Usvajanje, u Skupštini Vojvodine, inicijative za ukidanje dokumenta iz 1945. o izjašnjavanju Bunjevaca kao Hrvata moglo bi dovesti do novih tenzija u srpsko-hrvatskim odnosima i bacilo bi sjenu na posjet srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića Zagrebu.
Upozorio je tako predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) Slaven Bačić u srijedu u otvorenom pismu koje je uputio predsjedniku pokrajinske vlade i Skupštine Vojvodine.
„Predmetna politička inicijativa ima jasnu dnevnopolitičku svrhu, a njezino prihvaćanje ne samo da ne bi imalo nikakve praktične posljedice za manjinska prava, već bi moglo dovesti do novih tenzija i animoziteta između zajednice Bunjevaca koji se ne osjećaju Hrvatima te hrvatske zajednice u Republici Srbiji“, naveo je u pismu Bačić vodstvu pokrajinske vlasti.
Dodao je bi se time „ne samo nepotrebno dodatno opteretili srpsko-hrvatski odnosi uopće, osobito u svjetlu skoroga posjeta predsjednika Vučića Republici Hrvatskoj, već bi to značilo i nastavak miješanja vlasti u identitetski spor, u kojem međunarodne institucije od srpskih vlasti zahtijevaju zadržavanje stroge neutralnosti“. „Dapače, usvajanje ove inicijative moglo bi rezultirati da se pred pokrajinskom skupštinom i vladom pojave neusporedivo ozbiljnije inicijative za doista kontroverzne poslijeratne odluke“, istaknuo je predsjednik HNV-a.
Otvoreno pismo upućeno predsjedniku pokrajinske vlade i Skupštine Vojvodine
Bunjevačko nacionalno vijeće, koje predstavlja zajednicu od oko 16.000 Bunjevaca, ne-Hrvata, podnijelo je 2016. inicijativu da se dokument iz 1945. proglasi aktom nasilne asimilacije (Bunjevaca) i primjerom kršenja ljudskih prava, kao i da se poništi. Riječ je o proglasu Glavnoga narodnooslobodilačkoga odbora Vojvodine koji je 14. svibnja 1945. naložio da se Bunjevci i Šokci u javnim dokumentima upisuju kao Hrvati.
„Ostavljajući po strani pravnu apsurdnost već više puta pokretane inicijative, jer se ne radi ni o kakvom formalnom aktu (naredbi) koji je donio Glavni narodnooslobodilački odbor Vojvodine već o običnome dopisu upućenom nižim narodnooslobodilačkim odborima, koji ne može biti proglašavan ništavnim, a uz to se po tome dopisu ne postupa već pola stoljeća (još se na popisu stanovništva 1971. skoro 15.000 osoba izjasnilo kao Bunjevci), fascinira pervertiranje povijesnog konteksta nastanka ovoga dopisa“, ocijenio je u otvorenom pismu Bačić.
Po Bačićevim riječima, taj je proglas “rezultat želje samih Bunjevaca, članova GNOOV-a na čelu sa svećenikom Blaškom Rajićem (iz reda Bunjevaca, njegovi članovi bili su još Lajčo Jaramazović, Ivan Vuković, Grgo Skenderović, Alojzije Mihaljčević, Grgo Lulić i Grgo Prćić) kao reakcija na politiku koju su provodile Hortyjeve vlasti, koja je Bunjevce odvajala od hrvatskog naroda još iz vremena Austro-Ugarske, a takvu politiku je vodio i veći dio dvora u Kraljevini Jugoslaviji“.
Otvoreno pismo u kojemu Bačić traži odbacivanje inicijative Bunjevaca, ne-Hrvata, upućeno je predsjedniku pokrajinske vlade i Skupštine Vojvodine Igoru Miroviću i Istvanu Pasztoru. U Vojvodini, uglavnom na sjeveru Bačke, živi skupina od oko 16.000 Bunjevaca koji niječu svoju pripadnost hrvatskom narodu, već se deklariraju samo kao Bunjevci. Njih zastupa Bunjevačko nacionalno vijeće u Srbiji, čiji su predstavnici bliski s vladajućom Srpskom naprednom strankom Aleksandra Vučića.
Ostala većina Bunjevaca, kojoj pripada i vodstvo vojvođanskih Hrvata, deklariraju se kao Hrvati bunjevačkoga roda, odnosno kao bunjevački Hrvati ili Hrvati-Bunjevci. Na posljednjem popisu stanovništva u Srbiji 2011. bilo je blizu 58.000 Hrvata, no teško je procijeniti koliki broj otpada na bunjevačke Hrvate koji žive u više sredina na sjeveru Vojvodine. Takozvano bunjevačko pitanje u vrhu je popisa otvorenih pitanja u odnosima Srbije i Hrvatske.
