"Radije bih nakon svega svoju sigurnost prepustila laserima i kamerama, nego vozila sama", jedan je od dojmova novinarke Business Insidera.
Google ima automobil koji vozi sam, a Jillian D’Onfro za Business Insider piše da je, prije nego ga je testirala, bila među onima koji su u njemu vidjeli samo “neodoljiv vanjski dojam”.
PROČITAJTE VIŠE
No, nakon što ga je temeljito proučila, shvatila je koliko je ovaj proizvod zapravo promijenio stvarnost. Najviše šokira statistika koju je Google iznio, a koja svjedoči o tome da su njihovi automobili koji voze bez vozača na javnim cestama proputovali već 1,2 milijuna milja. Kada se spoje podaci sa svih tih automobila, software unutar svakog od njih ima iskustvo kao da je vozio 90 godina.
“Uvijek sam bila fascinirana ovim automobila i mogučnošću da olakšaju kretanje starijih osoba ili slijepih ljudi i tako im podignu kvalitetu života”, piše D’Onfro, ali dodaje da je zatim čitala i priče o tome da su Googleove automobile znali ‘zbuniti’ bicikli ili kiša.
Takve poteškoće vjerojatno daju do znanja da “automobile robote” čeka još posla da bi bili spremni za praktičnu uporabu. No, priznaje da je i shvatila razliku između ljudi i Googleovog automobila, odnosno njegovu prednost. Ljudi su za volanom puno više “patetični”, kako je rekla, jer nerijetko tipkaju po mobitelu, ili ih dekoncetrira suputnik. Može se dogoditi i da im pozornost u ključnom trenutku skrene na nešto nebitno, poput reklame, ili da voze pod utjecajem alkohola. Svake godine 1,2 milijuna ljudi pogine u automobilskim nesrećama, a više od 33 tisuće u SAD-u.
Laseri, kamere i radari kao oči
Google je na prezentaciji naglasio i opremu koju posjeduju njegovi automobili na kojima radi, a to su radari, kamere i laseri kojima “gledaju” tijekom vožnje. Za razliku od ljudi, koji vide oko sebe u radijusu od oko 120 stupnjeva, ‘automobil bez vozača’ vidi svih 360 stupnjeva naokolo vozila.
“Nakon što sam primijetila koliko sam manje oprezna i temeljita od Googleovog automobila, ne želim više nikada voziti”, kaže D’Onfro, “Jednostavno se čini previše opasno”, zaključila je.
“Radije bih nakon svega svoju sigurnost prepustila laserima i kamerama, nego vozila sama sa svojom neopreznošću. Nikad nisam bila sretnija što živim u gradu s javnim prijevozom.” No, dok zaista ne bude moguće posjedovati jedan takav automobil, treba riješiti još mnoga sigurnosna pitanja, među kojima su i potencijalna opasnost od hakiranja.
