U emisiji "1 na 1" na HRT-u, komunikacijski i informatički stručnjak Marko Rakar komentirao je banke, kredite u švicarskim francima, baze podataka, kako varati u javnim nabavama, digitalizaciju te pojasnio zašto treba "spaliti" Finu.
Rakar je objasnio da je nedavno osnovana “Druga fondacija” koja se bavi istraživanjem tereta u zemljišnim knjigama u Hrvatskoj, posebno kada su u pitanju krediti u švicarskim francima. Skupina uključuje ekonomiste, statističare, matematičare, analitičare, odvjetnike i pravnike. Cilj im je izračunati stvarnu štetu koju su građani pretrpjeli zbog kredita u švicarskim francima i pomoći im da dobiju odštetu.
“Moj najbolji prijatelj koji je ekonomski analitičar bavio se proučavanjem tereta u zemljišnim knjigama. Uočili smo da postoji velika količina tereta koja je u švicarskim francima na desecima tisuća nekretnina u Hrvatskoj. U tom je trenutku masovnije počela diskusija o odšteti. Počelo se govoriti o stvarnoj šteti koju je prouzročio švicarski franak. Nakon toga spojili smo se s kolegom matematičarom koji je izradio model za izračun te štete. Kada smo uzeli sve te nekretnine i iznose te ih sudarili s modelom koji izračunava odštetu prema građanima, ustanovili smo da se radi o velikoj brojci”, opisuje Rakar za HTV.
Početak fondacije
“Paralelno s time naš ekonomski doktor znanosti Vuk Vuković uočio je da postoji 40 milijardi kuna viška likvidnosti u sustavu i nekoliko je puta postavio pitanje u HNB-u što je taj novac. Oni su mu rekli da je to novac za slučaj da ta cijela afera švicarskog franka eksplodira. Nakon toga sjeli smo, razgovarali i dogovorili da idemo istražiti u detalje što se točno dogodilo. Kamo je taj novac nestao, zašto tih rezervacija nema u bilancama banaka. U konačnici se stvorila tvrtka “Druga fondacija” čiji je cilj pomoći oštećenim građanima da dođu do svog novca od banaka”, opisuje Rakar.
Rakar je kazao da su potrošači i šira populacija podlegli tvrdnjama banaka i bankara da je problem švicarskog franka riješen. Dodao je da se to ponajprije postiglo iznimnim ulaganjem u odnose s javnošću i odjele kriznog komuniciranja. Time su banke, tvrdi, cjelokupnu temu pokušale gurnuti izvan fokusa javnosti, bez objašnjenja srži problema.
Kako su počeli problemi?
“Do kraja 2008. imali smo 40 milijardi kuna kredita u švicarskim francima. Paralelno s time, negdje od početka 2004. godine, Libor je počeo rasti. Libor je dugo vremena bio niži od Euribora. Krediti u švicarskim francima su zbog toga postali veoma nepovoljni. Oni mjesečni anuiteti postali su znatno skuplji. Šlag na torti bio je 15. siječnja 2015. kada je Švicarska centralna banka odlučila ukloniti svoju indeksaciju. Taj dan je švicarski franak narastao 20 posto i velika većina tih kredita postala je neotplativa”, rekao je.
Rakar je dodao da su se neki od ovih problema mogli izbjeći, ponajprije zato što su, kako kaže, mnogi financijski izvještaji, u domaćim i stranim bankama upozoravali na “toksičnost” takvih kredita.
Rakar je upozorio na činjenicu da su banke zaštićene, a gotovo 2/3 klijenata nisu u mogućnosti podmirivati svoje obveze.
“Proguran je zakon o konverziji koji u prvom redu štiti banke. Da smo 63% kredita otpisali, cijeli niz problema kaskadno bi se pojavio u sustavu i neke od tih banaka ne bi bile s nama danas”, tvrdi dalje Rakar.
“Banke tvrde da je činom konverzije, tj. kada su banke omogućile svojim klijentima da svoj kredit u CHF pretvore u eurski kredit, da je taj čin konverzije automatski uključivao jednu vrstu odštete kada se to obavilo. Vrhovni sud donio je stajalište da potrošači imaju pravo na zateznu kamatu na previše uplaćene rate kredita u periodu koji je prethodio konverziji. To danas imamo na stolu”, nastavlja.
Naglasio je da ta odluka nije prošla sudsku evidenciju te da je vraćena na početak, ali očekuje da će “Vrhovni sud ponovno zasjedati o istoj temi te da će uključiti i ukupni preplaćeni iznos anuiteta uz zateznu kamatu”.
Druga fondacija poslala je pismo građanima. Što u njemu piše?
“Dakle, naše je pismo vrlo jednostavno, ima samo stranicu i pol i prava rečenica glasi: “Poštovani Romano, uočili smo da ste dignuli kredit u CHF 2007. godine u visini od 100 k CHF i vjerujemo da na današnji dan imate pravo na obeštećenje koje iznosi nekoliko tisuća eura”, priča Rakar te dodaje da je pismo specifično jer “laserski precizno pogađa svakog potrošača koji je bio oštećen od te cijele afere i prvi put mu jasno daje do znanja na kakvo obeštećenje ima pravo”.
Rakar je otkrio i da su reakcije ljudi do sada “iznad svih očekivanja”.
Koji vam je bio motiv, zašto ovo radite?
“Zato što vjerujemo u javni interes, ali i da u konačnici nešto zaradimo na kraju puta, ne treba bježati od toga. Svatko tko zna što sam radio proteklih desetljeća, zna da sam se bavio javnim temama koje su se ticale interesa širokog broja ljudi. Vjerujem da smo došli u poziciju kao društvo, dakle, 6 tjedana prije zastare, da većina od 120 tisuća obitelji uopće ne zna da ima pravo na odštetu”, kaže.
“Nama je trebalo toliko vremena da pronađemo podatke koje smo trebali, da prođemo pravnu pozadinu i da budemo sigurni da smo na ispravnoj strani argumenta, voljeli bismo da smo ovo napravili prije, ali nismo bili spremni, trenutačno imamo 6 tjedana da obavijestimo potrošače da imaju pravo na odštetu”, dodaje.
Rakar je također ponovio kako misli da ova akcija pridonosi javnom interesu, čak i ako se klijenti odluče upustiti u vlastite privatne tužbe, bez udruživanja s fondacijom.
Koja je procjena ukupne izloženosti banaka?
“Ako govorimo o punoj odšteti za koju mislimo da bi Vrhovni sud mogao odlučiti, tu se radi o milijardu i pol eura. Naša procjena je oko 300 milijuna eura, što se odnosi na zateznu kamatu za koju smo sigurni da potrošači na nju imaju pravo”, procjenjuje Rakar te dodaje da banke u ovom trenutku raspolažu golemom količinom novca i pritom se ne dovode u opasnost.
“Postoji jedna ili dvije banke, kada bi se uvjeti ispunili, mogao bi se ‘okinuti’ događaj koji bi ih stavio u problem”, predviđa.
Kakav bi to utjecaj imalo na stabilnost financijskog sustava?
“Nikakav. Hrvatski bankarski sustav dobro je kapitaliziran, ima rezerve i iznimno je stabilan. Tu nema rizika za bilo koga. Ponajprije se bankari moraju brinuti za svoje bonuse i nove BMW-e. Potrošači se doista ne moraju brinuti”, tvrdi.
Vodič za koruptivnu javnu nabavu
“Na svom blogu mrak.org, koji je već u dvadesetoj godini postojanja, prije nekoliko mjeseci napisao sam opširan vodič o tome kako možete varati na javnim nabavama. Kao forenzičar, jedan dio moga posla je analiza javnih natječaja i pronalaženje načina kako su razni ljudi iz raznih motiva skretali određene nabave prema određenim dobavljačima. Moje iskustvo u pronalaženju toga pretvorio sam u tekst gdje se u petnaestak točaka detaljno objašnjavaju tipični modeli varanja na javnim nabavama”, rekao je.
Rakarova vizija
“Ja bih pozornost posvetio pravosuđu jer bez čistog i efikasnog pravosuđa nema prosperitetnog društva. Druga stvar, dosta pozornosti posvetio bih gospodarstvu, da što jednostavnije posluje, to ne znači da moramo odbaciti sva pravila, jednostavno, birokratski teret morali bismo smanjiti u nekoj mjeri i naš porezni sustav moramo učiniti efikasnijim i pravednijim”, tvrdi.
FINA-u biste rasformirali?
“FINA je u biti metafora neefikasnosti državne i javne uprave, to je anomalija koja ne postoji nigdje drugdje u svijetu, ona je isključivo hrvatski izum i relikt prošlosti. Moj problem je što se oni pretvaraju da nude tržišne usluge, a zapravo ih subvencionira država. Oni su vrlo često meta mojih kritika, trude se braniti, no ne mogu shvatiti da ne kritiziram ono što su oni napravili, nego kritiziram jer znam što je naša zemlja mogla biti”, kaže Rakar u emisiji Romana Bolkovića na HRT-u.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!