika važnog odjela za tržišta postati upražnjena 2027.

Iako Njemačka, Francuska i Italija oduvijek imaju jednog od šest mjesta u Izvršnom odboru, Španjolska je sada već šest godina bez predstavnika. Ako ostane nijema dok se druga mjesta popunjavaju, to će biti jasan signal da cilja na sam vrh.

Španjolsko ministarstvo gospodarstva nije željelo izravno komentirati, ali je naglasilo da “Španjolska ostaje čvrsto predana tome da ima značajnu i utjecajnu prisutnost u ključnim europskim institucijama, kao što je uvijek imala.”

Rizik s visokim ulozima za Madrid — i snažna konkurencija

Oklada na predsjedničko mjesto rizična je za Madrid, tim više što i Njemačka – koja također nikada nije imala predsjednika ESB-a – želi iskoristiti priliku.

Ovoga puta Španjolska ima snažnog kandidata: Pablo Hernández de Cos, bivši guverner Banke Španjolske i sadašnji glavni direktor Banke za međunarodna poravnanja (BIS).

Bivši predsjednik ESB-a Mario Draghi svojevremeno ga je mentorirao, a de Cos je uspio obnoviti reputaciju Banke Španjolske nakon ozbiljnih propusta prije i tijekom financijske krize. Taj je uspjeh potvrđen njegovim dvama mandatima na čelu Bazelskog odbora za bankarsku superviziju.

No iznad svega lebdi sjena američkog predsjednika Donalda Trumpa. Ako bi de Cos prešao u ESB, Europa bi mogla izgubiti ključnu funkciju u BIS-u. S obzirom na sve manju ekonomsku težinu Europe, Trump bi mogao uvjeriti druge da – uz MMF, BCBS i Odbor za financijsku stabilnost kojim također upravljaju Europljani – Stari kontinent već ima više nego dovoljno vodećih pozicija.

Iako nije moćan, BIS je prestižna institucija s jedinstvenim uvidom u globalne financijske tokove. Dvije osobe upoznate s razmišljanjima ESB-a rekle su da se sadašnje rukovodstvo boji gubitka pozicije koja je tradicionalno pripadala Europljanima.

Njemački trenutak

Mnogo će ovisiti o Njemačkoj, koja — poput Španjolske — nikada nije imala predsjednika ESB-a. Glasnogovornik njemačke vlade rekao je da će stav zauzeti “u svoje vrijeme” i da zasad izbjegavaju nagađati.

Njemački dosadašnji kandidati — Axel Weber i Jens Weidmann — pali su zbog svoje krute monetarne ortodoksije u vrijeme krize. No nakon najgore inflacije u Europi u više od pola stoljeća, klima je znatno sklonija “jastrebovima”.

Najizgledniji kandidat bio bi sadašnji predsjednik Bundesbanke, Joachim Nagel. Umjereniji od Webera i Weidmanna, Nagel bi mogao biti prihvatljiviji ostalim članicama. No Nagel, član manje koalicijske stranke SPD, u više je navrata stao na žulj kancelaru Friedrichu Merzu – nedavno zagovarajući zajedničko izdavanje europskog duga za obranu.

Kao i de Cos, i Nagel bi mogao imati konkurenciju unutar vlastite zemlje. Utjecajni ekonomski stručnjak Lars-Hendrik Röller navodno promovira Jörga Kukiesa, bivšeg ministra financija u vladi Olafa Scholza.

Kukies, također socijaldemokrat, ali bliži desnom krilu stranke, nije se javno sukobljavao s Merzom. Osoba bliska kancelaru rekla je da bi on mogao biti prihvatljiv kandidat. Njegov savršeni engleski, doktorat iz financija na Sveučilištu u Chicagu i iskustvo vođenja Goldman Sachsa u Njemačkoj dodatno mu idu u prilog.

Zanimljivo, na nedavnom događaju u Berlinu, guverner Banke Francuske François Villeroy de Galhau dao je naslutiti da Röller također promiče jednu Njemicu, a ne Nagela.

Ta bi osoba mogla biti Isabel Schnabel, trenutačna šefica tržišnih operacija ESB-a, koja navodno cilja na tu poziciju. No pravilo glasi: nitko ne može odraditi više od jednog mandata u Izvršnom odboru, pa bi trebalo pronaći pravnu rupu da ju se zadrži. Budući da postoje alternativni kandidati, a neke države smatraju Schnabel previše “jastrebom”, bivši član odbora rekao je da ne vidi razlog da Njemačka riskira s njezinom kandidaturom.

Usto, Berlin bi možda radije podržao “jastrebovskog” kandidata iz druge zemlje kako ne bi bio pod pritiskom da prerano odustane od čelne funkcije Europske komisije — Ursula von der Leyen ima mandat do 2029.

Nizozemska opcija?

U priču ulazi Klaas Knot, koji je u lipnju, nakon 14 godina, napustio mjesto guvernera Nizozemske središnje banke. Knot, poput Draghija, bivši je predsjednik Odbora za financijsku stabilnost i donosi ogromno institucionalno iskustvo i ekspertizu u monetarnoj politici. Christine Lagarde nedavno mu je odala iznimno snažnu podršku, rekavši da “ima intelekt, izdržljivost i rijetku, prijeko potrebnu sposobnost da okuplja ljude”.

Većina prepreka pred njim izgleda savladivo: iako je u vrijeme krize bio jastreb, u drugom je mandatu postao znatno umjereniji timski igrač. A to što bi Nizozemska već imala predstavnika u odboru (Frank Elderson) kada se biraju predsjednik, nije nepremostiv problem — slično se dogodilo 2011., kada je Lorenzo Bini Smaghi otišao ranije kako bi oslobodio mjesto Draghiju.

Knotov jedini stvarni problem jest to što je trenutačno izvan “političkog cirkusa”.

“Mora pronaći način da ostane vidljiv i relevantan do tada,” rekao je bivši član Izvršnog odbora.

Knot održava ključne veze: savjetuje Europski stabilizacijski mehanizam o strateškom pozicioniranju te Europsku komisiju o neovisnosti središnjih banaka u zemljama kandidatkinjama. I dalje je aktivan govornik — s čak pet nastupa na godišnjem sastanku MMF-a prošlog mjeseca.

Ali dvije godine mogu biti jako dugo u europskoj politici.