O regulaciji studentskog rada razgovarali smo s novinarkom portala H-alter, Anom Kuzmanić.
Upitana je regulaciji studentskog rada i o odustajanju od smanjenju praga za plaćanje poreza, koji se odnosi na segment studentskog rada.
“Što se tiče studentskog rada, zakon ne postoji – postoji pravilnik o posredovanju zapošljavanja redovnih studenata iz 1996. godine”, navela je, dodajući da on regulira samo mali dio problema, primjerice da je rok u kojem se sredstava trebaju platiti student servisima, koji ga dalje uplaćuju na račune studentima.
Nekažnjeno iskorištavanje
Prava studenata nisu zaštićena, smatra ona, je oni imaju samo Vijeće članova Studentskog centra, a student servis ih štiti samo ako poslodavac u roku od 15 dana ne uplati plaću.
“U praksi je to labavo – satnica im iznosi od 15 do 35 kuna, a ona bi treala biti veća ukoliko se radi o noćnom radu ili radu za vrijeme blagdana i vikednom. Zna se dogoditi da rad počinje popodne i on traje do navečer, a da se pritom ne računa veća satnica”, navodi ona za primjer.
VEZANE VIJESTI
Poslodavac, nastavlja, može nepotpisati ugovor i student ostaje bez zarađenih sredstava.
“Studenti kao i obični radnici pristaju na svašta, jer moraju”, navodi, naglašavajući da je zabluda je da oni rade iz luksuza – treba platiti knjige, smještaj, prehranu, školarine; premda dio nabrojanog jest subvencioniran, to nije dovoljno.
Upitana je i kako to da nijedno tijelo, odnosno institucija, nije napravilo ništa po pitanju rješavanja ovih problema.
“Vjerojatno ih nije briga”, navodi ona, dodajući da je Ministarstvo obrazovanja posljednji puta navelo da će spriječiti zloporabe studentskih ugovora i suzbiti ilegalni način rada na taj način, ali se to, u prvom redu, nije dogodilo, a zatim je sumnjivo i zašto su to uopće najavili. Naime, to su napravili zbog direktive, odnosno naredbe Europske komisije. Ministarstvo, osim toga, šturo komunicira o ovim pitanjima, primjerice, kada su upitani o ovoj temi, naveli su da ako se bude kretalo u izmjene pravilnika, u raspravu će biti uključeni svi dionici tog procesa.
Rad koji se ne percipira kao rad – a u njemu sudjeluje 75.000 ljudi
“Taj rad se ne percipira kao rad. Na studente se ne odnosi Zakon o radu, dakle, nemaju praktički radnička prava, iako su radnici kao i svi drugi”, ističe ona, iako veliki broj studenata radi.
“Oko 65 posto studenata, dakle 75.000, radi”, kaže Kuzmanić.
Sustavne brige o njihovih pravima nema: Studentski zbor se uglavnom bavi pitanjem prehrane i to kada dođe do problema, kao i sada: oglasio tek nakon donošenja pravilnika i krenuli su u razgovore o tome.
“Iskustva studenata su grozna – nemaju fiksnu stanicu, studenti nemaju početak radnog vremena, jednako su eksploatirani kao i radnici u Hrvatskoj i oblici tog rada su jednako nesigurni”, naglašava.
I oni, naime, uplaćuju obveze iz svoje plaće, iako se ne radi o mirovinskom i zdravstvenom osiguranju te prirezu.
“Poslodavci plaćaju 17,5 posto student servisu, a 12 posto ide kao naknada Studentskim centrima za posredovanje, što bi se trebalo uložiti u poboljšanje standarda i uključuje smještaj i prehranu”, kazala je. Čine li to studentski centri, upitana je.
Netransparentnost i malverzacije
“Pa ne”, smatra ona. U Zagrebu su, primjerice, dignuti krediti i napravljena su ulaganja samo zbog potreba Sveučilišnih studentskih igara. Zagrebački SC je u minusu, odnosno u sanaciji, i dužan je 120 milijuna kuna, a nitko ne odgovara za tu štetu i ne zna se gdje su potrošena ta sredstva. SC također ne komunicira s javnošću, ne ustupa financijske izvještaje i odluke Upravnog vijeća.
“Riječ je o jako netransparentnoj instituciji”, navela je.
“Dobili smo i odgovor da SC nije tijelo javne vlasti, što je bizarno jer mu je osnivač država. Tek odnedavno imaju povjerenika za informiranje”, navela je, dodajući da se i dalje do odgovora teško dolazi.
Čak ni Državno odvjetništvo ne odgovara na pitanja: navodi tek da su dugovi napravljeni za vrijeme prošloga ravnatelja u fazi izvida, dakle, ni od njih se ne može doznati ništa o eventualnim malverzacijama.
Kada je upitana jesu li i studenti sami krivi zbog svoje inertnosti, odgovara da problem s predstavništvom studenata traje jako dugo – svaki mandat Studentskog zbora obilježen je aferom, uglavnom oko načina izbora, činjenice da studenti ne vjeruju da se njihovi predstavnici bore za njihova prava ili činjenice da SZ izvršava projekte, koji se provode netransparentno.
“Studenti vjeruju u samoorganiziranje, što se vidjelo na njihovoj borbi za dio javno financiranog obrazovanja”, kazala je, dodajući da se tako treba boriti i za pravilnik, a prvi je korak osvješćivanje da su i oni radnici.
Smatra da nema drugog načina već da se studenti, upravo poput radnika, samoorganiziraju i bore za vlastita prava.
To nije rad iz luksuza
Komentirala je i limit od 5.000 kuna, koji studenti smiju zaraditi mjesečno da bi izbjegli porez. Na pitanje treba li biti normalna praksa da se uz studiranje stječe i staž i bolji novac, kaže:
“Zašto ne? Oni moraju raditi da bi plaćali svoje obveze pa im pati studiranje, i zbog toga treba pronaći balans”, kazala je. “To ne treba regulirati mjesečnim iznosom koji smiju zaraditi, već većom kontrolom poslodavaca”, navela je.
“Ne postoje crne liste poslodavaca koji nisu isplatili studentima novac”, navodi za primjer.
Komentirala je i afere koje su se ticale manipulacije ugovorima, po receptu – jedna osoba bi digla ugovor, a druga bi osoba radila.
Sada su nešto veće i češće inspekcije, jer student mora imati ugovor na svoje ime i u tom smislu postoji kontrola, “ali i dalje se ti ugovori prodaju”. Smatra kako bi se to moglo suzbiti na način da Studentski servis provjerava poslodavce, i pojača kontrole onih koji im se uporno prijavljuju za korištenje usluga studenata.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
