Profesor filozofije i politički analitičar Žarko Puhovski komentirao je u Novom danu fenomen nogometnog ujedinjenja nacije.
“Bilo je dobro, ljudi su se veslili, pobijedili smo. Euforija, to znači ‘lako podnošenje’ i to je smisao onoga što se pogrešno zove prvenstvo u nogometu. To je prvenstvo u nacijama, nogomet je drugorazredno pitnaje. Oni koji doista navijaju za nogomet bi trebali navijati za Brazil jer oni igraju najljepši nogomet. Hrvatska je jedno poluvrijeme zaista igrala al pari s Brazilom, drugo se švercala. Da budemo iskreni, Hrvatska se prije četiri godine došvercala do finala SP-a. … To je trenutak kad mi uživamo, to je trenutak sreće”, kaže profesor Puhovski.
“Sreća je dobra za pojedinca, ali prave stvari za društvo rade nesretni ljudi”, kaže Puhovski dodajući da nesreća motivira ljude na djelovanje, dok ih sreća umrtvljuje.
“Ljudi brkaju zadovoljstvo i sreću”, kaže profesor dodajući da je “sreća doista stanje u kojemu vam drugo ne treba”.
vezane vijesti
Zašto smatra da je ovo način obračuna nacija? “Kako možete navijati za ekipu koja gubi 6-0? Onda navijate za naciju, ne za nogomet”, kaže objašnjavajući da je to mnogo bolji način obračuna nacija nego onaj za koji se npr. odlučio Putin. “U pozadini iza Luke Modrića uvijek viri Plenković ili Franjo Tuđman i to se ne može zaboraviti”, kaže.
“ako meni netko čestita za uspjeh nogometaša, to je besmislica, tu nema mojih zasluga. Ponosan? _Nisam siguran ni mogu li ja biti ponosan za uspjehe svoje kćeri, to je našto drugo. … To jest Plenkovićev uspjeh i njemu će se psihologijski pripisati nogomet. Ti režimi vole sportove jer oni čine državu prihvatljivom. Oni se vezuju “, kaže Puhovski objašnjavajući kako su svojevremeno i veliki hrvatski nacionalisti u Njemačkoj navijali – za Jugoslaviju.
“Dodatni je bezobrazluk da se u Hrvatskoj toliko malo ulaže u sport, a svi režimi se vezuju za sport. Jedna od navećih stvari koju je Tuđman napravio je bilo to što je Ćiru natjerao da na SP uzme pravog golmana, što Ćiro nije htio. Potpuno je suludo da je predsjednik države o tome odlučivao, ali Tuđman je tu bio u pravu”, kaže. On smatra i da je euforija koja se smatra oko nogometa umjetna. “Slavili su i ljudi u Petrinji koji već dvije godine žive u tim pljesnjivim izbama, ali su to tad zaboravili. Slučaj s euforijom je da ona ne traje dugo, a nakon nje dolazi praznina. Bilo je divno, a onda je puknuo balon i opet sam se probudio u nekom plehu umjesto u svojoj kući”, govori.
“Jedan broj ljudi je zaista zadovoljan reprezentacijom, a onda se sjetite da su oni iz te organizacije napravili organizaciju HDZ-a pa je veselje malo manje. Onda smo vidjeli da se oni popnu na stolce i urlaju Thompsona. U većini europskih država sportaši se zalažu za ljudska prava… To je kod nas nezamislivo. Zamislite hrvatskog nogometaša koji bi bio ljevičar. Nota bene, ni Grbin nije ljevičar, mi ljevičara u Hrvatskoj nemamo”, kaže.
Profesor kaže i kako mu je Argentina bila oduvijek antipatična momčad s “malim genijalnim lopovom Maradonom” i “podrškom za koljački, pučistički režim” te da se nada da će Hrvatska pobijediti i Argentinu, kao i Brazil, ali da zbog toga nećemo biti bolji. “Bit će nam lakše, povezat ćemo razna slavlja, idemo dalje”, kaže.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare