Kako se bliži kraj godine, tako se na internetu sve više oglašavaju instrukcije za razne predmete i sve moguće uzraste, odnosno stupnjeve obrazovanja. Prema nekim paušalnim procjenama, jer pouzdane nisu moguće budući da se dobrim dijelom radi o sivoj ekonomiji, u biznisu s instrukcijama u Hrvatskoj se godišnje okreće više od 40 milijuna kuna.
Hrvatska u vrhu Europe
Oko 44 posto hrvatskih sedmaša i osmaša koristi instrukcije, najčešće iz matematike, a potom slijede kemija, strani jezik i fizika. Postotak srednjoškolaca koji ih koriste još je veći, osobito pred maturu. Podjednako ih koriste učenici i učenice, a uglavnom se koriste za popunjavanje rupa u znanju, za ispravljanje ocjena i pripremu za ispite, piše Tportal.
Hrvatska je po korištenju instrukcija u Europi u gornjoj trećini. Studija koju su prošle godine proveli dr. sc. Zrinka Ristić Dedić i dr. sc. Boris Jokić iz Instituta za društvena istraživanja (IZID) pokazala je da od nas instrukcije puno više koriste Grčka (80 posto) i zemlje bivšeg SSSR-a poput Gruzije (ponegdje i iznad 85 posto), slično kao mi koriste Portugal, Italija i Slovačka, a značajno manje Finska (pet posto), Velika Britanija (10 posto), Njemačka (15 posto) i Austrija (20 posto). Drugim riječima, što je obrazovni sustav bolji, potreba za instrukcijama je manja.
Cijene od 30 do 100 kn
Cijene sata instrukcija variraju ovisno o težini gradiva i o tome tko ih daje. Najskuplje su iz matematike i fizike. Sat se kreće od najmanje 30, 40 kuna, koliko naplaćuju uglavnom studenti, do 70 pa i 100 kuna.
Instrukcije su pokazatelj slabosti obrazovnog sustava
Naši stručnjaci smatraju da je ključ problema u obrazovnom sustavu.
‘Obično se kaže da su instrukcije sjena službenog sustava. U razvijenim zemljama obrazovni sustavi imaju bolje potporne mehanizme, dodatnu i individualiziranu nastavu i sl. Primjerice, u Finskoj se puno pozornosti pridaje radu sa slabijim učenicima. Ondje se uopće nastoje izjednačiti kvalitete nastave u svim školama tako da bude svejedno idete li u neku seosku školu u polarnom krugu ili u neku elitnu u većem gradu. Razvijene zemlje također imaju bolje uređene selekcijske modele. Naime ako je sustav jako selektivan na nekoj određenoj razini, ako je broj učenika značajno veći od broja mjesta na određenim školama i fakultetima, onda roditelji instrukcijama nastoje osigurati da će im djeca uspjeti nastaviti željenu obrazovnu karijeru. Primjer toga su Turska i Kina zbog demografske slike, odnosno zato što imaju puno mladih i time veliku konkurenciju’, objasnila je Ristić Dedić.
Naši stručnjaci kažu da u Hrvatskoj zakonski postoje mehanizmi dodatne, odnosno dopunske nastave, međutim oni nisu naročito učinkoviti. Na dopunskoj nastavi radi se isto s velikim grupama, a ne pojedinačno, predaju isti nastavnici na isti način koji nije dao zadovoljavajuće rezultate itd. Osim toga u osnovnoj školi postoji dopunska nastava uglavnom samo za matematiku, hrvatski i još neke teže predmete, što ovisi od škole do škole. U srednjim školama dopunska nastava se rijetko organizira.
Na sreću, kažu, u Hrvatskoj nije uvriježen običaj da isti nastavnici koji ocjenjuju učenike daju i instrukcije – to se smatra svojevrsnim iznuđivanjem.
Koristi i štete
Prema istraživanjima Jokića i Ristić Dedić instrukcije imaju određene pozitivne, ali i neke negativne učinke.
‘Pozitivno je to što instrukcije daju rezultate. Roditelji znaju da njima mogu poboljšati znanje svoje djece. No povratni negativan utjecaj je takav da učenici znaju postati manje pažljivi na redovnoj nastavi; počnu se više oslanjati na instrukcije. Posebno je to izraženo pred državnu maturu. Ponekad, pred kraj četvrtog razreda neki učenici jednostavno prestanu ići u školu kako bi se pripremali za maturu i eventualno za prijemne’, rekla je naša znanstvenica za Tportal.
