Gost Dnevnika N1 bio je politički analitičar Žarko Puhovski, koji je u razgovoru komentirao aktualna društveno politička pitanja poput ploče HOS-a, ali i izazova koje ima hrvatska vanjska politika, i to ponajviše sa susjedima - dijelom vezano i uz pitanja oko HOS-ovih ploča i ustaškog pozdrava "za dom spremni".
Čini se da je Vlada Andreja Plenkovića uspjela postići rješenje o spornoj ploči HOS-a u Jasenovcu koje bi trebalo zadovoljiti i koalicijske partnere i braniteljske udruge. Neslužbeno se doznaje da bi ploča mogla biti premještena u Novsku, no sporni pozdrav “Za dom spremni” ne bi bio uklonjen. Vaš komentar?
VEZANE VIJESTI
Načelno je sa simbolima jako teško raditi kompromise, a konkretno to izgleda tako da onda se stvara stav prema kojemu je taj poklič nedopušten na razini recimo jedne općine, a u nekoj drugoj općini nije i to se čini dosta neobičnim. To se svodi na ono rješenje koje su predlagali za Vukovar – mjesto posebnog pijeteta i paradoksalno je da je gospodin Hasanbegović dosta neinteligentno jučer prigovorio Pupovcu da nije htio da Vukovar bude mjesto posebnog pijeteta, hoće da bude Jasenovac, a ne vidi da on sam govori obratno – on i njegovi nisu htjeli da Jasenovac bude mjesto posebnog pijeteta, htjeli su Vukovar. Tu, dakle, nema izlaza jer to znači da se izvodi nekakav posebni teritorij unutar Hrvatske na kojem neka pravila važe ili ne. Ta ideja da bi ćirilica bila zabranjena je skandalozna. Ta ideja da bi koljački pozdrav, a “za dom spremni” je naprosto koljački pozdrav, bio dopušten bilo gdje u Hrvatskoj je po mom sudu nešto što je sramota za čitavu naciju.
Vlada čeka što će zaključiti Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću.
To će trajati još mjesecima, tu se pojavljuju različite priče, neki dan je varaždinski gradonačelnik mrtav-hladan rekao da je to zapravo Jelačićev pozdrav, međutim, Jelačićev pozdrav je bio “za dom”, a njegovi su vojnici odgovarali “umrijeti spremni” što je zapravo verzija starog rimskog pozdrava imperatoru i onda sam gradonačelnik kako nije pazio što govori je rekao da je s tim pozdravom Jelačić krenuo iz Varaždina. Dakle, ako hoće biti “za dom” , ne krećete iz doma, nego branite dom … on je branio dom u Beču i Budimpešti.
To je daleka povijest, vratimo se u sadašnjost – imamo tu ploču, izmijestit će je, vidimo reakcije manjinskih zastupnika, koji podupiru ovu vladajuću koaliciju, no i dalje to ne smatraju dobrim rješenjem, ali ne čujemo zapravo poruku da bi zbog toga rušili Vladu.
Oni već mjesecima govore protiv Vlade i podržavaju je. Nešto slično je radio i HNS. Koliko dugo će to trajati, teško je reći jer što se oni više sramote time što jedno govore, a drugo rade, to im je teže prihvatiti izbore. A ako dođe do obaranja Vlade, izbori su bliži i onda će ljudi lakše pamtiti i to da su oni govorili jedno, a radili drugo, nego ako nekako Vlada izdrži do izbora za godinu, dvije, tri pa se onda stvari možda zaborave. Dakle, oni su sad zapravo time što su se doveli u neugodnu situaciju svojim, recimo to tako – nejasnim stavom, u poziciji da im odgovara odlaganje izbora, a to znači da moraju podržavati Vladu.
Plenković očito mora naći neki kompromis između koalicijskih partnera – manjina i HNS-a i desne struje u HDZ-u. Čuli smo njegova zamjenika Milijana Brkića, koji ne vidi ništa sporno u tom pozdravu.
Gospodin Plenković je imao ideju da će stvari odložiti nekoliko mjeseci da bi u međuvremenu dobio stranku pod kontrolu konvencijom ili nekim skupom, ili tako dalje, međutim, pitanje je hoće li imati vremena, izgleda da neće i sad mora malo voziti slalom ili plesati nekakav čudan balet. Pitanje je koliko će to uspjeti. On će se možda s time izvući, a onda će ga sutra dočekati – gospođa Divjak je tu, a nije tu, gospođa Vican je tu, a nije tu, a premijer je tu, a reforma ide dalje, a nitko ne zna gdje. To se može sve odlagati neko vrijeme, ali nakon koji mjesec to više neće ići i to znači da on ima nekoliko tjedana vremena da doista posloži svoju poziciju i da onda odatle prebrojava većinu. On radi obrnuto – najprije prebrojava većinu odakle pokušava izvući svoju poziciju.
Vidimo da sve skupa narušava i situaciju sa susjedima – čuli ste izjavu srpskog ministra vanjskih poslova Ivice Dačića, koji koristi priliku oko ove sporne ploče i ustaškog pozdrava “za dom spremni”da Hrvatsku prozove za zločine NDH-a, da kaže da je to bila agresija, a pritom niječe velikosprsku agresiju. Kako gledate na takve izjave iz Beograda?
Što se mene tiče, može biti i malosrpska agresija, meni se to ne čini bitnim. Bila je agresija koja je počela kao napad JNA … nakon što je JNA koljački ušla u Vukovar ona se zapravo preimenovala i restrukturirala u srpsku vojsku.
Činjenica je da srpski ministar to niječe.
Ministri veoma često ne govore istinu, to i nije tako neobično. Ono što je neobično – on sad najednom priznaje da je NDH dobila neki teritorij koji je pripadao formalno govoreći … ali bitno je što je NDH bila režim koji je uništavao ljude – prije svega srpske, židovske, romske … nacionalnosti, a uzeti zemlju kao problem je doista nepoznavanje stvari.
U odnosima s BiH vidimo da se dosta zakuhalo oko Pelješkog mosta – vidimo snažno protivljenje bošnjačkih političara odjednom nakon što se činilo da je stvar gotova, a istodobno imamo ovo prepucavanje Tuđmana mlađeg i Izetbegovića mlađeg.
Prvo ovo drugo – imamo neku vrst gotovo sjeverno korejske situacije – dva sina velikih očeva nastavljaju sukobe svojih očeva, jedan je bio šef obavještajne službe za svog oca, a drugi je naslijedio oca kao predsjednik i sad se igra kao uloge Izetbegovića juniora … sad njih dvojica vode polemiku oko toga tko je više ubijao po BiH – mudžahedini ili hrvatska vojska – HVO, premda nije bio samo HVO, ali ostavimo to sad po strani, … to je naprosto jedna promašena tema jer Tuđman hoće s jedne strane uletjeti u ovu igru borbe protiv terorizma, a Izetbegović hoće ući u svoje … ono što na kraju hoću reći, koliko god bilo nepopularno – doista nemam pojma zašto ikome treba most na Pelješcu? Kad se moglo jednostavno napraviti obilaznicu oko Neuma, ako se za vrijeme Hladnog rata moglo ići kroz Istočnu Njemačku kroz Berlin, ne vidim zašto …
… zbog čekanja na granici …
… Obilaznica možda ne bi bila bosanski teritorij …
EK je to smatrala najboljim rješenjem, no kako tumačite da sad kad je projekt zapečaćen odjednom se Sarajevo tome protivi i čak se traži koridor od Neuma do Palagruže?
Kako se kaže za dobre tenisače – nanjuše krv, nanjušili su krv, Hrvatska je oslabljena zbog situacije koja je nastala sa Slovenijom, tu se sad javlja Srbija, javlja se i BiH i treba jednostavno pitati pitanje – je li to baš moguće da su sve susjedne države uglavnom osim Mađarske (pitanje MOL-a) loše se ponašale protiv Hrvatske, a Hrvatska nije kriva ili je ipak čudno da jedna država sa svim svojim susjedima ima sporove tako da bi Hrvatska trebala malo sebe propitati, a to se ne voli raditi.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
