Predsjednik Milanović na svom prvom inozemnom putovanju u Sloveniju susreo se s oštrim kritikama slovenskih vlasti koje tvrde da Hrvatska koronu ne kontrolira kako treba. Njegovo drugo putovanje, u Austriju, trebalo bi proći bez potresa. O odnosima Hrvatske i Austrije za TNT je govorio predsjednik vanjskopolitičkog odbora austrijskog parlamenta Martin Engelberg.
Vjerojatno znate da Hrvatska ima novog predsjednika, g. Zorana Milanovića. Govoreći u javnosti, već je naglasio da u pogledu svoje vanjske politike želi osnaživanje veza između Hrvatske i Slovenije te Hrvatske i Austrije, kao i da se možda želi odmaknuti od zemalja poput Poljske i Mađarske. Kako trenutačno gledate na odnose između Hrvatske i Austrije?
„Prvo želim uputiti čestitke predsjedniku. Sjajno je što Austriju smatra važnim partnerom. Uvjeravam vas da i naša strana dijeli isti stav. Austrija smatra Hrvatsku veoma važnim partnerom.
Zapravo, postoje vrlo snažne povijesne veze sa svim državama Balkana, no to osobito vrijedi za Hrvatsku uz koju nas veže zajednička povijest, kultura, ali i trenutačne snažne gospodarske veze. Dakle, postoji snažan argument za dodatno osnaživanje naših odnosa.”
Postoji li prostor za napredak?
„Prostor za napredak uvijek postoji i mislim da trebamo raditi na tome. Uvjeravam vas, Austrija to smatra veoma dobrodošlim. Hrvatska je među Austrijancima veoma popularno turističko odredište. Mnogi Austrijanci čak su i vlasnici nekretnina…”
Mislite da koronavirus neće biti problem za austrijske turiste?
“Nadam se da ćemo to zajedno riješiti! Mislim da imamo snažne veze i vrlo dobre trgovinske odnose. Katkad ljudi imaju osjećaj da su naši odnosi čak i prebliski jer mi je baš nedavno jedan hrvatski diplomat rekao da je Hrvatska malo zabrinuta zbog takozvanog odljeva mozgova, posebice u pogledu mladih i visokoobrazovanih Hrvata koji se sele u Austriju.
Oni su kod nas više nego dobrodošli. Dobivaju radna mjesta za koja su potrebne visoke kvalifikacije. Sjajno nam je što dolaze ovamo, no nadamo se da Hrvatska nije previše zabrinuta zbog ove razmjene.”
Kad govorimo o vanjskim poslovima, jedno od gorućih pitanja u EU-u višegodišnji je financijski okvir. Upravo se održao samit u Bruxellesu, no nije postignut dogovor. Kancelar Kurz ima vrlo čvrst stav u pogledu uplaćivanja u proračun EU-a. Kaže da taj iznos ne smije biti veći od 1% BDP-a, a želi i značajan rabat. Imam li pravo?
„Da, imate pravo. Treba napomenuti da je briga o novcu poreznih obveznika jedan od ključnih stupova političkog programa Sebastiana Kurza. Primarni mu je cilj sniziti poreze i izbjeći proračunski deficit. Razlika između 1% i 1,3% BDP-a, što zahtijeva Europski parlament…
Posrijedi je razlika od 1,5 milijarda eura na godinu, što je veliki iznos! Dok pregovaramo o proračunu za naredno razdoblje, pregovaramo o svakom pojedinom milijunu eura, za obrazovanje, obranu… Svi žele više novca. Osim ako budemo vrlo dobro znali kamo novac ide, mislim da naš kancelar neće tako lako popustiti. Postoji skupina od četiri zemlje, među kojima je i Austrija, koje dijele takav stav i od njega ne kanimo odustati.
Isto tako, želimo se pobrinuti da se administrativni troškovi unutar EU-a doista srežu na one najosnovnije. Dakle, postoje određena stajališta, no siguran sam da ćemotijekom ove godine postići dogovor. No, da, Austrija je svakako jedna od predvodnica stajališta da treba voditi brigu o novcu poreznih obveznika.”
Kako iz austrijske perspektive izgleda ono što Hrvatska želi? Primjerice, hrvatski premijer Andrej Plenković reći će da je Hrvatska posljednja ušla u Europsku uniju i da je najkraće bila u prilici koristiti europske fondove te da želimo dovoljnas redstva za kohezijske fondove. Hoće li kancelar Kurz to podržati?
“Siguran sam da to podržava, no treba i dobro provjeriti kamo taj novac trenutačno ide i moraju li se svi smjerovi u kojima novac ide nužno nastaviti? Čak i Austrija na nekim područjima dobiva sredstva EU-a.
Poprilično sam siguran da ćemo i mi morati opravdati nastavak ovog financiranja, što vrijedi i za sve druge države EU-a. Naša strana u potpunosti shvaća da zemlje poput Hrvatske koje su na početku procesa postizanja iste razine kao i druge članice EU-a trebaju veću razinu potpore od drugih.”
U narednih sedam dana s kancelarom Kurzom putujete u Washington. Bit će to njegov drugi posjet Washingtonu radi sastanka s predsjednikom Trumpom u vrlo zatvorenom krugu. Kako je do toga došlo?
“Držim da je kancelaru, ali i meni osobno, u fokusu želja da se njeguju dobri odnosi s SAD-om. To znači da mi Austrijanci ne želimo biti u sredini između SAD-a i Rusije ili Kine… Dakako, želimo dobre odnose s Rusijom, Kinom i drugim zemljama, ali treba naglasiti da su EU i zemlje poput SAD-a, Kanade, Australije i Izraela naši prirodni partneri.
Dakle, kancelaru je već niz godina važno poslati poruku da je strateški odnos s SAD-om za Austriju na vrhu popisa prioriteta kada je riječ o zemljama izvan EU-a. Izuzetno sam sretan što se to ostvarilo i bila mi je čast i zadovoljstvo što sam se kancelaru pridružio lani tijekom posjeta Bijeloj kući.
Imate pravo, veoma je posebno i izuzetno što unutar godinu dana drugi put idemo u posjet Bijeloj kući. To samo pokazuje put kojim idemo u pogledu osnaživanja odnosa s SAD-om, no želimo biti i oni koji će izgraditi most između SAD-a i EU-a, što je vrlo važan zadatak za Austriju i posebice kancelara kao šefa države.”
Dijelite li stajalište koje često dolazi iz europskih prijestolnica kako Donald Trump nije pobornik koalicije s Europom i da zapravo produbljuje jaz između Europe i SAD-a?
“Ne dijelim to mišljenje. Kao što svi znamo, aktualni predsjednik ima svoj stil, no mislim da postoji način da s njim postignete razumijevanje. Držim da je ipak svjestan važnosti dobrih odnosa s Europom, dijeljenja istih vrijednosti i suradnje…
Na svijetu već ima dovoljno neprijatelja pa se mi koji dijelimo iste vrijednosti i interese moramo držati zajedno. No, dakako, postoji i prostor za napredak. U vezi s nekim njegovim stajalištima u pogledu gospodarskih odnosa između Europske unije i SAD-a postoji prostor za napredak. Mislim da s pravom iznosi neka od tih stajališta…”
Mislite li na izdvajanje sredstava za NATO?
“To je jedan primjer! U tom pogledu doista moramo priznati da su europske zemlje godinama i desetljećima veoma lagodno živjele pod američkim kišobranom. Držim da to nije povezano samo s aktualnim predsjednikom.”
“Već smo tijekom mandata prošlog predsjednika stekli dojam da SAD smatra kako bi europske zemlje trebale dati veći obol te da bi se SAD trebao više usredotočiti na pacifičko područje. Mislim da to moramo prihvatiti, takav se stav neće promijeniti dolaskom novog predsjednika.”
Ovo je drugi put da ćete biti u pratnji kancelara Kurza.
“Tako je.”
Koja je vaša uloga u cijeloj priči? Jeste li imali prste u organizaciji ovih sastanaka?
“Mislim da jesam i silno mi je drago što sam pomogao i iskoristio veze koje imam. Kažu da se prilika za upoznavanje predsjednika SAD-a pruža jedanput u životu.”
No vama se pružila dvaput!
“Bit će mi drago što ću se opet susresti s njim i s njegovim suradnicima. Mislim da će se ta priča nastaviti, nikako nismo došli do kraja tog puta. Smatram da Austrija pod vodstvom Sebastiana Kurza doista ima velik potencijal da bude europski partner u ovom savezništvu s SAD-om, ali i s Izraelom te arapskim zemljama.
Mislim da dolazi do izuzetnog osnaživanja odnosa između SAD-a, Izraela i arapskih zemalja uz nevjerojatno snažne poslovne veze o kojima često ne znamo mnogo. Trenutačno u cijeloj toj priči nedostaje europski partner, odnosno savez unutar EU-a koji bi podupirao ovo partnerstvo. Rado bih da upravo naš kancelar bude taj partner.”
Jedna od tema kojima se bavite uspon je antisemitizma u Europi. Vidite li poveznicu između uspona antisemitizma i populizma u svijetu?
“Sagledamo li sadašnje stanje stvari, antisemitizam treba podijeliti na tri smjera. Prvo: tradicionalni antisemitizam kakvom već niz stoljeća svjedočimo u Europi. Srećom, sva istraživanja i ankete upućuju na to da je u opadanju, u nekim je slučajevima čak i u izrazitom opadanju.
Dakle, govorimo o tradicionalnom antisemitizmu. S druge strane, nažalost se pojavio takozvani “uvezeni” ili “ponovno uvezeni” antisemitizam unutar muslimanske populacije. Tu je i vrlo nesretna uloga koju ima turski predsjednik u pogledu njegova utjecaja na tursku dijasporu, što je velika šteta.
Turska je nekoć bila najbliži izraelski saveznik. I treće: postoji antisemitizam, katkad pod krinkom anticionizma, na lijevoj strani političkog spektra.
Katkad je poprilično otvoreno antisemitski i suprotstavlja se Izraelu. Postoji i onaj takozvani pokret bojkota usmjeren protiv Izraela koji je otvoreno antisemitski. Sva ova tri područja razvijaju se u različitim smjerovima, ali doista postoji prijetnja židovskoj zajednici. To smo vrlo izraženo vidjeli u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj…
Srećom, situacija u Austriji izuzetno je mirna. Tu je i činjenica da i s muslimanskom zajednicom njegujemo miran i dobar odnos. Stoga to ne vidim kao velik problem, ali mislim da se kao zapadnjačko društvo moramo ujediniti u borbi protiv antisemitizma, ali i svih drugih tendencija koje podrivaju demokraciju, vladavinu prava i ravnopravnost muškaraca i žena. Sve je to izloženo prijetnjama sa svih strana pa se zajedno moramo boriti protiv toga.”
Kad govorimo o populizmu i populistima i ako se složimo da politiku nastoje svesti na neke jednostavne poruke, a katkad čak i potiču mržnju, mislite li da su židovske zajednice one koje su obično prve izložene toj mržnji?
“Da, mislim.”
Je li to poveznica između populizma i antisemitizma?
“To je doista teško reći jer populizmu ne svjedočimo samo na desnici nego i na ljevici, a katkad nije lako razlučiti desni populizam od lijevoga. Vidjeli smo populistički pokret u Grčkoj koji je naginjao ulijevo. Svjedočimo desnom populizmu u Njemačkoj i UK-u.
Uočavam to na svim stranama i mislim da moramo biti ujedinjeni u borbi protiv toga. Predsjednik Židovske općine u Beču svojevremeno je rekao jednom austrijskom političaru:
Želite li doznati u kakvom je stanju društvo, pitajte židovsku zajednicu kako se osjeća.
Oni su obično prvi koji na svojoj koži osjete neke nove tendencije. Ako pitate pripadnike židovske zajednice u Austriji, vjerojatno će vam reći da proživljavaju zlatno doba. Mislim da situacija židovske zajednice u Austriji nikada nije bila toliko dobra kao što je trenutačno. No u isti mah, upravo sam se vratio sa skupa European Jewish Associationa koji se održao u Parizu.
Moram priznati da atmosfera nije baš ugodna. Na mjestu održavanja skupa postojale su stroge mjere osiguranja. Ljudi nas izvještavaju o porastu incidenata povezanih s antisemitizmom u Francuskoj, Belgiji, Ujedinjenom Kraljevstvu… No mislim da postoji snažna predanost, po čemu se današnja situacija uvelike razlikuje od one u prošlosti.
Sve su zemlje i političari predani borbi protiv antisemitizma. Posrijedi nije lagan zadatak, no ljudi katkad povlače usporedbe s 30-im godinama prošloga stoljeća, a jedna od najvećih razlika je u tome što su u 30-ima diljem Europe na vlasti većinom bili nedemokratski i antisemitski režimi. No danas svi imamo demokraciju i političare koji su u potpunosti predani borbi protiv antisemitizma.”
No imamo i situaciju od prije nekoliko dana u Mađarskoj… Imre Kertész, dobitnik Nobelove nagrade za književnost i istaknuti član židovske zajednice u Mađarskoj, izbačen je iz školskog kurikuluma. A g. Orbán jedan je od političkih lidera kojeg ljudi često navode kao najbolji primjer populista.
“Da… Dakako, Mađarska je poseban slučaj. Već dugi niz godina pratim rad premijera Orbána. Prošlog ljeta proveo sam dosta vremena u Mađarskoj kako bi dobio bolju sliku o onom što se događa, posebice u pogledu židovske zajednice. Treba uzeti u obzir da postoje vrlo različita stajališta u vezi s premijerom unutar same židovske zajednice.
Puno se toga čini za židovsku zajednicu. Postoji poseban državni tajnik koji se bavi židovskom zajednicom, njihovim problemima i željama. Dakle, to je s druge strane i uspješna zajednica. Ne smijemo zaboraviti da je židovska zajednica u Mađarskoj treća ili četvrta najveća židovska zajednica u Europi i ima golem potencijal za razvoj. Isto tako, mislim da je premijer Orbán predan tomu da ovu zajednicu podupre u tom smislu.”
Kažete da ste posljednjih nekoliko dana proveli u Parizu, gdje ste razgovarali sa židovskim liderima iz cijele Europe. Je li vas sve iznenadilo to što je Imre Kertész izbačen iz kurikuluma?
“Mislim da nije jer se stalno događaju takvi slučajevi. Nažalost, i Sorosevo sveučilište osnovano u Budimpešti bilo je na neki način izbačeno.”
Sad kad ste ga spomenuli, kad netko govori o Georgeu Sorosu u Mađarskoj, to se obično veže uz brojne antisemitske predrasude.
“Istina. U ovom slučaju baš i ne postoji preveliko opravdanje. Držim da je s time u vezi i kancelar Kurz povukao ispravan potez i pozvao ih da se presele u Beč. Dakle, preselili su se u Beč i on je osobno pozvao Georgea Sorosa da se sastanu u njegovu uredu, što je bila i vrlo snažna poruka premijeru Orbánu.
Znate, postoje neki potezi s jedne pa s druge strane… Nadajmo se da će se ova situacija u Mađarskoj promijeniti. Treba istaknuti da tamošnja židovska zajednica nije ugrožena, ali nerado svjedočimo svim ovim signalima koji se, dakako, mogu protumačiti kao antisemitski.
No Mađarska je i veoma blizak prijatelj Izraelu, možda i najveći od svih zemalja Europske unije. I prilično sam siguran da će Mađarska naposljetku krenuti pravim putem.”
I naša posljednja tema – psihoanaliza. Predsjednik ste Društva Sigmunda Freuda ovdje u Beču, a i tijekom karijere ste se bavili psihoanalizom. Psihoanaliza je nekoć desetljećima bila veoma vruća tema. Nakon Freuda, došao je Lacan pa Slavoj Žižek i mnogi drugi koji su s pomoću psihoanalize objašnjavali svakojake svjetske fenomene. Kakva je situacija sa psihoanalizom danas? Koliko je vruća tema danas u znanstvenoj i psihološkoj zajednici?
“Zapravo, oduvijek sam htio da se zajednica psihoanalitičara više uključi u političke teme te one povezane s društvom i razvojem. Moji se kolege više fokusiraju na rad s pacijentima i nisu baš uvijek oduševljeni kad u novinama objavljujem komentare o onome što nazivam psihoanalitičkim razumijevanjem određenih procesa ili razvoja događaja.”
Može li psihoanaliza pomoći u shvaćanju politike?
Upravo to mislim! Postoji jedno shvaćanje koje je krenulo još od samog Freuda, a odnosi se na regresiju u društvu, probleme vezane uz snažne lidere, narcisoidne, patološke lidere i njihov utjecaj na društvo. Mislim da toga trebamo biti svjesni. Trebamo osvijestiti takve tendencije i na vrijeme se boriti protiv toga.
Dakle, postoji vrlo dobar razlog da se znanja s područja psihoanalize iskoriste i u politici. Držim da u ovom slučaju sve što mogu ponuditi aktualnom političkom establišmentu veoma je dobrodošlo. Doista sam sretan što stvarno mogu doprinijeti tom shvaćanju.
Biste li kao psihoanalitičar rekli da živimo u doba narcisoidnih političkih lidera?
Mislim da nikad nije postojalo doba u kojem nije bilo narcisoidnih lidera! To ide ruku pod ruku. Ne postoji liderstvo,bilo u politici ili poslovnom svijetu, koje je odvojeno od onoga nazivamo zdravim narcizmom. Morate imati neki naglašeni narcisoidni dio ličnosti kako biste mogli biti na poziciji lidera.
Najveći je izazov razlikovati zdravi narcizam od patološkoga narcizma. Mislim da i u ovom slučaju psihoanaliza može mnogo pomoći. U svom radu s poslovnim liderima izuzetno mi je zanimljivo to promatrati, a sada i na području politike.
Onda dopustite da preformuliram pitanje… Živimo li u doba patološki narcisoidnih lidera?
Nikako! Govorimo li o pravim patološki narcisoidnim liderima, govorimo o ljudima poput Hitlera, Staljina i Pola Pota… U tim slučajevima doista govorimo o psihopatima ili psihopatskim tendencijama. Čak i ne bih rekao da aktualni lideri imaju naglašenije narcisoidne značajke u usporedbi s onima prije 30 godina. Vratimo li se 30 ili 80 godina u prošlost, siguran sam da ćemo pronaći mnogo…
Narcisa.
Da! Mislim da je to dio…
U opisu je radnog mjesta.
Upravo tako!
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
