Boris Rašeta u Pressingu na N1

Novinar i publicist Boris Rašeta u Pressingu Petra Štefanića govorio je o svoje dvije knjige koje uskoro predstavlja, a koje tematiziraju komunističko razdoblje u Hrvatskoj i svijetu, lijevo-desnoj podjeli u društvu i drugim aktualnim temama.

“Staljinove ubojice, Tito i Krleža” je prva knjiga koju ćete uskoro predstaviti?

U jednoj od Krležinih marginalija zabilježio je sastanak sa Pavlom Bastajićem. On je bio njegov davni poznanik iz 1923. On je završio socijologiju u Loussani. Od jugoslavenskog integraliste u Prvom svjetskom ratu je napravio lijevi zaokret. Postao je likvidator za Staljina. Krleža je rekao da mu je 1940. godine u noći došao Bastajić. I njega i Bastajića povezuje marksizam, komunizam, ali su obojica u jednom trenutku napravili otklon od Moskve jer su vidjeli da se rade inscenirani procesi sinovima revolucije. Obojica su bili otpadnici. Krleža je to pokazao sredinom 30-ih. Partija ga je osuđivala. I on i Bastajić su vidjeli da ideja koju realizira Staljin nema veze s idejom koja bi predstavljala komunizam.

Krleža je Bastajića slušao do pet ujutro, ali nikada nije ostavio zapis što mu je rekao. Nakon rata nije nikome želio ispričati što mu je rekao. Enigma i tajnovitost te priče me zaokupila. Način na koji je Krleža ispisao taj tekst je čaroban. Ta zagonetka mi nije dala spavati. To je bila zagonetka komunističke revolucije kao takve, a Bastajić je Krležu odveo u srce te priče. Krležu je samo Titova blagonaklonost spasila od gore sudbine.

Druga knjiga je “Hrestomatija komunizma”. O čemu se u njoj radi? Od kuda tolika fascinacija komunizmom?

Prošle godine je bila stota obljetnica Oktobarske revolucije, a mi još uvijek ne znamo kako da je vrednujemo. U knjizi sam napravio presjek tekstova koji su reprezentativni za tu temu.

Kako se u Hrvatskoj gleda na razdoblje komunizma?

Istražujući varijante preživljavanja građana u sovjetskom lageru nakon uspostave komunizma, Miloš je zaključio da se mnogobrojni služe mimikrijom i lažu da su komunisti. Partija je primala ljude koji nisu bili komunisti, ali su se prilagodili.

Koja bi bila top lista hrvatskih konvertita?

Postoji etičko sudište u kojem su svi ranije bili komunisti. Tu su Šeparović, Tomac… Prilično me zapanjilo da je Mladen Pavković bio novinar partijskog lista Komunist. Gdje god začeprkate po radikalnoj hrvatskoj desnici, prema vrućim Hrvatima, vidjet ćete da ispod njih uvijek nađete bivše crvene.

Josip Manolić je lišen optužbe za klevetu kada je Karamarka nazvao suradnikom službi iz bivšeg sistema, a Karamarko mu je odgovorio da je to dokaz da te strukture još uvijek vladaju u Hrvatskoj?

U zemljama u kojima je tranziciju provodila UDBA-a još uvijek postoje stare okoštale strukture. Hrvatski BDP je danas u odnosu na BDP 1980. isti ili manji. Hrvatska tapka u mjestu i stoji dok se svi drugi kreću, za to nam ne trebaju podaci, to vidimo svi golim okom.

Ima li priča o lustraciji smisla?

Sa idejom lustracije od samog početka sam se slagao. Lustracija i otvaranje arhiva bi djelovalo katarzično, ali zbog premreženosti kadrova od te priče neće biti ništa. Sile koje su trebale provesti lustraciju su bile one koje bi trebale stradati od istog tog procesa i zato se ona nikada nije dogodila.

Hrvatska nikad nije izašla iz lijevo-desne podjele. Zaostaje li Hrvatska zbog neprevladane povijesne traume ili to imaju i drugi narodi?

Od početka 80-ih pa na ovamo vidi se da se u Hrvatskoj razvila polumafijaška nagodbena ekonomija u kojoj vlada princip “ruka ruku mije”. Od ranih 80-ih do danas imamo politički i kazneno-pravni sustav koji tolerira grijehe. Tu je država kao Crkva koja daje oprost.

Postavlja se teza da je 90-ih bio prekid, no ti želiš reći da taj prekid nije postojao?

Tek zadnjih par godina je u javnosti reflektirano da imamo dogovornu ekonomiju u Hrvatskoj. U Jugoslaviji se nešto poput Agrokora ili Ramljaka nije moglo dogoditi. U Jugoslaviji je ekonomija bila kompetitivnija nego danas. Ova vrsta dogovorne, netržišne ekonomije je pogubna za Hrvatsku. Najbolji primjer je što je komunistička Kina od 70-ih godina napredovala, a Hrvatska koja je bila perjanica u socijalističkom lageru i imala sve predispocije da to i ostane je nazadovala.

Je li u Hrvatskoj loše naslijeđe socijalizma, socijalistički mentalitet, kočnica društvu?

Ni jedne sekunde u životu nisam bio komunist, nego sam liberal. Kod nas bi se pojmovi neoliberalizma i pomahnitalog kapitalizma može koristiti jedino kada je riječ o bankama. U ostalim slučajevima to je grabežni i kroni kapitalizam. Rodno mjesto toga je negativna selekcija u politici. Hrvatsko gospodarstvo je pupčanom vrpcom vezano za državu. U svim dijelovima javnog sektora vidimo politička imenovanja. To je u suprotnosti čak i sa komunističkom Kinom.

Pate li Hrvati od osjećaja da zaslužuju više dobiti nego što dobivaju?

Oholost i nadmenost je majka svih problema u ovom društvu. U Hrvatskoj je razvijen rentijerski mentalitet. To je kao sindrom razmaženog djeteta bogatih roditelja koje se ne mora dokazivati. Hrvatska ima more i svi računaju na tih 6-7 milijardi koje će kapnuti na ljeto.

Pred nama su mjeseci obilježavanja obljetnica. Kako će to izgledati nakon preporuka Vijeća za prošlost?

Izgledat će isto kao i ranije. Težina tog dokumenta će biti točno onolika koliko je težak papir na kojem je tiskan. Tekst treba pročitati jer je puno ozbiljniji od predrasuda koje se govore o njemu. Njegova sudbina bi bila jednaka, ma kako on bio napisan, jer ga većina neće pročitati i neće se po njemu ravnati.

Kakvo je djelovanje Andreja Plenkovića?

Djeluje kao čovjek koji je neprestano na sedativima, a jasno je da nije. Klijentelističke strukture u Hrvatskoj su tako sedimentirane da je lakše razbiti nakupine stijena sa pneunatskim čekićem nego te strukture i zato ne dolazi do reformi. Hrvatska zahtijeva reformista koji bi razmišljao na način na koji je razmišljao Maček, odnosno da lajbek treba raskopčati i to u svim sferama društva.

Je li rast od 3 posto put u zaostajanje

Naš sustav je sustav održivog propadanja. Nikad ne prijeti opasnost da dođe do revolucije. 6-7 milijardi eura koji svakog ljeta dolaze na Jadran omogućuje nam bezbolnu eutanaziju. Ljudi odlaskom iz Hrvatske pokazuju što misle o ovoj vlasti.

Što možemo reći o mandatu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i treba li predsjednike birati na izborima ili u Saboru?

Pantovčak je najluksuzniji biro za putovanje po svijetu u Hrvatskoj. Državnici moraju voditi računa o tome što je korisno na mjesečnoj bazi, a ne gledati rejtinge. Predsjednica jedan tjedan govori liberalne, a drugi tjedan socijalističke fraze. Ona je u kampanji istaknula ideju da će smanjiti troškove svog Ureda što bi bio dobar potez. No, nije to napravila. Ali, jučer je zamjerila Vladi da nije poduzela odlučne korake. A ona nije poduzela niti jedan.

Kakva je sudbina Bernardića u SDP-u?

Politički može preživjeti ili Bernardić ili SDP. SDP već odavno nije nikakva alternativa u Hrvatskoj, a sigurno ne glavna. SDP se pomirio s tim da će i u sljedećem mandatu biti oporba. Vrh stranke je procijenio da je puno više onih u SDP-u koji bi primali plaću u Saboru nego onih koji bi preuzeli odgovornost za Hrvatsku.

“Martina Dalić je najgori komunikator kojeg sam dugo vidio na političkoj sceni. Gori su možda samo oni u Saboru koji su joj postavljali kriva pitanja.”

Može li Agrokor ugroziti Vladu?

Vladu spašava što nema ozbiljnu oporbu. Najjača oporba Plenkoviću je u samom HDZ-u, ali nitko od njih ne želi izletiti u ovoj situaciji.

Jesmo li u Hrvatskoj i dalje žrtve terora domoljublja?

Raspravljamo o komunizmu, Jugoslaviji i srpskom pitanju, a ta pitanja su svugdje odavno stavljena van dnevnog reda. Bez neprijatelja sve su klijentelističke naslage koje se sakrivaju iza domoljublja besmislene.