Novi slučaj vršnjačkog nasilja, ovaj put iz Belišća, šokirao je javnost. Naime, 13-godišnjem dječaku slomljene su obje podlaktice. Ovaj se slučaj ubraja u zabrinjavajuću statistiku poraste svake vrste nasilje među djecom, a posebno brine porast brutalnosti. Tko je podbacio i što hitno treba mijenjati, istražila je Mila Moralić.
Sedam godina. Toliko, tvrdi majka iz Belišća, traje maltretiranje njenog djeteta od vršnjaka u školi. Lom ruku bio je kulminacija.
“Vrijeđali su ga, dobacivali, svašta su mu govorili. jednom je on poludio na satu pa je bio kažnjen, ja sam pitala učiteljicu zna li zašto je poludio, ona je odgovorila da nije njen posao da to istražuje”, kaže majka zlostavljanog djeteta.
Od škole tvrdi majka, nisu dobili nikakvu podršku. Iako su na sve načine pokušavali reagirati.
“Ravnatelja nikad nisam vidjela. Sad kad smo ga tražili, nije bio, rekli su da je u Osijeku, jedni su tvrdili na sastanku, drugi s kćeri. Što očekujem? Prvo da taj ravnatelj ode jer ga nije briga za to što se događa, a onda da skinu onu tablu “Nulta tolerancija na nasilje” jer to sigurno nije”, dodala je.
Iz resornog ministarstva samo štura informacija da se nešto poduzima.
“Poštovana, u vezi s vašim upitom uz navedeni slučaj možemo Vam reći da smo od škole koja je u pitanju zatražili sve potrebne informacije”, priopćili su.
Jedinstvenog protokola zapravo i nema pa škole reagiraju različito i upravo su ravnatelji ti koji kroje politiku.
“Kada je riječ o utvrđenom nasilju među djecom, i dalje uočavamo neujednačena postupanja škola. Neke su primijenile propise, poduzele stručne intervencije, ostvarile kvalitetnu međuresornu suradnju, napravile plan podrške i daljnjeg postupanja s djecom. Istovremeno, neke škole ne primjenjuju propise čak ni kada nasilni događaj ima obilježja kaznenog djela, najčešće zbog želje da ne naruše „ugled“ i sliku škole kao uspješne ustanove”, stoji u izviješću pravobraniteljice.
A brojke su zastrašujuće. Prema podacima MUP-a, u 2022. godini je evidentirano i procesuirano 418 počinitelja. Nasilje bilježi tendenciju rasta te je premašilo pokazatelje iz predpandemijske 2019. godine, pri čemu je evidentno povećanje broja osoba ženskog spola – počinitelja ovih kaznenih djela.
Ali to je samo prijavljeno. Jer u našem društvu i kulturi, upozoravaju stručnjaci, još je dominatno mišljenje – pusti, nema veze, normalno je da se djeca tuku.
“Svako dijete ima pravo na osobu koja će ga razumjeti, vjerovati mu, koja će ga saslušati. Ne smijemo se dovesti u situaciju da se govori, ma pusti, nije to ništa, normalno je da se djeca u školi poguraju potuku, nije to išta strašno. Ne, to tako ne smije biti”, kaže socijalna radnica Gordana Daniel.
Uvijek treba pomoći djetetu žrtvi, ali i počinitelju. I tu se vide znakovi, koji mogu biti od popuštanja u školi do nekih vrlo banalnih stvari.
“Recimo energetska pića, djeca posežu za time da budu popularnija u grupi. Imamo slučajeve da djeca to piju već od 11 godina. I onda s time još dodatno se potiče ponašanje koje je eksplozivno koje se ne može kontrolirati i koje može biti agresivno”, rekla je Ivana Pavić Šimetin iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ).
Stručnjaci upozoravaju – edukacija mora ići od obitelji preko svih dijelova sustava, od škole do policije. Protokoli su nam zastarjeli i neadekvatni. Djeca se mijenjaju, a pravila ih ne prate i tu treba uložiti puno više kako se onaj zastrašujući primjer iz Belišća s početka priče, više nikad ne bi ponovio.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!