Osam do deset radnih sati dnevno za naknadu i do 150 eura (prevedeno, nešto više od 1000 kuna – za dan), pauza za obilan ručak, slobodna nedjelja; zvuči odlično, čak i kad za takve uvjete treba sate provesti u pogrbljenu položaju berući šparoge.
U Njemačkoj, pogodili ste, sezonski, na mjesec do dva dana, počevši od ovih dana pa do lipnja, koliko toj biljci traje “stađun”.
Dobivši ovu informaciju, čak i sretnici koji nisu na burzi rada grješno su porazmislili o otvaranju bolovanja koje će im pokriti pedesetak radnih dana, budući da malo tko ima tako dugačak godišnji odmor. Onima, pak, koji radno mjesto uopće nemaju navedena zarada upravo je fantazmagoričan iznos kojim bi mogli riješiti neke egzistencijalne životne probleme, a možda i prezimiti.
PROČITAJTE JOŠ
U HZZ-u iznenađeni
Po splitskim kuloarima tako se ovih dana proširila priča o napornoj, ali brzoj lovi, za koju nije potrebno znanje njemačkog jezika, nego samo dobra tjelesna kondicija, te dovoljno slobodnih dana za privremenu pečalbu. Tragom sve glasnijih šuškanja odlučili smo provjeriti o čemu je riječ, budući da od famoznog branja jabuka u Italiji, popularnog ratnih godina u Hrvatskoj, ni jedna inozemna poljoprivredna kultura i pripadajući snop eura nakon njezine berbe nisu jače “zašuškali”.
Jasno, “red i rad”, tvorenica poslovično vezana uz Njemačku, koja je mnogim našim sunarodnjacima već omogućila bolji život nego u domovini, radno mjesto i lijepu mirovinu, ni u ovom slučaju nisu zamirisali na “hladovinu”. Priča je krenula o krvavom, ali za naše prilike sjajno plaćenom radu – berbi sezonske prehrambene biljke. Jasno, u Njemačkoj se šparoge neće u šetnjici tražiti po Kozjaku, nego u položaju nalik onome Kineza sa slika na svili: pogrbljeno, na monotonim, industrijski zasijanim poljima. No, čini se, isplati se pomučiti, piše Slobodna Dalmacija.
