Je li za Vjesnik bolje rušenje prema Savskoj ili u vlastiti tlocrt?

„Iz opisa konstrukcije vidljivo je da nema puno zidova, iz čega slijedi prvi odabir vrste rušenja, a on bi uz požarom narušenu nosivost bio ''urušavanje u vlastiti tlocrt''. Zašto? Zato što takva, lepršava i oštećena konstrukcija već na prvi pogled ne odaje krutost u poprečnom smjeru svog volumena da bi se kompaktno mogla prevaliti preko duže strane čak i da nije stradala u požaru, naglašava Mascarell u razgovoru za Construction.

Kaže da je ključno pitanje - kako ju urušiti u vlastiti tlocrt, odnosno smanjiti što više područje pada.

„Logičan slijed misli kaže da pokušamo vremenski raspoređenim eksplozijama usmjeriti urušavanje prema sredini tlocrta pri čemu se radi o razmacima manjim od sekunde. U visinskom smislu razumno bi bilo smanjiti pad, pa iz toga ide zaključak o prvom modelu s kojim bi se, po mom mišljenju trebalo krenuti u proračun.“, kaže.

Miniranje srednjih stupova i zidova dijagonalnih jezgri na odabranom ''srednjem'' katu, prvom iznad izgorenih, te svih stupova i zidova iznad prizemlja odmah potom. Pad gornjeg dijela pomogao bi svojim udarom (težinom i gravitacijom) kontrolirano urušavanje donjeg dijela zgrade.

„Dalje je nauka, inženjerska majstorija i puno rada statičara u kojem se pretpostavljeno mora dokazati ili modificirati. Kontrolirano rušenje koristi precizne izračune, redoslijed i metode miniranja. Numeričke simulacije mogu se preciznije validirati, osiguravajući da predviđeni konstrukcijski odgovori blisko odražavaju stvarnu dinamiku urušavanja čime se povećava sigurnost da će se urušavanje dogoditi na planiran način čime se ujedno čuva i okolina objekta.“, obrazlaže.

A što kaže na najave o rušenju prema Savskoj, modelu koji je u razgovoru za Media Servis prezentirao i Mario Uroš iz Centra za potresno inženjerstvo?

„Možda zbog svojih razmišljanja mislim subjektivno, no čini mi se da forsirana medijska prezentacija bočnog urušavanja prema Savskoj nije prijedlog građevinske struke već predstavlja neku vrstu političke odluke ili pritiska na statičare koji bi trebali biti jedini koji o tome odlučuju.“, kaže Mascarell.

„Razumijem potrebu da vlasnik, uglavnom država, naglasi koje objekte želi posebno zaštititi, na što ima pravo, no takav popis treba uručiti onima koji o samom tehničkom aspektu rušenja odlučuju kako bi u okviru projekta rušenja na najbolji mogući način zaštitili u okolini ono što zaštiti treba, a to sigurno nije samo jedan objekt u okviru Vjesnikove parcele, onaj na istočnoj strani uz Slavonsku. Mislim da je u ovom trenutku nužno osigurati uvjete statičarima da naprave sve potrebne proračune i analize na temelju svojih inženjerskih, stručnih znanja, te otkloniti sve pritiske sa strane vođene idejama budućeg korištenja prostora na koje aspirira Vlada. Ima vremena za to, kad se jednom sruši zgrada predstoji nekoliko mjeseci uklanjanja građevinskog materijala iz područja pada. Što je još jedan argument da se kao prvo rješenje razmišlja o urušavanju Vjesnika u svoj tlocrt bez ugrožavanja Savske ceste na duže vrijeme.“, kaže sugovornica portala.

Ona smatra da je puno teže, ako ne i nemoguće, izračunom predvidjeti kako bi se komadi betona, ako ne cijele ''šajbe'' katova lomile i padale kod rušenja Vjesnika na bok prema Savskoj kod ovakvih konstrukcija, a posebno zato što su nosivi elementi na nekoliko katova (14,6,7) višesatnim požarom od preko 600 stupnjeva Celzijusa drastično ''izgubili'' ne samo nosivost pojedinih konstruktivnih elemenata već i veze među sobom.

„Ako ipak već prezentirana odluka o rušenju Vjesnika prema Savskoj postane konačna, rado bih čula ekspertizu tog rješenja osobno od stručnjaka, prvenstveno statičara koji ju je numerički dokazao“, zaključuje Vladimira Mascarell u razgovoru za Construction.