Procijepljenost stanovništva protiv covida u Hrvatskoj niža je od europskog prosjeka i u kampanju za cijepljenje trebalo je uključiti više zdravstvenih radnika, a manje nogometaša, rečeno je u petak u Zagrebu na konferenciji o budućnosti javnog zdravlja u Hrvatskoj.

Profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu Stjepan Orešković kazao je da Hrvatska na milijun stanovnika ima gotovo 3500 umrlih dok je u Finskoj taj broj gotovo deset puta manji i smatra da se u borbi protiv pandemije potrebno ugledati na strategije takvih zemalja.

„Ako pitate medicinske sestre zašto se ne žele cijepiti, naići ćete na vrlo racionalne odgovore poput bojazni za buduću trudnoću. Na početku pandemije trebali smo odgovoriti na njihova pitanja i kampanju za cijepljenje voditi preko njih, a ne, primjerice, nogometaša“, kazao je.

Važno ne smatrati ljude budalama ako se ne žele cijepiti jer taj pristup ne vodi nigdje i samo smanjuje povjerenje u medicinsku i farmaceutsku struku, rekao je.

Ono što su gotovo sve europske zemlje učinile na početku pandemije jest zatvaranje granica, rekla je Iris Goldner Lang, profesorica na Pravnom fakultetu. Smatra da kod donošenja restriktivnih mjera treba preispitati nekoliko stvari.

”Ako se pozivamo na zaštitu zdravlja, moramo istražiti može li se ona postići manje restriktivnim mjerama i moramo biti sigurni da donesene mjere nikoga ne diskriminiraju na temelju državljanstva”, izjavila je.

Tomislav Sokol, zastupnik pučana u Europskom parlamentu, spomenuo je zajedničku nabavu cjepiva koju je EU pokrenula u borbi protiv pandemije. U slučaju da je svaka država krenula samostalno u nabavu, nastale bi velike nejednakosti između europskih građana glede dostupnosti cjepiva, smatra Sokol.

”Po uzoru na nabavu cjepiva, podržavam ideju zajedničke nabave skupih lijekova. Trenutno imamo situaciju u kojoj različite države članice plaćaju različite cijene za iste lijekove. Međutim, sigurno možemo očekivati veliki otpor farmaceutske industrije”, rekao je.

Sokol dodaje da Hrvatska treba iskoristiti sredstva iz europskih fondova ne bi li poboljšala opremljenost bolnica i stvorila bolje radne uvjete za liječnike, kako više ne bi odlazili u zapadne zemlje.

Učiti od boljih

Studentica i sudionica Konferencije o budućnosti Europe Mateja Lisjak kaže da je, po onome što je ona doznala kroz razgovor s drugim sudionicima panela, stanje u većini zdravstvenih sustava zemalja Europske unije stanje loše.

Smatra, kao i profesor Orešković, da rješenje problema leži u učenju od država koje su imale učinkovitiji pristup borbi protiv pandemije.

Liječnica Katarina Babić kazala je da je važna svakodnevna edukacija medicinskog osoblja. Kaže da je medicinarima puno lakše razumjeti znanstvene članke pa bi oni trebali kontinuirano raditi na svojoj edukaciji kako bi pacijentima mogli odgovoriti na sve što ih zanima.

„Treba priznati kada nešto ne znamo, to nije sramota. Moja najveća zadaća je optimalno pacijentu prenijeti informacije.“, izjavila je Babić.

Osim liječnicima i medicinskim sestrama, edukacija je potrebna i učenicima, kada je riječ o mentalnom zdravlju.

Ivan Begić, student socijalnog rada i sudionik panela građana Konferencije o budućnosti Europe, smatra da Covid pandemija nije pokazala potrebu samo za snažnijim financiranjem javnog zdravstva, već i potrebu za novim školskim predmetom.

”Učenike u školama treba educirati o problemu mentalnog zdravlja. To je jedna od preporuka panela građana o zdravstvu, a na državama je da odrede kako ću tu preporuku implementirati. Nije nužno da su takav predmet zove jednako u svim zemljama.”

Orešković je rekao da najveći problem našeg zdravstvenog sustava nije manjak obrazovanog medicinskog kadra već upravljanje. Smatra da bi moderno upravljanje, a s tim i korištenje modernih tehnologija u zdravstvu, najviše pridonijelo poboljšanju hrvatskog zdravstvenog sustava.