Dario Šarić ispunio je očekivanja svih onih koji su ga proglasili jednim od najtalentiranijih mladih igrača kada su ga vidjeli na juniorskom turniru. S 20 godina, Šarić je najmlađi igrač koji je izabran za MVP igrača mjeseca, u studenom ove godine.

Šarić je zablistao kada je Efesu bilo najpotrebnije – kada su ostali bez Nenada Krstića kojeg je ozlijeda udaljila s parketa, nakon čega su kod kuće poraženi od Žalgirisa. Šarić je u studenom imao prosjek od 15,5 poena, 7,75 skokova, a ubacivao je 61% šuteva za dva poena. Igrao je odlično i u napadu i u obrani u tri važne pobjede Efesa, uključujući i trijumf protiv Reala iz Madrida. U intervjuu službenoj stranici Erolige, Šarić je rekao da je veoma sretan zbog nagrade:

“Bilo je potrebno mnogo rada i vježbe da bih stigao do ovako velikog priznanja. Veoma sam sretan zbog nagrade. Ovo je sjajno. Ispunio mi se dio dječačkog sna.”

https://youtube.com/watch?v=4g3TrEGyCco

Šarićev intervju za Euroligu prenosimo u cijelosti:

– Dario, čestitke za nagradu za najboljeg igrača Eurolige u studenom. Vi ste najmlađi igrač koji je ovu nagradu dobio, koliko vam sve to znači?

-Ovo je velika stvar za mene. Kao što ste i rekli, ja sam najmlađi igrač koji je ikada stigao do ove titule, slobodno je mogu nazovati titulom. Jako sam ponosan na sebe i rad koji mi se isplatio. Bilo je potrebno mnogo rada i vježbe kako bih dobio ovu nagradu. Veoma mi je važna i sretan sam zbog svega. Sjajno je. Ostvario mi se dio dječačkog sna.”

-Efes je uspeo dobiti tri utakmice u studenom bez ozlijeđenog Nenada Krstića. Koliko je teško bilo nadomjestititi takvog igrača u timu?

-Ne mogu reći da je ozlijeda mog suigrača dobra stvar, ali ja sam dobio veću minutažu nakon toga, a to me je dovelo u bolju formu.

-Studeni ste počeli pobjedom protiv Nižnjeg Novgoroda, a ta pobjeda je došla kao melem na ranu nakon poraza kod kuće od Žalgirisa. Koliko vam je bilo važno da se odmah vratite u pobjednički ritam nakon tog poraza?

Nisam igrao protiv Žalgirisa. Imao sam manju ozlijedu zbog koje sam izbivao 10 dana. Utakmica s Nižnjim je bila prva koju sam igrao nakon ozlijede. Moram reći da me je čuvao veoma krupan igrač, ali da sam zadovoljan što sam uspio odigrati dobro.

-Pobjedili ste Real 75:73 košem Janninga u posljednjoj sekundi. Koliko vam je pobjeda protiv tako jakog protivnika podigla samopouzdanje?

Taj susret nam je dao krila. Sve što smo za taj susret isplanirali i uvježbali na treningu ispalo je odlično na parketu. Sve je išlo kako treba i to je bila sjajna pobjeda za nas. Možda to nije bila lijepa utakmica za gledanje, ali za nas je bila odlična. Janning je poentirao u posljednoj sekundi. Sjajna pobjeda.

-Kako vam je izgledalo tih nekoliko posljednjih sekundi? Kakav je osjećaj biti dio nečega takvog?

-Ja sam bio na klupi. Milko Bjelica je promašio. Možda je bio fauliran, a možda i ne, sada nije ni važno. Osman je promašio zicer, a onda je Janning poentirao za pobjedu. Bilo je nevjerovatno, sjajan osjećaj. Svi su odmah počeli sa slavljem, jer svatko želi pobjedu protiv ekipe kakva je Real, bar jednom u životu.

-Bili ste blizu pobjede nad Uniksom u Kazanju, ali u posljednjoj četvrtini nije sve funkcionirsalo kako treba. Što ste naučili iz takvog poraza?

-Vodili smo s 10 poena na kraju treće četvrtine, ali u četvrtoj smo igrali jako loše. Naučili smo da moramo pametnije igrati u posljednjem dijelu, i u posljednjim minutama susreta. Za nas je taj poraz bio bolno, ali dobro iskustvo.

https://youtube.com/watch?v=QqmQD_lJlj8

-U studenom ste imali sjajan učinak. U pobjedi nad Sassarijem primili ste samo 62 poena. Kako biste opisali obranu u tom susretu i kako ste se vi osobno osjećali?

-Osjećao sam se sjajno jer je trener Ivković naglasio da ćemo prvih nekoliko napada igrati preko mene. Trudio sam se spremiti za to, psihički i fizički. Dobro sam počeo utakmciu, kao i cijeli sastav. Igrali smo dobro i to je bio dobar susret za nas. Sada imamo pet pobjeda i jako smo blizu plasmana u Top 16 fazu. Za mene kao i sve ostale, najvažniji susre je uvijek onaj idući, a to je utakmica sa Žalgirisom.

-Igrali ste u Euroligi sa Zagrebom 2011. Koliko vam je ranije iskustvo igranja u ovom natjecanju pomoglo ove godine?

-Ta sezona u Zagrebu je za mene bila odlična jer sam igrao po 15-20 minuta u Euroligi. Imao sam prostora da pokžem svoje znanje. Pomoglo mi je mnogo, kao i dvije sezone koje sam odigrao u Ciboni. sada ponovo igram Euroligu i osjećaj je odličan.

-Dušan Ivković ima reputaciju trenera koji odlično radi sa mladim talentima. Koliko ti je važno da igraš za tim koji on vodi? Koliko je to što je on trener Efesa utjecalo na tvoju odluku da dođeš ovdje?

-Razgovarao sam sa trenerom nekoliko puta, i shvatio sam da je za mene odlična stvar da dođem u Efes. Ivković ima mnogo iskustva i može me puno toga naučiti i da mi pomogne, on je netko tko mi može obijasni svaku situaciju u kojoj se mogu naći na terenu. Ulijeva mi puno samopouzdanja, i sjajno je igrati za tim koji on vodi.

-Ovo je prvi strani klub za koji igrate. Da li je bilo teško prilagoditi se na grad kao što je Istanbul? Koliko ti u tome pomažu suigrači?

-Da, ovo je prvi put da igram van Hrvatske, za strani klub. Na početku mi je bilo teško, ali sada je sve u redu. Navikao sam se na grad, na klub i na navijače. Lakše mi je igrati nego na početku. Suigrači su mi puno pomogli. U Ciboni sam igrao s Janningom, kao i s Draperom u reprezentaciji Hrvatske. Dobro je u ekipi. Također, ljudi u klubu su uvijek raspoloženi za pomoć.

-Efes ima skor od pet pobjeda i dva poraza i veoma je blizu plasmana u Top 16 fazu. Poslednji nastup u polufinalu imali su 2001, a često su bili blizu kvalificiranja. Je li je to cilj ove sezone –  raditi naporno i biti u Madridu u svibnju 2015?

-Ne znam, imam sjajnu atmosferu u timu, ali moram reći da idemo korak po korak, susret po susret, četvrtinu po četvrtinu, minutu po minutu. Mislim da možemo imati sjajnu sezonu, ali ne mogu reći da ćemo se sigurno plasirati u samu završnicu. Još nismo osigurali  Top 16 fazu. Vidjet ćemo kako će sve ići.