odgovornost na državi
Vodopija: Vjesnik je bio predodređen da završi na ovaj način
Kultna zgrada zagrebačkog Vjesnika - nekad novinarskog i izdavačkog diva, simbola moći zagrebačkog novinarstva - izgorjela je u noći s ponedjeljka na utorak i sada predstavlja ruglo. Što je nekada bila kuća Vjesnik, i na što upućuju desetljeća nebrige države kao većinskog vlasnika – o tome je Nataša Božić u N1 Studiju uživo razgovarala sa nekadašnjim novinarom Večernjeg lista i Vjesnika Zoranom Vodopijom.
"Odgovornost je na većinskom vlasniku Vjesnika - državi"
"Meni prizori požara nisu uopće djelovali šokantno kao što su djelovali očevicima, prolaznicima ili susjedima koji su to promatrali zato jer Vjesnik bio predodređen da završi na ovaj način! Nebriga oko njega, oko te zgrade, oko simbola hrvatskog novinarstva traje desetljećima.
Dakle, ja sam otišao iz Vjesnika zadnji put 2007. godine i onda je zgrada Vjesnika već bila zrela za obnovu. Sve su instalacije bile stare, lifti su malo vozili, malo nisu vozili. Ali to je još uvijek bio živi mravinjak, pun novinara. Svi su katovi bili puni, čak je bilo u okolnim zgradama nekih redakcija koje su radile", opisuje Vodopija.
Uloga države i njezina odgovornosti za propast ove novinarske kuće je neupitna, a Vodopija sumnja da će biti moguća obnova zgrade.
"U svakom slučaju odgovornost ima onaj koji drži vlasti, koji je većinski vlasnik Vjesnika. Koliko vidim, uz državu, uz razne oblike državne vlasti koji su u Vjesniku, postoje još neka poduzeća za koja čovjek nikad nije čuo i koja imaju svoje postotke i koje sad sve skupa treba njih ujediniti i izmisliti nešto novo. To novo u starome kosturu Vjesnika ne vjerujem da je moguće izvesti.
Ono malo što se razumijem u arhitekturu i statiku meni s pogledom na ove izvitoperene dijelove konstrukcije ne daje nade da će to biti moguće, eventualno da se sve sruši i napravi replika tog Urlihovog nebodera koji je bio i arhitektonski značajan", procjenjuje Vodopija.

Dugoplanirani stambeno-poslovni kompleks
Objašnjava kako se veća jako dugo planira na mjestu Vjesnikovog kompleksa stvoriti stambeno-poslovni kompleks.
Cijelo su vrijeme bile u planu i vrtjele se neke ideje o tome da se tamo napravi stambeni kompleks, trgovački kompleks, da se preko autoputa prevuče jedna nadstrešnica na drugu stranu i da se tamo nastavi s tim. Te ideje se provlače desecima godina i sve su vlasti sukrivci za ovo što se sada dogodilo, jer nisu na vrijeme radile ono što je trebalo raditi: održavati zgradu – objašanjava Vodopija.
Na kritike na račun Vjesnikovog novinarstva i percepcije Vjesnika kao partijskog biltena, Vodopija upozorava da je novinarstvo i danas suočeno s brojnim izazovima, uključujući i propadanje tiskovnog novinarstva. Iako smatra da je Vjesnik imao šanse za prilagodbu modernim poslovnim modelima, ističe da su vlasti propustile pružiti potrebnu podršku. Posebno čudnim Vodopija smatra da se u taj zapušteni kompklesk stavilo državne arhive I arhive porezne uprave.
"To je, mislim, bila dosta čudna ideja, da se blago izrazim birajući pridjev. Čudna ideja tamo smještati arhive, a s tim u vezi htio bih demantirati jedan fake news koji se pojavio u nekim medijima. Naime, Vjesnikova dokumentacija je na vrijeme preseljena i nalazi se u bivšoj zgradi nacionalnog sveučilišta, odnosno u današnjem državnom arhivu.
Dijelom je digitalizirano zahvaljujući kolegi Hodanju koji je na vrijeme izvukao iz Vjesnikove novinsku arhivu. Prema tome, sva povijest hrvatskog novinarstva je sačuvana. A za ovo što se neka ministarstva tamo stavila na čuvanje pa im je sad izgorilo ili je u lošem stanju, to mislim da je bila blesava ideja tamo nešto na taj način pohraniti – zaključuje Vodopija.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare