Žive u kontejneru pet godina - kuća bez obnove prešla iz 'crvene' u 'zelenu': "Sestra ima karcinom, boji se ući"

Nakon godine dana u kontejneru i četiri godine u zamjenskom stanu, Darinka je sa svojom djecom napokon dočekala povratak u vlastiti dom. Kuću teško stradalu u potresu danas ponovno ispunjava život. Emocije su na vrhuncu.

"Lijepo nam je, sretni smo i zadovoljni što smo se vratili. Djeca su sretna, bliže su školi u koju idu", kaže nam Darinka Šarić.

Svoj povratak kući uskoro bi trebao dočekati i Božidar. Od potresa s obitelji živi kod brata – bez privatnosti, bez mira i bez vlastitog prostora.

"Svatko voli svoj mir, a ne da je netko stalno u kući. Mladi ne mogu sa starima, ne mogu ni stari sa starima. Teško je", kaže Božidar Jakopović

U radnom posjetu Petrinji ministar Branko Bačić izrazio je zadovoljstvo tijekom obnove. Na potresom pogođenom području obnovljeno je više od deset tisuća lokacija. Izgrađene su 453 zamjenske kuće, dok je njih još 156 u izgradnji. No, problem i dalje predstavlja nedostatak izvođača radova.

"Najveći izazov je konstrukcijska obnova obiteljskih kuća raštrkanih u Sisačko-moslavačkoj županiji i nabave za izvođače radova na tim lokacijama i tu imamo najmanju zainteresiranost", izjavio je Bačić.

Dok su Darinka i Božidar dočekali svoje domove, mnogi građani još uvijek čekaju početak obnove. Samo stotinjak metara dalje od Darinkine nalazi se kuća obitelji Begović – u kojoj obnova još nije ni započela.

"Najprije smo dobili crvenu naljepnicu, poslije narančastu međutim nitko nije dolazio u pregled i sad zelenu naljepnicu. A vidi se u kakvom derutnom je stanju kuća", rekao nam je Dražen Begović.

"Nemamo pravo na krov ni na novu verandu za koju imamo uporabnu dozvolu gdje to sve stoji. Temelj je pukao na dva mjesta, krov je u ruševnom stanju. Čekamo kad će nam pasti cigla na glavu", kaže Kata Begović.

Pomoć su, kažu, tražili na brojnim adresama, ali bez uspjeha. Već šestu godinu žive u kontejneru. U vlastitu kuću boje se ući, pa su sami postavili potporne stupove zbog straha od urušavanja.

"Sestra mi boluje od karcinoma, ima tešku astmu. Ona se boji unutra biti i pod stresom je. Bojim se i ja, a boji se i majka", dodaje Dražen.

"Sin ima lupus već više od dvadeset godina", rekla nam je Kata.

Zbog zelene naljepnice imaju pravo na svega 29 tisuća eura za obnovu. To, kažu, nije dovoljno ni za osnovne radove. Drugi smještaj, osim kontejnera, ne mogu dobiti.

"Izvođač je rekao da se s tim iznosom ne može pokriti obnova. A mimo elaborata ne smije ništa raditi. U njemu nema ni krova ni ulaza", poručila je Kata.

Sami za obnovu nemaju mogućnosti, a uz teške bolesti u obitelji, troškovi su sve veći. Upit o njihovom slučaju poslali smo resornom ministarstvu i Gradu, a odgovor ćemo objaviti čim ga zaprimimo.

Begovići, nažalost, nisu jedini. Na potresom pogođenom području još je mnogo onih koji i pet godina kasnije čekaju ono osnovno – siguran dom i dostojanstven život.