Iz Srbije stiže vijest da je ondje pokrenuta inicijativa za ponovnim uvođenjem obveze služenja vojnog roka, a slični prijedlozi tu i tamo čuju se i u Hrvatskoj. Riječ je o temi koja se u ovdašnjoj javnosti periodično reciklira još otkako je 2007. godine u Hrvatskoj zamrznut obvezni vojni rok.
Tada je u sklopu reforme Oružanih snaga izmjenama Zakona o obrani suspendirano obvezno i uvedeno dragovoljno služenje vojnog roka. Obvezni vojni rok, zapravo, nikad nije ukinut. I dalje je ugrađen u Zakon o obrani, traje šest mjeseci i po potrebi može biti “odmrznut”.
Onomad je do suspenzije u prvom redu došlo zbog smanjenog priljeva novih ročnika jer je istodobno bilo omogućeno i služenje roka u civilnoj službi. Došlo je do toga da se više od polovice obveznika svake godine pozivalo na prigovor savjesti i odlazilo odslužiti rok bez oružja, u civilnoj službi.
Opet se “pali alarm” u Hrvatskoj?
U Srbiji su inicijativu za vraćanje obveznog vojnog roka obrazložili “podizanjem obrambenih sposobnosti Vojske Srbije kroz pomlađivanje i unapređenje popune i obučenosti aktivnog i pričuvnog sastava”, a “nakon detaljnog razmatranja opće sigurnosne situacije i suvremenih izazova s kojima se suočava Srbija kao vojno neutralna zemlja”.
Inicijativa u Srbiji mogla bi alarmirati određene političke i društvene krugove u Hrvatskoj da zatraže isto. Neki će argument za obnovu obveznog vojnog roka naći i u novim sigurnosnim izazovima potaknutima ratom u Ukrajini, a neki će možda potegnuti i onaj o potrebi “čeličenja” i učenja disciplini današnjih mladih.
“Vojska nije igračka, izabrali smo model”
Predsjednik saborskog Odbora za obranu, Franko Vidović, kaže da “najblaže rečeno, nije sklon toj ideji”.
“Vojska nije igračka, to je pitanje sigurnosti i opstojnosti države. Mi smo se odlučili za model profesionalne vojske koji je, kada je usvojen 2007. godine, bio imanentan svim člancama NATO-a i takav trebamo razvijati. Protiv sam odmrzavanja obveze vojnog roka, ali gledajući situaciju u Europi i svijetu, trebalo bi otvoriti široku javnu raspravu i čuti što građani misle. Demokratsko smo društvo pa raspravimo o tome, o prednostima i manama”, rekao nam je.
S druge strane, kaže, mlade bi trebalo tijekom školovanja uputiti u osnove obrane.
“Ne kao nekada kada se u sklopu predmeta Obrana i zaštita išlo pucati iz oružja. Taj dio ne, ali bi mlade trebalo uputiti u to što je obrana, a što civilna zaštita i što činiti ako dođe do ozbiljne ugroze poput potresa, požara ili rata. Mladima nedostaje to obrazovanje”, smatra Vidović.
Problem je popunjavanje pričuve
Hrvatsku, upozorava Vidović, muči problem nedovoljnog broja novaka potrebnih za popunu pričuvnog sastava Oružanih snaga, zbog čega raste i prosječna starost vojske. No, rješenje ne vidi u obveznom vojnom roku.
“Bolje je i važnije ulagati u vrhunsko naoružanje i opremu te održavati potreban broj vrhunskih profesionalaca, ali uz uvjet da se riješi problem popunjavanja pričuve. Trebalo bi naći i načina kako povećati broj onih koji dragovoljno idu na vojno osposobljavanje, jer 600 do 800 ljudi je premalo. Hrvatskoj treba oko 3.000 tako osposobljenih ljudi godišnje da bi sustav normalno funkcionirao”, napominje.
Povrh svega, obvezni vojni rok ima i svoju cijenu.
“Sredstva koja bi se mogla dati za novo oružje i opremu potrošila bi se na obuku ljudi koja bi trajala tri, četiri mjeseca, a poslije toga tko zna kad”, dodao je Vidović.
“Ne trebamo veliku stajaću vojsku”
U svemu tome, financijski kapaciteti MORH-a čak su najmanje upitni, ističe predsjednik saborskog Odbora za obranu.
“Puno je veći problem što MORH nema dovoljno časnika osposobljenih da obučavaju ročnike. I drugo, MORH nema vojarne u koje bi smještao te ljude. Zamislite da sada krenemo trošiti novac na vojarne i osposobljavanje časnika da bi na kraju dobili veliku stajaću vojsku. Za Hrvatsku je vojska od 40.000 ljudi, uz 15-20 tisuća profesionalaca, velika stajaća vojska. Umjesto takve velike stajaće vojske istočnog tipa, bilo bi bolje kupiti rakete srednjeg dometa za obranu zračnog prostora i imati malu, modernu i dobro opremljenu vojsku. Neka me netko uvjeri u suprotno”, kaže.
“Srbija nije ozbiljna ugroza”
Što se tiče rasprava o obveznom vojnom roku ili naoružavanju vojske, koje se ciklički ponavljaju najčešće kao reakcija na ono što radi Srbija, Vidović smatra da u Hrvatskoj postoji prevelika fokusiranost na ono što se tamo događa.
“Srbija nama nije konkurent i nije članica ijedne integracije. Ona je solo igrač koji nam je susjed – dobar ili loš, o tom potom – i to je sve. Srbiju ne vidim kao neprijatelja ni kao ozbiljnu ugrozu pa nema ni potrebe da previše gledamo prema njoj. Ako negdje na ovom području može nastati sigurnosni problem, onda je to Bosna i Hercegovina. Unutar te države treba riješiti odnose”, kazao je Vidović.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!