Pitali smo stručnjaka je li prigodna kovanica koju je izdao HNB sporna i može li zato imati veću vrijednost

Autor likovnog rješenja nacionalne strane prigodne kovanice je akademski kipar Duje Botteri, a kovanica je izdana u 200 tisuća komada, piše na stranicama HNB-a.

Izgled i obilježja ove prigodne kovanice utvrđeni su posebnom odlukom objavljenom u Narodnim novinama 15. listopada.

Nakon što je kovanica izdana, oglasio se gradonačelnik Pule Peđa Grbin šaljući u ponedjeljak dopis HNB-u naslovljen "Grad Pula – Pola traži poštivanje zakonskog naziva: Dvojezičnost je naša vrijednost i pravo".

Kovanica bez dvojezičnog naziva

Grbinu je zasmetalo što na toj prigodnoj eurokovanici nije ugraviran dvojezični naziv Pula-Pola, a što je, kako tvrdi, propisano Zakonom o područjima županija, gradova i općina, Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, Statutom Istarske županije te Statutom Grada. Umjesto toga na kovanici stoji: Grad Pula - Arena.

"Dvojezičnost je sastavni dio identiteta našega grada. Ona nije samo zakonska obaveza, nego i izraz povijesti, kulture i vrijednosti zajedništva koje čine naš grad prepoznatljivim i posebnim. Stoga očekujemo da se i u budućem radu svih institucija, pa tako i Hrvatske narodne banke, koristi zakonski propisani naziv našeg grada", stoji u dopisu gradonačelnika Pule.

"To je standardni komad kovanice"

Budući da je ova, po Grbinu sporna eurokovanica, već u optjecaju, pitali smo Zlatka Viščevića, stručnjaka za numizmatiku i urednika portala numizmatika.net može li zbog navedenog ta kovanica naknadno imati veću vrijednost od nominalne, odnosno dva eura.

"Ne. To je standardni komad kovanice napravljen tako kako je napravljen. Imate Zakon koji definira dvojezičnost i gdje se ona mora primjenjivati. Na kovanicama je dozvoljena određena umjetnička sloboda i na njih se, takoreći, može staviti što god se hoće. Tamo je glavni motiv Arena pa bi, prema tome, gdje god se spominje pulska Arena moralo stavljati Pula-Pola. Mislim da to nije ni intencija zakona", kaže,

Usto napominje da i na drugim hrvatskim kovanicama eura ne stoji čak ni službeni naziv države.

"Na eurokovanicama piše Hrvatska što nije službeni naziv Republika Hrvatska, nego samo geografska odrednica. Po istoj analogiji, onda je i u tom slučaju prekršen zakon", objašnjava Viščević.

Dodaje kako u numizmatičkom smislu sve to ne znači ništa.

"Jedino kad bi se išlo povlačiti tu kovanicu iz prodaje ili optjecaja pa napraviti novu na kojoj će pisati 'Pula-Pola' onda bi to bilo numizmatički interesantno jer bi imali dvije varijante kovanice. U ovom slučaju, ništa od toga."

"Dosta se troše i brzo budu ružne"

Viščevića smo upitali za česte medijske objave u kojima se ističe fraza "ako imate ovu kovanicu mogli biste se obogatiti".

"Vjerujte da se u tim objavama obično pretjeruje. Da bi eurokovanice bile numizmatički zanimljive moraju biti savršeno očuvane. To moraju biti primjerci koji su praktički tek izašli iz kovnice, odmah potom distribuirani numizmatičkim kanalima i koje kolekcionari spremaju u svoje zbirke čim dođu do njih. Nažalost, eurokovanice koje cirkuliraju dosta se troše pa budu prilično ružne i nemaju neku posebnu numizmatičku vrijednost. Možda tek za neke numizmatičare početnike koji će kovanicu od 2 eura platiti tri ili tri i pol eura. Za ozbiljniju numizmatiku to nije predmet pažnje", kaže.

Glavni uvjet za numizmatičku vrijednost

Viščević napominje kako sav novac koji je u optjecaju može imati numizmatičku vrijednost samo pod uvjetom da su komadi gotovo savršeno očuvani, što je vrlo teško.

"To znači da na njima nema ikakvih tragova rukovanja, otisaka prstiju i sličnog. Praktički, da su 'iz vreće' kada izađu iz Narodne banke."

Viščević navodi primjer vjerojatno najčešće spominjane takve kovanice, one od 2 eura s likom Grace Kelly, princeze od Monaka. Tu je kovanicu povodom 25. godišnjice njezine smrti Kneževina Monako dala iskovati u 20.001 komadu. U prodaju je pušteno 20.000 kovanica, a ona jedna preostala poklonjena je njenom sinu princu Albertu II.

"Te kovanice više nećete naći u optjecaju. Izrađene su kao prigodno izdanje koje se moralo kupiti, tako da su one uglavnom u zbirkama kolekcionara", rekao je ovaj stručnjak za numizmatiku.