Dota: Današnji konzervativci o homoseksualcima i seksualnosti govore jednako kao i nekoć najtvrđi komunisti

Kako je do knjige došlo?

"Ja sam po struci povjesničar I negdje 2010. smo u jednoj maloj grupi istraživača krenuli razgovarati kako bi trebali istražiti priče o tome kako je pravosuđe tretiralo homoseksualce ranije, da vidimo jesu li anegdotalne ili nisu priče koje su dolazile do nas od nekih starijih generacija. Pa smo prvo krenuli malo sondirati Hrvatski državni arhiv, zatim arhiv ovdje u Gradu Zagrebu te vrlo brzo našli nekih desetak presuda. Ja sam se odlučio da će to biti tema mog doktorata I ova knjiga je zapravo dorađena i proširena verzija mog doktorata", kaže Dota.

U Hrvatskoj se neke progresivne politike i progresivne vrijednosti u javnom prostoru nerijetko vežu - nerijetko pejorativno - uz nekakvu jugonostalgiju, neokomunizam i slične termine. Ima li LGBT zajednica razloga žaliti za Jugoslavijom s obzirom na način na koji je ta država tretirala homoseksualce i homoseksualizam, ili homoseksualcima baš i nije bilo pretjerano lako u toj državi?

"Ja bih rekao da moje istraživanje pokazuje nešto mnogo kompleksnije, odnosno da pokazuje koliko su emancipacijski potencijali jugoslavenskog socijalizma - prije svega mislim na područje seksualnosti te ženskih i reproduktivnih prava, da sada ne govorimo o području rada ili socijalne skrbi ili zdravstva jer to je više manje poznato, ovo baš I nije - bili kompleksni i dinamični te u skladu i s progresivnim, i s represivnim trendovima svoga vremena."

"Vrlo jasno se vidi, recimo, da pravo na pobačaj u socijalističkoj Jugoslaviji prolazi luk od 1945. Godine I potpune zabrane - čak i kaznenog progona babica koje se za to uhićuje- pa sve do ustavnog prava na pobačaj iz 1974. Godine. Homoseksualnost prolazi sličnu priču, od vrlo represivnih 1940-ih I 50-ih godina - što je bio trend i u drugim zemljama prije svega na Zapadu, gdje se Amerika pokazuje najrepresivnijom - pa sve do sedamdesetih i osamdesetih gdje prvo dolazi dekriminalizacija, početak popuštanja represije I početak razmišljanja kako integrirati queer ljude u socijalističku modernost i egalitarnost, ali i gdje postaviti granice toj integriranosti."

"No, ni te sedamdesete i dekriminalizacija nisu svuda iste u Jugoslaviji, u Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini se to događa ali u Srbiji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini - ne. U osamdesetima onda vidimo djelomično i depatologizaciju, odnosno - prestanak tretiranja homoseksualnosti kao bolesti te slijedom toga i prestanak liječenja", kaže Dota.

Koliko su bile oštre presude I kako su izgledali postupci u ovom periodu najveće represije?

"Bilo je to dosta oštrom postojala je prije svega jedna nataložena predrasuda u socijalističkoj misli koja kaže da su homoseksualci nekakav talog kapitalizma, da su dekadentni, skloni opscenostima I ekscesima i tako dalje. I drugo što je također bitno: zbog raznih - nikad dokazanih a danas potpuno odbačenih - psihijatrijskih i psiholoških teorija koje su tvrdile da se homoseksualcem postaje nekakvim zavođenjem, mamljenjem, navikavanjem u pubertetu ili adolescenciji, a onda I pretpostavkom da nekakva starija osoba mlađu mami i navodi na to da postane homoseksualcem, vrlo često vidimo presude u kojima nekakav 23-godišnjak biva osuđenim kao dekadentni kvaritelj omladine jer je zaveo 21-godišnjaka."

"U jednoj presudi čak taj isti 23-godišnjak je mlađi pa je onda njega zaveo neki dekadentni stariji tip na krivi put. Bilo je suđenja nekim parovima koji su uhvaćeni po parkovima, ali 3-4 slučaja su bila veća i to baš uz veliku medijsku pompu, bila su to klasična pokazna suđenja, javna, iz 1949. i 1950. i to u Hrvatskoj: Zagrebu, Dubrovniku i Šibeniku. I tu vidimo po 7, 10 optuženika na klupi, presude pune gorčine i javnog prijekora, osude, čak proglašavanja optuženih saboterima socijalizma."

"Zašto? Zato što kvare omladinu. A što je omladina? Omladina je, naravno, zalog budućnosti države. A sve to zvuči vrlo poznato i podsjeća na neke današnje istupe", dodaje Dota.

Možemo li onda - zahvaljujući ovoj knjizi - povući paralelu između tog vremena i tog narativa tada i nekih današnjih narativa vezanih uz homoseksualnost?

"Možemo, da. Ja bih rekao da je ova knjiga prije svega tu kako bi ispunila jednu veliku lakunu hrvatske nacionalne historiografije, jer ovakve knjige su već dugo standardne I kanonske te ni po čemu ne izazivaju neku preveliku pažnju kada se radi o francuskoj, njemačkoj ili britanskoj historiografiji", kaže Dota.

"Ona se upisuje i u europsku queer historiografiju, ja se nadam da će biti dobro primljena i iz te perspektive. No kada govorimo o hrvatskoj povijesti - pogotovo modernoj - mislim da ova knjiga govori mnogo I o nama danas. Pogledajmo raspravu o seksualnom odgoju, koja se u Jugoslaviji počinje vrlo intenzivno voditi već pedesetih godina - možda nije ista medijska prisutnost jer nema toliko medija, nema društvenih mreža, ali ona je vrlo intenzivna i traje do kraja osamdesetih između psihologa, pedagoga, stručnjaka, teoretičara, komunista, nastavnika, novinara - i stalno su u svađi", nastavlja.

"Nekakvog seksualnog odgoja je bilo, ali te rasprave traju i nisu razriješene, nemaju zaključka. I vidimo da pitanje homoseksualnosti nije razriješeno, nema na kraju krajeva nikakvog govora sve do kraja Jugoslavije o istospolnim brakovima. I sad, zašto smatram da je ovo važna tema za domaću historiografiju? Hrvatska je od osamostaljenja održala tri referenduma: prvi o izlasku iz Jugoslavije - dakle pitanje određenja prema kompletnoj svojoj prošlosti 20. Stoljeća I cijelom jugoslavenskom iskustvu; drugo da uđe u Europsku uniju, dakle da se odredi prema svojoj sadašnjosti i budućnosti; i treći put da se odredi prema homoseksualnosti i istospolnim brakovima.

I to su tri neka stupa nacionalnog identiteta: odnos prema prošlosti, koji vidimo da dominira i nikako da se razriješi, zatim odnos prema vrijednostima kojima vjerujemo da želimo pripadati te u konačnici - odnos prema seksualnosti kao takvoj, iz čega izlaze tenzije između konzervativnijeg dijela društva te novopronađene uloge Crkve nakon raspada Jugoslavije i nekih liberalnijih, progresivnijih dijelova društva", dodaje se.

Što je još Franko Dota rekao o pravnom kažnjavanju homoseksualaca u Jugoslaviji, kada I kako dolazi do promjena te kako danas izgleda odnos prema LGBTQ zajednici u Hrvatskoj ali i Europi, pogledajte u videu.