Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić prošloga je tjedna u Frankfurtu razgovarao s brojnim akterima europskog monetarnog sustava. Glavna tema bila je ulazak Hrvatske u eurozonu.

O tome je progovorio za HRT.

Dijelovi društva kod nas podijeljeni su oko uvođenja eura u Hrvatsku!

U zadnjoj anketi 52% ljudi podržava ulazak u Eurozonu, 40% je protiv, uz 8 neodlučnih. Međutim, ono što je nama najzanimljivije je zašto je onih 40% protiv? Daleko najznačajniji razlog zašto su protiv oni koji su protiv, otprilike tri četvrtine njih, zato što se boje da će jako rasti cijene nakon ulaska u Eurozonu…

Je li se Vi bojite toga?

Ne. To jednostavno nije činjenica koja se dogodila u drugim zemljama, pa se neće dogoditi ni u Hrvatskoj. To je više mit jedan, koji je nastao time što ljude danas pitaju, recimo ako dođu novinari naši u Njemačku, ili u Austriju, ili u Italiju, pitaju ih danas kako je utjecao euro na cijene. I onda oni kažu, eh, znate ono što je nekada koštalo jednu marku, kava je sada jedan euro, znači, duplo su porasle. I to je istina, međutim, to sigurno nije zbog eura. Ono što pokazuju statistike da je u godini kad je uvođen euro u različitim zemljama prije nas, a već ih je 19 uvelo, u prosjeku su cijene porasle 0,23 postotna poena. Znači, jesu nešto, ali vrlo malo. A činjenica da je danas nešto jedan euro, što je bilo jednu marku, jednostavno je činjenica to da inflacija uvijek postoji. Ja kažem i pivo kraj Hrvatske narodne banke je koštalo 1998. duplo manje nego što košta danas, a ne zato što smo mi uveli euro. Jednostavno zato što…i za 20 godina će opet biti skuplje. Znači, ne treba miješati uvođenje eura s dugoročnim porastom cijena, objasnio je Vujčić zašto nema strah od poskupljenja kod uvođenja eura.

Postoje li mehanizmi kojima bi se strahovi dijela građana otklonili?

Pa postoje. Nekoliko stvari. Najprije treba objasniti što se stvarno dogodilo u zemljama koje su uvodile euro, a zatim treba naravno uvesti mehanizme i znamo koji su to koje su neke zemlje uvodile, koje su kasnije uvodile euro. Koji omogućavaju da ne dođe do toga da u trenutku prelaska s kune na euro netko to ne iskoristi za zaokruživanje cijena na gore. Što je u biti onda prevara potrošača. Mi ćemo tražiti da se cijene i u kuni i u euru objavljuju barem 6 mjeseci prije ulaska i barem 6 mjeseci nakon ulaska u Eurozonu. Zajedno s udrugama za zaštitu potrošača ćemo organizirati i druge akcije, kako bi se takve stvari spriječile.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram