Sjeverni pol nikada nije bio stabilan kao što izgleda na zemljopisnim kartama, jer se Zemlja lagano 'ljulja' vrteći se oko svoje osi, što uzrokuje i postupno pomicanje polova, ali je znanstvenike začudilo zašto se Sjeverni pol zadnjih godina naglo "okrenuo" prema Londonu.
Prije 15 godina Sjeverni pol zagonetno je promijenio smjer i umjesto na zapad počeo se kretati na istok. I to gotovo dvostruko većom brzinom nego prije, što je potaknulo znanstvenike NASA-e da istraže zašto se to događa.
PROČITAJTE JOŠ
U većem dijelu 20. stoljeća Sjeverni se pol kretao zapadno, u smjeru Hudsonova zaljeva u Kanadi, u prosjeku 10 centimetara godišnje. Ali je 2000. naglo i neočekivano promijenio smjer 75 stupnjeva istočno i počeo se kretati brzinom od 17 centimetara godišnje. “Više se ne kreće prema Hudsonovu zaljevu nego prema Britanskom otočju”, rekao je Surendara Adhikari iz mlaznog laboratorija NASA-e.
Iako je promjena smjera Sjevernog pola pomalo šokirala, znanstvenike je manje iznenadilo što stoji iza toga. Pošto su proučili brojne satelitske podatke, zaključili su da je za to odgovoran čovjek, odnosno njegov utjecaj na vodene površine na Zemlji. Adhikari i njegov kolega Erik Ivins željeli su vidjeti jesu li vodene površine na Zemlji povezane s njezinom rotacijom i utvrdili nevjerojatno snažnu poveznicu.
Zapravo, utjecaj je bio toliki da su se, kad su ukalkulirali promjene u vodenoj masi na Zemlji kako bi predvidjeli pozicije Sjevernog i Južnog pola između 2003. i 2015, rezultati savšeno poklopili sa stvarnim podacima. “To je mnogo više nego obična poveznica”, rekao je Ivins. “Izolirali smo uzrok”. I prije toga se pretpostavljalo da vodene površine igraju neku ulogu, ali se mislilo da se radi o klimatskim promjenama i topljenju grenlandskog ledenog pokrova.
Adhikari i Ivins dokazali su da promjene na Grenlandu nisu takve da se generira onoliko energije koliko je potrebno za pomicanje Zemljine osi na istok 17 centimetara godišnje. Izračunali su da nešto istočnije od Grenlanda mora biti dodatni uzrok koji pomiče Sjeverni pol toliko na istok. “Odgovor je deficit vode u Euroaziji”, rekao je Adhikari. “Na području indijskog potkontinenta i Kaspijskog jezera”.
Gubitak vode u Euroaziji nije ni približno tako dramatičan kao topljenje arktičkog leda, ali je, otkrili su stručnjaci NASA-e, Zemljina os posebno osjetljiva na promjene oko 45 stupnja zemljopisne širine, i sjeverne i južne, i to je razlog zašto su promjene u Indiji toliko značajne. Dobra je vijest da pomicanje osi zapravo ne utječe na svakodnevne živote, osim neznatno pri korištenju GPS navigacije, Sjeverni je pol, koliko je poznato, dosad najdulje “otputovao” 12 metara. Istraživanje je objavljeno u časopisu Scientific Advances.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.
