Tadić: Trump želi da se na jednom mjestu nađu don Vito Corleone, Barzini i Tattaglia te dogovore

"To znači da sve završava u jednoj ludoj spirali rasta nuklearnog arsenala. Ako nemate ograničavajućih mehanizama, onda se svijet nalazi otprilike u istom ludilu u kojem se nalazio prije 100 godina, kada smo imali sličnu utrku, doduše ne u nuklearnom naoružanju, nego u rastu ratnih flota", komentirao je Tonči Tadić službeni kraj posljednjeg sporazuma između dvaju najvećih nuklearnih sila na svijetu.

"Velika Britanija je tada nastojala imati veću ratnu flotu od bilo koje druge prijetnje. SAD isto tako, kao i Francuska, Japan, Italija... Mahnito se gradilo do Washingtonskog sporazuma 1922., kada se sve zamrznulo. Kasnije je to prekršio Adolf Hitler. Sada smo otprilike u istoj situaciji."

Tadić dodaje da bi ovakav raspored snaga mogao ubrzati utrku u nuklearnom naoružanju.

"Naime, ako imate samo dvije nuklearne sile - i jedna i druga nastoje imati izjednačen arsenal, pa znamo o čemu se radi. Ako imate tri, niti jedna ne zna kako će se druge dvije postaviti u slučaju općeg sukoba pa za svaki slučaj grade arsenal koji može poklopiti druge dvije."

Pa ipak, dodaje da si takvu utrku ne mogu priuštiti baš svi.

"Ali ako uz SAD, Rusiju i Kinu imate još Pakistan, Indiju, Izrael, Veliku Britaniju i Sjevernu Koreju, onda svatko tko planira za nuklearni sukob nastoji imati arsenal da pokrije većinu ostalih. Onda jedno vuče drugo i tu nema mjere. Cijela stvar je prilično skupa; vjerujem da to može izdržati SAD, ali sumnjam da može Rusija u trenutačnom gospodarskom stanju."

Tadić napominje i da nije bilo lako doći do sporazuma o ograničenju nuklearnih arsenala, te da je prvi od njih sklopljen na samom kraju Hladnog rata.

"Bilo je užasno teško doći do tih sporazuma. Prvi je potpisan u doba Georgea Busha starijeg i Mihajla Gorbačova, koji su shvatili da to sve skupa ne vodi ničemu; da imaš ograničeni broj ciljeva s druge strane. Ako gledaš Rusiju: imaš Sankt Petersburg, Moskvu i možda još desetak do 15 gradova 'vrijednih' da na njih potrošiš bombu. Ostalo su mala mjesta ili pustopoljine. Ne treba ti više od par stotina nuklearnih glava, što će ti onda 5.000? Potpuno suludo, nepotrebno. Na kraju krajeva, Kina je nuklearna sila sa 600 bojevih glava, s kojima savršeno može pokriti sve ciljeve u Rusiji i SAD-u, čak i u Europi ako se baš zainati."

Štoviše, Tadić spominje kako smo prije sad već gotovo sedam godina mogli svjedočiti jednom od trenutaka 'ludila'.

"Stvar je razuma, ako tog razuma nema ide se u potpuno ludilo. Jedan od elemenata ludila koje trenutačno vidimo dogodio se u prvom mandatu Donalda Trumpa. On je 2019. istupio iz sporazuma za ograničenje oružja srednjeg dometa. Čemu? To ide na ruku samo Rusiji, jer SAD nema problema s oružjem srednjeg dometa. Rusija onda može koristiti oružje srednjeg dometa u Europi, na Bliskom istoku, u Kini i Indiji."

Tadić dodaje kako smatra da Trump ima vrlo jednostavan motiv zbog kojega nije htio produžiti nedavno istekli sporazum s Rusijom:

"Ide se od nule. Ali to može trajati doslovno godinama, pogotovo ako se želi imati tripartitni dogovor s Kinom. Moj dojam je da Trump želi uvući Kinu zato što želi dogovor 'velike trojice' oko interesnih zona, koji bi uključivao i nuklearne arsenale koji daju nuklearne kišobrane; da se na jednom mjestu nađu don Vito Corleone, Barzini i Tattaglia te dogovore - jednom Las Vegas, jednom Chicago, jednom Miami i tako dalje. On želi dogovor mafijaških kumova koji će onda sami procijeniti što će tko pokrivati i tko će od koga naplaćivati reket za zaštitu. Zato mu nije bilo stalo da se ovo produži.

Za kraj, dodaje kako ga situacija na svijetu već nekoliko godina podsjeća na tenzije iz Hladnog rata.

"Mi zapravo zadnje četiri godine živimo u drugom Hladnom ratu. Problem je samo u tome što su oni koji su pratili prvi Hladni rat mahom mrtvi", kaže Tadić.