Samo ove godine više od 500 presuda radom za opće dobro. Tko dobiva takve kazne i kako se provode?

Podsjetimo, poduzetnik Marko Jukić je na zagrebačkom Županijskom sudu osuđen na rad za opće dobro nakon što je priznao korupciju pri nabavi softvera za Ministarstvo regionalnoga razvoja i EU fondova, zbog čega je ranije sporazumno osuđena i bivša ministrica Gabrijela Žalac.

Što konkretno podrazumijeva "rad za opće dobro"?

Institut rada za opće dobro u Hrvatskoj balansira između dviju percepcija, one javne, koja ga često vidi kao blažu kaznu za ozbiljna kaznena djela, i one stručne, koja ga pozicionira kao alat resocijalizacije, prevencije i rasterećenja zatvorskog sustava.

Upravo zbog toga svaka nova presuda u kojoj se ova mjera primjenjuje otvara pitanje gdje je granica između nužne alternative i moguće povlastice. Posebno kad se radi o "zvučnim presudama" poput ovoga iz uvoda ili iz prošlosti kad je bivši ministar Petar Čobanković zbog upletenosti u aferi Planinska morao guliti krumpire.

Rad za opće dobro nije novitet. Riječ je o kaznenopravnoj mjeri uvedenoj još 1997. godine, koja se često doživljava kao "blaža kazna", ali Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije ističe kako je njezin smisao puno širi.

"Sud može odlučiti da se novčana ili zatvorska kazna do jedne godine zamijeni radom za opće dobro. Mogućnost određivanja rada za opće dobro propisana je Kaznenim zakonom na temelju kojega sud može izrečenu novčanu kaznu u iznosu manjem od 360 dnevnih iznosa ili kaznu zatvora u trajanju manjem od jedne godine zamijeniti radom za opće dobro. U praksi to znači da jedan dnevni iznos vrijedi dva sata rada, a jedan dan zatvora jednako tako dva sata rada za opće dobro", kazali su nam u Ministarstvu.

Uloga probacijske službe

Iako odluka o kazni ostaje u nadležnosti suda, ključnu operativnu ulogu ima probacijska služba.

"Probacijska služba nadležna je za izvršavanje pravomoćnih i izvršnih presuda i rješenja. Ona određuje gdje će se i u kojem vremenskom okviru rad za opće dobro obavljati, pri čemu rok ne smije biti kraći od mjesec dana niti dulji od dvije godine."

Ipak, jedno od čestih pitanja jest koliko, ako uopće, rad za opće dobro djeluje kao preventivna mjera kojom se potencijalne počinitelje kaznenih djela demotivira da ih počine.

"Svaka sankcija ima za cilj specijalnu i generalnu prevenciju pa tako i rad za opće dobro. Kazneni zakon određuje da se rad za opće dobro ne može izreći osobama koje su već osuđivane na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci te se izriče kao zamjena za kaznu zatvora do jedne godine. Drugim riječima, radi se o mjeri usmjerenoj na počinitelje lakših kaznenih djela i na očuvanje njihove povezanosti sa zajednicom", ističu iz Ministarstva i dodatno naglašavaju višestruke koristi ovakvog pristupa:

"Resocijalizacija počinitelja, dobrobit zajednice u kojoj odrađuje rad za opće dobro, efikasnost i ekonomičnost jer se ne pokreće dugotrajan i skup kazneni postupak. Rad za opće dobro alternativna je sankcija kazni zatvora, izvršava se u izvaninstitucionalnim uvjetima i troškovi izvršavanja su znatno manji od troškova kada se sankcija izvršava u zatvorskim uvjetima."

Korist za zajednicu

Važan je i naglasak, kažu, da rad za opće dobro ne smije biti komercijalan.

"Rad za opće dobro je besplatan i ne smije služiti postizanju dobiti, a njegovim izvršavanjem treba se postići korist za društvenu zajednicu i opća svrha izvršavanja kaznenopravne sankcije."

Prema dostupnim brojkama, kojima barata Ministarstvo, ovakvo kažnjavanje nije rijetkost.

"Tijekom prošle godine zaprimljeno je 734 presuda u kojima je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. U razdoblju od 1. siječnja do 15. rujna ove godine zaprimljeno je 510 takvih presuda. Prosječan broj sati za ovu godinu iznosi oko 600."