Ljevica prijeti referendumom o 'Bačićevim zakonima'. Evo koliko ih je dosad održano, a koliko odbačeno

Lijeva oporba žestoko se protivila tim zakonima još u vrijeme javne rasprave o njima, potom i u saborskoj raspravi da bi nakon njihova izglasavanja klubovi SDP-a i Možemo! najavili da će zatražiti ocjenu ustavnosti tih zakona, a po potrebi pokrenuti i referendum.

"Najavljujemo da smo spremni ići u mobilizaciju građana i prikupljati potpise za rušenje ovog zakona", poručila je Sandra Benčić iz Možemo!.

A predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić dodao: "Spremni smo za referendum!"

Premijer Andrej Plenković poručio im je da se ne može raspisati referendum o već donesenom zakonu.

"Mogu ići po ocjenu pred Ustavni sud i to je to", kazao je.

Ustavni stručnjak s Pravnog fakulteta u Rijeci Matija Miloš u utorak je za N1 kazao da je referendum o ukidanju 'Bačićevih zakona' pravno moguć, ali bi bio presedan.

"Nismo dosad imali referendum kojim se tražilo ukidanje postojećeg zakona (...) ali tehnički gledano – moguće je. Može se raspisati referendum o zakonu koji je na snazi i tražiti od građana da ukinu dio ili cijeli zakon”, rekao je Miloš.

Deset posto potpisa za referendum

Dođe li do prikupljanja potpisa za referendum, pa čak i ako ih bude prikupljeno zakonski dovoljno za raspisivanje referenduma, to još uvijek ne bi značilo da bi ga bilo. Institut referenduma kod nas je prilično zapleten i na putu do njega stoji niz prepreka. U prvom redu kratki rokovi za prikupljanje i često nedokučivih 10 posto potpisa od ukupnog broja birača. Potom i moguća nevaljanost velikog broj prikupljenih potpisa, a na koncu i pravorijek Ustavnog suda koji je u nizu slučajeva odbacivao inicijative zbog neustavnih formulacija predloženih referendumskih pitanja.

U Hrvatskoj državni referendum mogu raspisati Sabor i predsjednik Republike. Hrvatski sabor će raspisati referendum ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj. Na državnom referendumu ne odlučuje se većinom od ukupnog broja birača, nego samo onih koji su pristupili referendumu. Odluka donesena na referendumu je obvezatna.

Samo dva državna referenduma

Ne računajući referendum o hrvatskoj samostalnosti održan u svibnju 1991. godine, koji se obično ubraja u 'hrvatske' referendume iako je - što govori već i sam sadržaj, održan prije osamostaljenja, u samostalnoj Hrvatskoj dosad su održana tek dva državna referenduma.

Prvi je bio onaj o pristupanju Europskoj uniji, održan 22.siječnja 2012. godine. Zbog bojazni da bi nakon okončanih pristupih pregovora ulazak Hrvatske u EU mogao pasti na referendumu, zakonodavac je tada promijenio Ustav pa za uspjeh referenduma nije više bila potrebna podrška polovice ukupnog broja birača u Hrvatskoj, nego samo polovica izašlih na referendum. Tako je na taj izašlo 43,51 posto birača, a njih 66,27 posto glasalo za ulazak u EU.

Potkraj sljedeće godine, u prosincu 2013. održan je i drugi državni referendum - o ustavnoj definiciji braka kojim je u Ustav uglavljeno da je brak "životna zajednica žene i muškarca". Na taj referendum koji je inicirala građanska inicijativa U ime obitelji, izlaznost je bila još niža - 37,90 posto, od čega je 65,87 posto birača glasalo za predloženu definiciju braka.

Za usporedbu, izlaznost na onaj prareferendum 1991. godine o samostalnosti Hrvatske bila je ogromna - čak 83,56 posto.

Neustavna pitanja, premalo potpisa...

Mnogo je duži niz referendumskih inicijativa na razini države (loklanih je već bilo ekoliko desetaka, nap.a.) koje nisu rezultirale referendumom ili zbog nedovoljnog broja prikupljenih valjanih potpisa ili zbog odluke Ustavnog suda da referendumsko pitanje nije u skladu s Ustavom.

Godine 2007. HSP i neke braniteljske udruge prikupile su dovoljan broj potpisa za referendum o prekidu suradnje s Haaškim sudom nakon blage presude (pet godina zatvora) Veselinu Šljivančaninu za ratne zločine u Vukovaru. No Ustavni sud ocijenio je da su potpisi bili prikupljeni uz niz proceduralnih grešaka pa referenduma nije bilo.

Sljedeće, 2008. godine desetak udruga i političkih stranaka prikupljalo je potpise za referendum o članstvu Hrvatske u NATO savezu, ali prikupljenih 125 tisuća potpisa nije bilo dovoljno za raspisivanje referenduma.

Godine 2009. građanska inicijativa More je kopno također nije uspjela prikupiti dovoljno potpisa za referendum o arbitraži o razgraničenju Hrvatske i Slovenije.

Ni dovoljan broj potpisa nije jamstvo

No zato je 2010. godine, naspram dotadašnjih inicijativa, pet sindikalnih središnjica uspjelo prikupiti čak 717 tisuća valjanih potpisa za referendum o izmjenama Zakona o radu. Bio je to uistinu velik i slavodobitno obznanjen uspjeh. No ni tog referenduma na koncu nije bilo jer je u međuvremenu tadašnja vlada na čelu s Jadrankom Kosor predloženi zakon povukla iz procedure.

Godine 2013. građanska inicijativa Referendumski ustanak prikupljala je potpise za referendum s čak četiri pitanja koja su htjeli postaviti građanima: jesu li za poništenje pretvorbe i privatizacije; jesu li za zabranu rasprodaje državne imovine, prostora i resursa; jesu li za zabranu proizvodnje, prometovanja i prodaje GMO proizvoda te žele li se ponovno očitovati o članstvu Hrvatske u EU. Međutim, niti za jedno od tih pitanja nije bilo prikupljeno više od 125 tisuća potpisa, što je bilo nedovoljno za raspisivanje referenduma.

Iste godine Stožer za obranu hrvatskog Vukovara prikupio je čak 576 tisuća valjanih potpisa za raspisivanje referenduma o kvoti za primjenu Ustavnog zakona o pravima manjina, kolokvijalno nazvanog "referendumom o ćirilici". Zahtjev je bio da se pravo na upotrebu jezika i pisma nacionalnih manjina ograniči na područja gdje pripadnici manjine čine najmanje polovinu stanovnika. Ustavni sud ocijenio je da takvo pitanje nije u skladu s Ustavom pa nije bilo ni referenduma.

Za referendum nedopuštena pitanja

Nije prošla ni referendumska inicijativa koju je 2014. pokrenulo 17 sindikata iz javnog sektora tražeći tzv. "referendum o outsourcingu" odnosno donošenju zakona protiv izdvajanja pomoćnih poslova u javnom i državnom sektoru. Prikupljeno je više nego dovoljnih 548 tisuća potpisa, ali Ustavni sud je referendumsko pitanje proglasio nedopuštenim jer je za cilj imalo zaštitu parcijalnih interesa skupine zaposlenika u javnom sektoru.

Te 2014. nije prošla ni referendumska inicijative "Ne damo naše autoceste" protiv davanja hrvatskih autocesta u koncesiju. Prikupljeno je više od 530 tisuća potpisa, ali je i tada Ustavni sud ustvrdio da referendumsko pitanje nije u skladu s Ustavom.

Godine 2018. istodobno su prikupljani potpisi dviju referendumskih inicijativa - Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj. Prvom se htjelo smanjiti broj saborskih mjesta na najviše 120, a broj zastupnika nacionalnih manjina na šest te izmijeniti još neke stavke izbornog zakona. Inicijativom Istina o Istanbulskoj htjelo se pokrenuti referendum za otkazivanje Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Na koncu, uz mnogo organizacijskih peripetija obje inicijative nisu uspjele prikupiti dovoljno potpisa.

Neuspjele incijative za referendumima

Iz istog razloga nije prošla ni inicijativa iz 2021. za raspisivanje referenduma o usvajanju ustavne odredbe prema kojoj bi se o promjeni valute, konkretno - zadržavanju hrvatske kune umjesto uvođenja eura, odlučivalo referendumom. Inicijativu su pokrenule i nedovoljan broj potpisa skupile četiri stranke desnice: Hrvatski suverenisti, Hrvatska stranka prava, Neovisni za Hrvatsku i Generacija obnove.

Prije tri godine, u vrijeme pandemije covida, stranka Most pokrenula je dvije referendumske inicijative - za ukidanje covid-potvrda i drugu nazvanu "Dosta je stožerokoracije". Prikupili su gotovo 400 tisuća potpisa, ali je Ustavni sud i tada utvrdio da predložena referendumska pitanja nisu u skladu s Ustavom.