"Paranazalno" znači blizu nosa. Paranazalni sinusi su šuplji, zrakom ispunjeni prostori u kostima oko nosa.
Obloženi su stanicama koje stvaraju sluz, što sprečava isušivanje unutrašnjosti nosa tijekom disanja. Postoji nekoliko parasinusa nazvanih po kostima koje ih okružuju:
Frontalni sinusi su u donjem dijelu čela iznad nosa
Maksilarni sinusi nalaze se u jagodicama s obje strane nosa
Etmoidni sinusi su pored gornjeg nosa, između očiju
Sfenoidni sinus je iza nosa, u središtu lubanje
PROČITAJTE JOŠ
Nos se otvara u nosnu šupljinu, koja je podijeljena na dva nosna hodnika kroz koje zrak prolazi tijekom disanja. Nosna šupljina nalazi se iznad kosti koja tvori krov usta i na stražnjoj strani se spaja sa ždrijelom. Paranazalni sinusi i nosna šupljina zajedno filtriraju i zagrijavaju zrak te ga čine vlažnim prije nego što ode u pluća. Rak paranazalnih sinusa i nosne šupljine podvrsta je malignih tumora glave i vrata. Različite vrste stanica u paranazalnim sinusima i nosnoj šupljini mogu postati maligne, a najčešći tip je karcinom pločastih (skvamoznih) stanica. Ova vrsta raka nastaje u tankim, ravnim stanicama koje oblažu unutrašnjost paranazalnih sinusa i nosne šupljine. Druge vrste raka ovog područja uključuju:
Adenokarcinome: tumori žljezdanog epitela
Melanome: počinju u stanicama zvanim melanociti, stanicama koje koži daju prirodnu boju
Sarkome: rak koji počinje u mišićima ili vezivnom tkivu
Invertne papilome: dobroćudni tumori koji nastaju unutar nosa, manji dio njih može prijeći u maligni oblik
Rizični čimbenici
Čimbenici rizika za rak paranazalnih sinusa i nosne šupljine uključuju sljedeće:
Izlaganje određenim kemikalijama ili prašini na radnom mjestu (neka od rizičnih zanimanja su izrada namještaja, rad u pilani, obrada drveta (stolarija), izrada obuće, metalurgija, rad u mlinu ili pekari)
Infekcija humanim papiloma virusom (HPV)
Muški spol, dob preko 40 godina
Pušenje.
Znakovi i simptomi
Prvi simptomi bolesti često su nespecifični, tj. mogu biti uzrokovani kako rakom paranazalnih sinusa i nosne šupljine, tako i drugim (benignim) stanjima / bolestima. Također, kod dijela bolesnika nema nikakvih simptoma u ranoj fazi bolesti, nego se pojavljuju tek nakon nekog vremena kako se tumorska masa povećava. Svakako se trebate javiti liječniku ako ste primijetili nešto od sljedećeg:
Blokirani sinusi koji se ne čiste ili pritisak u području sinusa
Glavobolje ili bolovi u području sinusa
Curenje nosa
Krvarenje iz nosa
Kvržica ili rana u nosu koja ne zacjeljuje
Utrnulost ili trnci u licu
Oticanje ili drugi problemi s očima, kao što je dupli vid ili oči usmjerene u različitim smjerovima
Bol u gornjim zubima, klimavi zubi ili proteze koje više ne prianjaju dobro
Bol ili pritisak u uhu
Postavljanje dijagnoze
Osnova je detaljan pregled bolesnika i uzimanje temeljite povijesti bolesti. Pregled bolesnika važan je kako bi se provjerilo eventualno prisustvo znakova bolesti, kao što su kvržice, uvećani limfni čvorovi ili bilo što drugo što se čini neobičnim. Obično se obavlja zajednički pregled nosa, lica i vrata. Ukoliko je nađena suspektna lezija, moguće je da će biti potrebna biopsija. Radi se o uklanjanju stanica ili tkiva kako bi ih patolog mogao pregledati pod mikroskopom te provjerio ima li znakova raka. Točnu vrstu potrebne biopsije odredit će liječnik. Nazoskopija je endoskopski postupak kojim se direktnim pregledom traže nenormalna područja unutar nosa. Nazoskop je tanki instrument poput cijevi sa svjetlom i lećom za gledanje. Za uzimanje uzoraka tkiva može se koristiti poseban alat na nazoskopu.
Nakon što se dijagnosticira rak paranazalnih sinusa i nosne šupljine, rade se testovi kako bi se otkrilo jesu li se stanice raka proširile unutar paranazalnih sinusa i nosne šupljine ili na druge dijelove tijela. Najćešće se rade radiološke pretrage kao što su CT, MR, PET/CT i ostale.
Prognoza i stadij bolesti
Prognoza i mogućnosti liječenja ovise o mjestu gdje se tumor nalazi u paranazalnom sinusu ili nosnoj šupljini, je li se proširio na udaljene organe, veličini tumora, vrsti raka, dobi pacijenta i njegovom općem zdravstvenom stanju, te je li rak prvi puta dijagnosticiran ili se ponovno pojavio (recidiv). Rak paranazalnih sinusa i nosne šupljine često je u uznapredovaloj fazi pri dijagnozi i teško ga je izliječiti. Nakon završenog liječenja važno je doživotno često i pažljivo praćenje jer postoji povećan rizik od razvoja druge vrste raka glave ili vrata. Bolest se sukladno podjeli kod drugih tumorskih sijela može podijeliti u 4 stadija. Četvrta faza označava lokoregionalno vrlo uznapredovalu bolest ili prisustvo metastaza. Što je stadij viši, bolest je uznapredovalija te su prognoza i mogućnosti liječenja lošije /slabije.
PROČITAJTE JOŠ
Liječenje
Bolesnicima s rakom paranazalnih sinusa i nosne šupljine dostupne su različite vrste liječenja. Neki tretmani su standardni (liječenje koje se trenutno koristi), a neki se testiraju u kliničkim ispitivanjima. S obzirom na kompleksnost ove bolesti, liječenje pacijenata s rakom paranazalnih sinusa i nosne šupljine trebao bi planirati tim liječnika koji ima stručnost u liječenju raka glave i vrata. Bolesnici s ovom bolešću mogu trebati posebnu pomoć u prilagodbi na probleme s disanjem ili druge nuspojave raka i njegovog liječenja. Ako se operacijom izvadi velika količina tkiva ili kosti oko paranazalnih sinusa ili nosne šupljine, moguće je da će biti potrebna plastična operacija za korekciju defekta. Tim za liječenje može uključivati sljedeće stručnjake:
Onkolog
Neurolog
Oralni kirurg ili kirurg glave i vrata
Plastični kirurg
Stomatolog
Nutricionist
Logoped
Specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije.
Koriste se tri vrste standardnog tretmana- kirurško (operacija), radioterapija (zračenje) i kemoterapija. Konrektno liječenje u individualnog bolesnika ovisi o tipu tumora, općem stanju bolesnika te stadiju bolesti. S obzirom da su tumori paranzalnih sinusa i nosa skupina bolesti, svaka bolest / lokacija ima svoje specifičnosti. Primjerice, glavni oblik liječenja ranog stadija raka maksilarnog sinusa je operacija, dok je to kod tumora etmoidnog ili sfenoidnog sinusa radioterapija. Općenito se može reći kako se kod lokalizirane bolesti više primjenjuje operativno liječenje i radioterapija (za dio bolesnika i kemoterapija), dok kod vrlo uznapredovale bolesti liječenje treba biti sistemno te kemoterapija ima veću ulogu. Većina bolesnika trebat će kombinaciju više oblika liječenja kako bi se postigli optimalni rezultati, prenosi Ordinacija.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!