Skupina japanskih znanstvenika dokazala je da sisavci mogu apsorbirati kisik i kroz crijeva, piše France Presse.

Potaknuti činjenicom da neke vodene životinje u izvanrednim situacijama mogu disati uz pomoć svojih crijeva, točnije kroz analni otvor, znanstvenici s tokijskog medicinskog fakulteta eksperimentalnim su načinom uspjeli dokazati da je to moguće i u miševa, štakora i svinja.

Rezultati studije koju je vodio znanstvenik Ryo Okabe objavljeni su u časopisu Med.

“Ovo je provokativna zamisao i oni koji se njome susretnu prvi put mogli bi biti zaprepašteni”, komentirao je znanstvenik s medicinskog fakulteta na Yaleu, Caleb Kelly koji nije sudjelovao u istraživanju. “Međutim, podaci koje su Okabe i njegovi tim prezentirali i moguća klinička uloga ove metode, ukazuju na to da se radi o terapiji koja obećava i zaslužuje znanstveni i medicinski interes”.

Japanski znanstvenici tvrde da se tehnika može primijeniti i na ljude u slučaju respiratorne krize, odnosno ako na raspolaganju nema dovoljno respiratora.

Slično misli i Kelly, koji smatra da bi tehnika mogla imati ključnu ulogu u slučaju manjka respiratora, kao što je bilo na početku aktualne pandemije.

Životinjama višeg reda disanje znači udisanje kisika i izdisanje ugljikova dioksida korištenjem pluća ili škrga.

Ali pojedine vrste, poput trpova ili nekih slatkovodnih riba razvile su alternativne mehanizme ventilacije i koriste se stražnjim dijelom crijeva za dotok kisika da bi preživjele u nevolji. To se naziva enteralnom ili crijevnom ventilacijom.

“Odmah ispod površine rektuma nalazi se splet krvnih žila, što znači da se lijekovi koji se daju rektalno, primjerice u obliku čepića, vrlo brzo apsorbiraju u krvotok”, kazao je Okabe.

Japanske je znanstvenike ta činjenica potaknula da se zapitaju može li se na isti način u krvotok ‘uvesti’ i kisik.

Da bi odgovorili na to pitanje proveli su eksperiment na miševima, svinjama i štakorima u respiratornom distresu. Koristili su se dvjema metodama, uvođenjem kisika u rektum u obliku plina i ubrizgavanjem eneme (tekućeg klistira) obogaćene kisikom istim putem.

U istraživanju su pokušali koristiti i kisikom obogaćeni perfluorodekalin, tekućinu koja se već pokazala sigurnom i u selektivnoj je kliničkoj upotrebi.

Pokazalo se da su obje metode, unošenje kisika u obliku plina i tekućinom, povećale zasićenost kisikom i da su normalizirale ponašanje životinja. Nijedna metoda pritom nije pričinila nikakvu štetu što ukazuje na to da su sigurne.

“Pacijenti u respiratornom distresu bi i ovom metodom mogli dobiti potporu kisikom dok se liječi njihova osnovna bolest”, dodao je suautor studije Takanoru Takebe.

Japanski istraživači nadaju se da će s vremenom u kliničkom okružju moći potvrditi učinkovitost metode na ljudima.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.