Bi li ljudi koji su sastavljali natječaj, da kojim slučajem za sebe nabavljaju ovakvu ili sličnu uslugu, koju su spremni čekati dva tjedna, platili 30 posto više, samo zato što je mogu dobiti desetak dana brže? Odgovor je vrlo vjerojatno - negativan.
Hrvatska narodna banka u lipnju je raspisala natječaj za nabavu redundantne internetske veze, na koji su se javila dva telekomunikacijska operatera, i ništa ne bi bilo neobično da, kao “ekonomski najpovoljnija” nije izabrana značajno skuplja ponuda.
Na natječaj javili su se Terrakom i A1 Hrvatska. Prema procjeni HNB-a, kako je navedeno u natječajnoj dokumentaciji, vrijednost posla bila je 190 tisuća eura. A1 Hrvatska dao je ponudu od 163.728,00 eura bez PDV-a. Terrakom je bio spreman odraditi posao za 126 tisuća eura, čime je njihova cijena bila niža za gotovo 38 tisuća eura. No, HNB je odlučio da je ponuda A1 Hrvatska, usprkos značajno višoj cijeni “ekonomski povoljnija”.
Skuplja ponuda dobila 0,03 boda više i pobijedila
Na natječaju se, osim cijene , vrednovao i rok realizacije posla i to na način da je na temelju povoljnije cijene ponuđač mogao dobiti najviše 80 bodova, dok je na temelju roka za realizaciju usluge, za što je HNB dao rok od najdulje 15 dana, mogao dobiti najviše 20 bodova.
Obje pristigle ponude ocijenjene su kao valjane, što znači da su ponuđači ispunili osnovne kriterije koji su se tražili natječajem, ali je na kraju “za dlaku” odnosno 0,03 boda pobijedio A1 Hrvatska.
Za pojašnjenje odabira obratili smo se HNB-u iz kojeg smo dobili sljedeći odgovor:” Prilikom rangiranja valjanih ponuda prema kriterijima za odabir ponude, ponuda ponuditelja A1 Hrvatska d.o.o. na prvome je mjestu s ostvarenih 81,57 bodova i cijenom ponude od 163.728,00 eura bez PDV-a te ponuđenim rokom realizacije usluge od jednog dana, dok je ponuda ponuditelja TERRAKOM d.o.o. na drugome mjestu s ostvarenih 81,54 bodova i cijenom od 126.000,00 eura bez PDV-a te ponuđenim rokom realizacije usluge od trinaest dana.”
Vrijedi li 12 dana brža realizacija preko 3000 eura po danu?
Znači da je HNB zbog razlike u realizaciji usluge od 12 dana, odlučio odabrati 37.728,00 eura skuplju ponudu. Ako podijelimo taj iznos s 12 dana brže realizacije, ispada da su tu brzinu bili spremni platiti 3.144,00 eura po danu.
Iz HNB-a tvrde da im brzina realizacije usluge, koju toliko cijene, pokazuje kvalitetu ponude i omogućuje uštede njihovih resursa.
“S obzirom da su usluge koje su bile predmetom javnog natječaja dostupne na tržištu dugi niz godina, kraći rok za realizaciju usluge pokazuje tehničku i organizacijsku osposobljenost i kvalitetu ponude ponuditelja putem brze i efikasne isporuke usluge te omogućava uštedu resursa HNB-u. Upravo stoga je kao jedan od kriterija za ekonomski najpovoljniju ponudu određen rok za realizaciju usluge, na temelju kojega su ponuditelji mogli ostvariti dodatne bodove prilikom izračuna i analize ponuda prema kriterijima za odabir ekonomski najpovoljnije ponude”, stoji u odgovoru HNB-a.
Bi li i za sebe izabrali ovakvu ponudu?
Bi li ljudi koji su sastavljali natječaj, da kojim slučajem za sebe nabavljaju ovakvu ili sličnu uslugu, koju su spremni čekati dva tjedna, platili 30 posto više, samo zato što je mogu dobiti desetak dana brže? Odgovor je vrlo vjerojatno – negativan.
Prije sedam godina izmijenjen je Zakon o javnoj nabavi kojim je ekonomski najpovoljnija ponuda uvedena kao jedini kriterij za odabir ponuđača. Ideja iza tih izmjena bila je da se omogući da se odabere zaista najkvalitetnija, a ne samo najpovoljnija ponuda.
Naime, do tada je glavni kriterij za odabir kod javnih natječaja bila cijena. Izbor je tada bio daleko jednostavniji, ali nije uvijek osiguravao najbolju vrijednost za novac. No, kao što vidimo, i na ovom primjeru, ako kriteriji odabira ekonomski najpovoljnije ponude nisu najbolje podešeni, rezultati odabira mogu biti vrlo upitni.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
