Humanist, kozmopolit, poliglot, aktivist, istaknuti intelektualac i jedan od naprevođenijih europskih književnika Predrag Matvejević umro je u četvrtak u Zagrebu u 85. godini nakon duge i teške bolesti.

Informacija nam je potvrđena iz kruga njegovih bliskih prijatelja. 

Jedan od najvažnijih i najprevođenijih pisaca i publicista Balkana, ali i Europe, preminuo je u četvrtak oko 14 sati u Zagrebu, u 85. godini.

Predrag Matvejević rodio se u Mostaru 7. listopada 1932. Njegov otac Vsevolod Matvejevič, rođen je u Odesi, a nakon povratka iz ratnoga zarobljeništva u Njemačkoj 1945. bio je sudac u Mostaru. Majka Angelina (rođena Pavić) bila je Hrvatica iz Bosne i Hercegovine, a njezina obitelji imala je bitan utjecaj na Matvejevićev rani odgoj u katoličkoj sredini.

U rodnome gradu Matvejević je završio osnovnu i srednju školu, a Studij romanistike, koji je počeo je u Sarajevu, završio je u Zagrebu. Komparativnu književnost i estetiku doktorirao je 1967. na Sorboni, a na tome glasovitom pariškom sveučilištiu obranio je 1994. i habilitaciju za redovitoga profesora.

Francusku književnost predavao je od 1959. do 1991. na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1959-1991). Iz Zagreba se 1991. godine preselio najprije u Francusku gdje je do 1994. predavao na Odsjeku za opću i komparativnu književnost na Sorboni (Paris III, Sorbonne nouvelle). Od 1994. bio je redovni profesor slavistike na poznatom Rimskom sveučilištu La Sapienza.

Bio je gostujući profesor na raznim sveučilištima: New York University (1982.), École des langues orientales (1991.), Collège de France (1994.), Université Catholique de Louvain (2000).

Sveučilište u Perpignanu, u povodu šestote obljetnice svoga postojanja, dodijelilo je Matvejeviću doktorat honoris causa. Počasne doktorate dobio je također na univerzitetima u Trstu (2001.), Genovi (2004.) i rodnome Mostaru (2006.).

Jedan od najprevođenijih hrvatskih autora u svijetu i angažirani intelektualac

Uz iznimnu akademsku karijeru, Predrag Matvejević bio je i istaknuti književnik. Jedno od njegovih najpoznatijih djela “Mediteranski brevijar” preveden je na 23 jezika, a samo u Italiji prodan je u više od 300 tisuća primjeraka. Njegova knjiga “Druga Venecija” prevedena je na desetak jezika, a publicistička knjiga “Jugoslavenstvo danas” objavio je 1984. beogradski BIGZ 1984. kao džepno izdanje u 30.000 primjeraka.

Šezdesetak uglednih talijanskih umjetnika potpisalo je prije godinu dana inicijativu da se Predragu Matvejeviću dodijeli Nobelova nagrada za književnost upravo zbog “Mediteranskog brevijara”. Među začetnicima te ideje bili su i glasoviti talijanski književnik Umberto Eco te Claudio Magris.

Matvejević je bio počasni doživotni potpredsjednik Međunarodnoga PEN kluba u Londonu, predsjednik Znanstvenoga vijeća Mediteranskoga laboratorija u Napulju.

Zajedno s Miloradom Pupovcem i Žarkom Puhovskim, a uz podršku generala Koče Popovića, Matvejević je bio i među osnivačima Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI), prve neovisne političke asocijacije u tadašnjoj Jugoslaviji, koja je imala službeni slogan “Jugoslavija, ili rat!” i u Zagrebu prethodila osnutku nacionalnih stranaka (HSLS, HDZ).

Na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj 1992. bio je službeni kandidat za zastupnika u Hrvatskome saboru na stranačkoj listi Socijalno-demokratske unije, a 1999. bio je, kao državljanin Talijanske Republike, kandidat talijanskih komunista na izborima za parlament Europske unije.

Nositelj je brojnih odlikovanja koje su mu dodijeli predsjednici Republike u Francuskoj (Legija časti), Hrvatskoj (Red Danice hrvatske), Sloveniji i Italiji.

Objavio je brojne knjige, među kojima “Sartre”1965. “Razgovori s Krležom”, prvi put objavljenu 1969. , “Književnost i njezina društvena funkcija” 1977., “Te vjetrenjače” 1977., “Jugoslavenstvo danas” 1982., “Mediteranski brevijar”, prvi put objavljen 1987., “Istočni epistolar” 1995., “Gospodari rata i mira” 2000., “Druga Venecija” 2004. “Kruh naš” 2009. te 2011.s Borisom Gunjevićem “Tko je tu, odavde je – povijest milosti; eseji.

Napisao je i više knjiga i eseja na francuskome te talijanskome jeziku

Dobio je niz nagrada, među ostalima, Godišnju nagrada Vladimir Nazor 1975., nagrade “Malaparte”, “Boccaccio”, “Silone”, “Marinità” i “Obiettivo Europa”, “Nagradu Exodus”, odlikovanje “Red zvijezde solidarnosti Talijanske Republike” s počasnom titulom “Commendatore” (2007.), Mediteran mira – nagrada grada Ancone 2007. i druge nagrade.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.