Kad djeci početi davati džeparac? Je li to uopće nužno? Koji je iznos primjeren kojoj dobi? Sve su to pitanja koja muče roditelje, a odgovore smo potražili i među roditeljima u Hrvatskoj, ali i među stručnjacima.
Osim što je praktičan u trenucima kad roditelj nema vremena pripremiti kvalitetan školski gablec, džeparac može pomoći djetetu naučiti ponešto o odgovornosti, stvaranju dobrih novčanih navika, štednji, trošenju novca za određene ciljeve, ali i mogućnostima i što si obitelj može priuštiti. Naravno, odluka o džeparcu uvelike će ovisiti o financijskim mogućnostima roditelja.
“Džeparac je dobar način da dijete nauči vrijednosti novca te da shvati kako štedjeti i mudro donositi odluke o potrošnji. Isto tako, roditeljima pruža priliku da komuniciraju dobre novčane navike, poput štednje za cilj i trošenja samo onoga što si može priuštiti. Ako dijete donese “lošu” odluku, i to je iskustvo iz kojeg može nešto naučiti. Krajnji cilj je naučiti dijete da samostalno brine o svojim financijama, da planira, računa, procjenjuje, donosi odluke, preuzima odgovornost”, ističe dr.sc. Renata Ćorić Špoljar, klinička psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
Samostalnost u odlučivanju može djetetu pomoći da nauči određivati prioritete (npr. koja mi je igračka važnija/draža/bolja ili koja mi vrsta šminke treba u ovom trenutku, a s kojom još mogu pričekati, odnosno želim li pričekati da skupim više novaca kako bi kupila nešto skuplje).
Pitali smo roditelje, raznih materijalnih statusa, kako su oni riješili pitanje džeparca sa svojom djecom, a pitanje smo postavili i na našim društvenim mrežama. Pogledajte odgovore…
Andrea, mama 13-godišnje Antee: “I džeparci su poskupjeli s prelaskom na euro. Kćeri sam prije davala 50 kuna tjedno, obično ponedjeljkom, a sad je to 10 eura. Usto svaki dan ponese sendvič u školu, neku hranu zgodnu za pojesti s nogu, voćku… Ta dva eura dnevno koje ima na raspolaganju potroši uglavnom na neki slatkiš, sok. Razmišljam da ćemo joj možda morati povećati džeparac na 15 eura, ali u ovom trenutku ne možemo.”
Jelena, mama 10-godišnjeg Roka, također daje 10 eura tjedno: “Uglavnom mu je to dosta za sitne potrebe pod odmorom ili poslije škole kad si kupi neki slatkiš, sok i slično. U školu nosi marendu od doma tako da ne troši svaki dan. Često, zapravo, od tih novaca štedi za nešto (sladolede po ljetu, neku igricu…).”
Melita, mama 12-godišnjeg Mateja: “Dajemo Mateju džeparac 15 eura mjesečno. U školi ima plaćenu prehranu pa ne kupuje ništa po dućanu i pekarama. Matej svoj džeparac uglavnom štedi pa si kupi nešto ili od igrica za PS ili Lego. Prošli mjesec si je sam kupio tenisice od svog novca. Kod sebe ima oko 5 eura pa si kupi neki sok ili nešto, ali to je rijetko.”
Mama Katarina iz Zadra svojim kćerima srednjoškolkama daje po potrebi: “Dajemo im kad pitaju za nešto, bilo to kino, kava… Marendu imaju u školi, ali obično ostavimo par eura ujutro za kruh i što treba za kuću. Cvita (najstarija kći) od toga uzme za kavu ili pita ako nema. Njoj prenesemo na račun ako joj trebaju veće cifre, kad nešto kupuje ili ide negdje. Danica vikendom ode s prijateljicama, uzme pet do šest eura, a i najmlađa, još osnovnoškolka, nekad dobije za kino.”
Mama Branka 12-godišnjem Mateju daje džeparac svaki dan: “Dobije džeparac za sendvič i sok. Svaki dan dobije tri eura. Ništa mu ne ostane, uglavnom si kupi ručak jer hrana koju dobiju u školi nije prilagođena onome što on jede.”
Mama Bojana svojima Ivanu i Dominiku dnevni džeparac ne daje, no oni to nadoknade, kaže. “Imaju svaki svoj novčanik i u njemu para više nego ja. A škrti su i ne troše na ništa. Kad god nešto hoće, žicaju mene. Novac dobiju od bake, djeda, tete… Ja uglavnom dam samo kad idu na izlet i tada mogu potrošiti na što god žele. Dnevni džeparac ne dobivaju jer imaju obrok u školi.”
Slično razmišlja još jedna Bojana iz Zagreba: “Nemaju klasičan džeparac, ‘zarađuju’ ocjenama. Svaka petica je jedan euro, a od trojke na niže oduzimam jedan euro. Kupe uglavnom sitnice koje žele – neke stvari koje su im želja, a nisu u okviru uobičajenih stvari (slušalice, šminka, traka za kosu).
Danijela, mama 12-godišnjeg Tome: “U pravilu ne dobiva džeparac jer još nema potrebu za redovitim trošenjem. Ali ima oko 30 eura kod sebe ili 10 eura u novčaniku. Kad se sve zbroji, mjesečno ipak potroši oko 20 eura!
Barbara s otoka Ugljana svom 12-godišnjem Nikoli daje džeparac, a svota ovisi o danu: “Uglavnom nekad pet eura za pet dana ili po dva eura na dan. Potroši samo na marendu, koliko znam.”
Ana, mama 13-godišnje Nike, opisuje svoje dogovore s kćeri: “Za sada nije bilo potrebno davati nikakav džeparac s obzirom na to da imamo dogovor da u slučaju potrebe pita i kaže razlog zašto joj treba, pa odlučimo od slučaja do slučaja. To su bili eventualno odlasci s prijateljicama u McDonald’s, možda koje klizanje ili kino, ali jako rijetko. Napominjem da moje dijete u odnosu na curice njezine dobi ne izlazi van, ne ostaje poslije škole vani, povremeno ide na igralište/park, ali nema interesa a ni vremena za drugo osim treninga i škole. Dodatno, u svom novčaniku ima 50 eura za izvanredne situacije kad roditelja nema kod kuće, a potrebni su joj novci i novčanik sa sitnim eurima, kovanicama koje služe za kupnju užine ili nekog pribora za školu ako je potrebno. U školi jede besplatni mliječni obrok.”
Danijela iz Zagreba svojoj kćeri koja je krenula u srednju školu, također uglavnom daje po potrebi: “Dobija džeparac, ali smo u banci otvorili račun za mlade. Ima svoju karticu za koju ja imam punomoć, tj. upravljam njom, ali je kartica na njeno ime. Dobije 20 eura koje troši ako joj zatrebaju, s tim da sama zaradi simboličan džeparac radeći volonterski pa bude nagrađena. Tada ima gotovinu. Nekad svih 20 eura prebaci u idući mjesec, a nekad nadodamo.”
Djetetu se tako poklanja povjerenje, ali pazite na realne mogućnosti
Osim što davanjem džeparca daju djetetu određenu količinu novca s kojom ono smije raspolagati, davanjem džeparca roditelji daju djetetu povjerenje za upravljanje novcem, odnosno za odlučivanje na što će trošiti ili će pak štedjeti, pojašnjava Ćorić Špoljar.
“Pretpostavka je da dijete, nakon što dobije džeparac, ima kontrolu nad dobivenim novcem, što znači da je nerealno očekivati da će taj novac trošiti onako kako roditelji to žele. Ako roditelji imaju određena očekivanja, važno je iskomunicirati ih s djecom (npr. ako džeparac ne smatraju dodatnim novcem i/ili si to ne mogu priuštiti, već očekuju da dijete tim novcem kupi nešto određeno)”, dodaje.
Na naše pitanje kada bi bilo primjereno djeci početi davati džeparac ističe da nema pravog odgovora, odnosno pravog vremena.
“Obično se preporuča period u kojem dijete nauči računati i istovremeno pokazuje zanimanje za novac. Važna je i procjena roditelja je li dijete dovoljno zrelo. Prije svega, nužno je voditi računa o financijskoj mogućnosti obitelji, a samo roditelji mogu znati točnu financijsku situaciju unutar obitelji te oni određuju kako vrijeme, tako i visinu džeparca za svoje dijete ili djecu, koju si mogu priuštiti. U svakom slučaju, ne treba pretjerivati, a iznos džeparca treba prilagoditi uzrastu djeteta”, pojašnjava psihologinja.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare