Jelena Vasić je Beograđanka koja je odlučila dobiti dijete bez partnera, a proceduru je počela u glavnom gradu Sjeverne Makedonije, Skoplju. Kako je ispričala za N1, na takav potez se odlučila ne znajući da će procedura umjetne oplodnje s genetskim materijalom iz inozemstva biti moguća i u Srbiji.
„Meni je bilo nezamislivo da će postojati takva opcija u Srbiji. Ja sam u Skoplju počela proces u rujnu, imala sam jedan pokušaj, koji je na žalost, bio neuspješan, ostaju mi još dva. Krivo mi je što nisam pričekala postupak u svojoj zemlji”, rekla je Jelena Vasić u emisiji „Crvena linija“.
Kako su donirane jajne stanice iz Španjolske podijelile Srbiju i umjesto podrške da se oni koji imaju problem sa začećem ipak ostvare kao roditelji, došli smo do „tihog izumiranja i nestanka srpskog identiteta“? Za razliku od Srbije, građani Hrvatske još uvijek na oplodnju doniranim reproduktivnim materijalom moraju ići u inozemstvo, a građani BiH oplodnju mogu ostvariti samo vlastitim reproduktivnim stanicama? Zašto su banke reproduktivnih stanica u zemljama regije prazne, izvantjelesna oplodnja i djeca začeta u laboratoriju i dalje stigmatizirana, a žene koje se odluče na ovakav vid izvantjelesne oplodnje višestruko diskriminirane?
Vasić priča da je imala podršku svoje obitelji u odluci da postane majka.
„I to mi je olakšalo, jer da nije bilo toga, da se neko protivio, ja sam sigurna da se ne bih usudila na takav korak. Ja nastavljam u Skoplju proces, imam jos dva pokušaja, ako se dogodi da budu neuspješni, nastavit ću proces u Srbiji“, kaže.
Prema njenim riječima, iznenadila se da je, kada je svoju priču objavila na Instagramu, dobila podršku žena koje je prate na toj mreži.
„Bila sam skeptična, malo me je bilo strah, ali sam bila iznenađena pozitivnim komentarima svih žena koje me prate. Ja radim u frizerskom salonu, te su moji pratioci samo žene“, dodala je.
Vasić je opisala i samu proceduru kroz koju je prošla.
„Od trenutka kada sam kontaktirala kliniku – prvo smo zakazali termin, oni uglavnom rade i zakazuju grupne termine, te jedan broj žena iz Srbije imaju isti termin i svi grupno dolaze u kliniku. U rujnu sam imala ginekološki pregled, kao i pregled kod psihologa, išli smo kod bilježnika, platila sam za cijelu proceduru oko 3.000 eura. Da napomenem, to nije umjetna oplodnja, to je postupak inseminacija. Rečeno je da će za mjesec dana materijal biti spreman i kad su mi javili, ja sam u konzultaciji s doktorom iz Beograda otišla na prvu inseminaciju. Prvi postupak nije bio uspješan, na žalost“, ispričala je.
Vasić je kazala i da je bila upoznata s određenim podacima donora i da je mogla birati.
„Ja sam mogla orabrati donora, imala sam njegovu fotografiju kad je bio mali, fizički opis, čime se bavi, koju je školu završio, opis roditelja, sa obje strane“, rekla je.
O izvantjelesnoj oplodnji u zemljama regije u „Crvenoj liniji“ govorile su i aktivistkinja Indiana Husić Šabanović i Bojana Šantić iz udruženja Roda.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!