Gost emisije Nedjeljom u dva bio je nezaoposleni radnik iz Osijeka i član Radničke Fronte Željko Budić koji je govorio o tome mogu li se radnici u ovoj državi izboriti za veća prava i ima li šanse da kapitalizam ustupi svoje mjesto radničkom upravljanju.
Budić je u emisiji rekao da njegova obilje živi od 3600 kuna kao i mnogi drugi u Slavoniji.
“Ja sam živi dokaz da se može preživjeti i s 3600 kuna. Evo zadnjih 10 dana smo jeli kruh i mast”, rekao je Budić.
“Radnička fronta se, nasuprot drugim političkim strankama, teži organizirati horizontalno, nište ne nudi. Pozivamo radnike i studente da nam se priduže u borbi za pravednije društvo. Nemamo jednog vođu, demokratskim putem smo izabrali voditelje podružnicama. Ako je neki kapitalist dobar, ne znači da je dobar i kapitalizam kao društveno uređenje”, tako je Budić u Nu2 odgovorio na optužbe u medijima da je Radnička fronta ‘salonska ljevica’ i da njihovi članovi rade ‘na državnim jaslama’.
PROČITAJTE JOŠ
Radnička fronta se zalaže se da omjer između minimalne i maksimalne plaće bude 1:4. zalaže se za nacionalizaciju poduzeća koja ne isplaćuju plaće i prekovremeni rad te nacioalizaciju banaka – jer stranim vlasnicima banaka nije u interesu kreditirati gospodarske projekte u Hrvatskoj. Zalažu se da se Hrvatski dug reprogramira i ukine – pozivaju se na odluku iz 1953. donesenoj na konferenciji u Londonu kojom je Njemačkoj ukinuto 70% duga, a ostatak je reprogramiran dok Njemačka ne ‘stane na svoje noge’. Tada je i Grčka ukinula dug Njemačkoj. Zalažu se i za prestanak financiranja vjerskih zajednica – ‘500 milijuna kuna izdvaja se za siromašne, a ‘vjerski porez’ plaćamo 600 milijuna kuna’.
Stranci na vlasti (SDP-u) zamjeraju što se prodaju pod ljevicu. SDP i HDZ su dva kraja istog štapa koji već 20 godina udaraju po radnicima, kazao je Budić. Od ‘Živog zida’ se razlikuju jer je Radnička fronta sistemska stranka, a Živi zid nema kvalitetan program. Radnička fronta zalaže se za demokratski socijalizam 21. stoljeća u kojemu ne bi bilo ekstremnih razlika u bogatstvu. Vlasnici sredstava za proizvodnju bili bi građani i radnici. Dobit bi se reinvestirala, ali bi se ekstra profit dijelio i radnicima. Smatra kako se time ne bi destimuliralo poduzetništvo. “Ako postoji ideja, i država pomogne da se ta ideja realizira, zašto se dio zarade o tome ne bi vratio toj državi i koristio na opće dobro”, poručio je Budić.
