Gošća Novog dana bila je Ana Vujnović, majka djevojčice Elene s posebnim potrebama iz Zagreba, koja je na prvi dan škole ostala bez razreda, no zahvaljujući potresnom pismu mame, koje je izazvalo brojne reakcije, ipak je upisana u školu i postala prvašica.
Jednim pismom izazvali ste brojne reakcije nadležnih, jeste li osjećali da to možete?
Nisam računala na to, pismo je napisano u roku sedam, osam minuta i nisam ni sanjala da će izazvati takvu reakciju javnosti.
Kad danas razmišljate, vjerujete li da se time možete nešto promijeniti?
Ja još uvijek vjerujem u sistem i da ima pojedinaca koji će napraviti sve da se promijeni, ali to su pojedinci.
Kad govorimo o reakciji, ministrica je reagirala, jeste li razgovarali s njom?
Ne, ona me osobno nije kontaktirala niti to očekujem, ja sam jedna od majki djece s posebnim potrebama, ona vrlo dobro zna kakvo je stanje u Gradu i u državi.
VEZANE VIJESTI
Isprika Gradskog ureda strašno je zvučala, tvrdnja da nisu odgovorni?
To su vukovi u janjećoj koži, u četiri zida meni pričaju jedno, a pred kamerama pričaju drugo. Bilo je to i za očekivati – prebacivanje krivnje na roditelje, nisu dovoljno svi jaki da preuzmu odgovornost i treba ispraviti da se drugoj djeci ne dogodi opet isto.
Kako živi obitelj Vujnović?
Jako živo, sin ima teži oblik poremećaja ponašanja i koncentracije, kod nas nikada nije dosadno, ima četvero odraslih, puna kuća životinja, uvijek je vrlo aktivno i vrlo veselo.
Najavljuje se veliku reformu, kako ste vi doživjeli svoju “školu za život”?
Dok nisam imala djecu, nisam mogla misliti da ću imati toliko snage, da mi nitko ne može ništa i da ću za djecu okretati nebo i zemlju da budu sigurni.
Kakvo je Elena dijete?
Sretno dijete. Nevjerojatno – ona nikad nije plakala, zahtijevala, za sve se borila sama, na plaži je ljetos sama sat vremena napuhivala, sad već razumije i slova i brojke, sam aje našla knjigicu i prepisivala riječi koje je zanimaju. Ona je vrlo samostalno i vrlo uporno stvorenje. Borila se s mnogo toga, zaostaje u psihomotornom razvoju, ima blaže intelektualno zaostajanje.
Kako je živjeti s djetetom s posebnim potrebama?
Ja sam izuzetno apolitičan tip, ne idem niti na glasanje ne jer mi se ne da, nego jer sam shvatila da je država u mojim kućnim kvadratima i nemam se vremena baviti okolnim vratima. Usprkos svemu – obožavam Zagreb, nikad ne bih otišla, ostajemo ovdje.
Kako se Elena spremala za školu?
Od početka šestog mjeseca, cijelo ljeto priča da na jesen ide u školu, ujutro je tražila supruga da joj skuha ručak iako je škola popodne bila, vrlo je strpljivo čekala i dočekala. Ona se uredila za školu, spremila, našpricala svojim Elza parfemom, došla je u školu i – ostalo je povijest.
Kako izgleda vaš dan s Elenom?
Još nismo napravili raspored jer ćemo imati situaciju s time kako je tko kad u školi, radimo puno radno vrijeme, baku imamo, čuvalicu imamo, vidjet ćemo – bit će izuzetno veselo.
Krenula je reforma “Škola za život” – koliko kao roditelj znate o tome?
Nadam se da će ovoga puta reforma zaživjeti, da će se nešto preokrenuti. Ja ću se sama izboriti za svoje dijete, ali ima jako puno mama koje za to nemaju snage jer nemaju možda dovoljno informacija, znanja i tim mamama i tatama i cijelim obiteljima želim svu snagu, borite se sami za svoju djecu.
Kakve su bile reakcije?
Apsolutno me nije briga što i kako drugi misle o nama jer ne žive u našim papučama i stava sam da svoje dvorište prvo treba pomesti, a onda ići u tuđe, ni ja se drugima ne petljam u njihov život.
Kad bi vam se netko javio sa sličnim problemima, biste li mu dali koji savjet?
Da, koliko mi vrijeme dozvoljava, dobila sam broje ponude za pomoć, ljudi baš pozitivno reagiraju, da, savjetima, pomoć, uputama jer – bili smo u slijepoj ulici i znamo kako izaći od tamo.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
