Ela ide u Nemačku. Putuje već dvadeset dana. Toliko nije spavala u krevetu, a njena majka kaže da ju je dva puta uspjela okupati. Ova i brojne obitelji s djecom, prolaze kroz isto, a bježe iz istog razloga.
“Bombe. Nema struje, nema vode. Djeca se boje izaći van”, priča o tim razlozima Amani Hasan iz Sirije.
Ona ide kod svog supruga koji je u Austriji. Svi njeni pobjegli su iz Sirije, ali obitelj ove žene je ostala. Boji se osvete i ne želi ih dovoditi u opasnost. Zato je kameri okrenula leđa.
VEZANE VIJESTI
N1: Kako je njoj na putu? Gdje spava, kako je hranite?
“Na ulici. Ne postoji bezbjedno mjesto za spavanje, ni za sjedenje. A ostati ćemo dugo na ulici dok dobijemo dokumente”, kaže.
Jedna obitelj iz Afganistana na putu je čak dva mjeseca. Hamidovu suprugu, koja je u petom mesecu trudnoće, odveli su liječnici. “Trudna je i ne može više hodati. Od sinoć oko deset do sedam ujutro je hodala”, priča on.
Liječnici kažu da sve trudnice osjećaju posljedice puta, a sve obitelji da su najveću dramu doživjele na samom početku – od Turske do Grčke obale, jer je to i najopasnija dionica.
“Naš brod se polomio”, priča Amani, koja dodaje da je među njima bila i dvanaestoro djece.
“Naš brod se prevrnuo zbog valova. Davili smo se. Neko je umro, znate. Otac djece, i jedno dijete koje je bilo s nama, u našoj grupi od Turske do Grčke. A to je samo prva zamka na putu, početak puta i neko je umro, a dijete se udavilo”, kaže Abdul Ahmani iz Sirije.
Strašan početak puta koji bi voljeli prijeći što prije, ali su u Preševu gužve tolike da mnoge obitelji čekaju na ulici i po nekoliko dana. Majke kažu da im je lakše s bebama nego sa starijom djecom, jer one mogu spavati svuda – i u redu za hranu.
Više o tome u prilogu Gordane Bjeletić:
