Južnokorejski predsjednik Moon Jae-in želi da stanovništvo manje radi i više zarađuje te njegova vlada stoga diže minimalne plaće i smanjuje maksimalno trajanje radnog tjedna, u nastojanju da riješi strukturne probleme gospodarstva.

Heo Jeong, poslužiteljica ječmenog čaja u trgovini Lotte Mart u Seulu, kaže kako je zbog toga izgubila trećinu svojih prihoda. Naime, trgovina je skratila radno vrijeme i smanjila broj zaposlenika. Ta 48-godišnjakinja tijekom 32 radna sata tjedno sada zarađuje 1,2 milijuna wona (1.077 dolara) mjesečno, što je za trećinu manje od iznosa koji je zarađivala kada je radila 40 sati tjedno i kada je imala šanse zaraditi dodatnim radom.

Nije jedina. Nakon zakonskog ograničenja radnog vremena sa 68 na 52 sata tjedno, što je na snazi od 1. srpnja, mnoge tvrtke radije zatvaraju ranije, umjesto da zaposle dodatno osoblje. To je jedan od brojnih znakova da Moonove reforme ne funkcioniraju i da njegovo obećanje da će biti „predsjednik radnih mjesta“ možda neće biti ostvareno, upozoravaju ekonomisti.

Drugi problem je siječanjski porast minimalne plaće po satu – najveći u zadnjih 17 godina, za nevjerojatnih 16 posto, a koji bi mogao imati suprotni učinak na dohodak za slabije plaćene te bi mogao odvraćati od ulaganja i zapošljavanja.

Prihodi najsiromašnijih domaćinstava, kojih ima 20 posto, pali su 8 posto u odnosu na godinu ranije. To je njihov najoštriji pad od 2003. godine, tj. otkad je statistički ured u toj zemlji počeo prikupljati podatke. Četvrtina ljudi iz takvih domaćinstava od 15 do 29 godina ostala je nezaposlena.

„Želim raditi više sati i uzimati što veći broj noćnih smjena,“ kaže Heo.

U subotu je vladina komisija za minimalne plaće dodatno pojačala zabrinutost oko tog pitanja, najavljujući kako će se sljedeće godine minimalna plaća povećati za još 10,9 posto, odnosno za 8,350 wona (7,40 dolara) po satu. Do 2020. godine Moon planira ostvariti proklamirani cilj o minimalnoj plaći od 10.000 wona.

Korejska federacija za mikro poduzeća, potaknuta time, zaprijetila je da će odbiti provedbu reforme. “Vlasnici malih tvrtki nalaze se na raskrižju gdje ne mogu birati, nego moraju odabrati ili zatvaranje poduzeća ili smanjenje broja osoblja“, ističu.

Južnokorejske tvrtke usporile su zapošljavanje. Prosječni mjesečni broj zaposlenih ove godine iznosio je 142.000, što je najsporiji tempo zapošljavanja još od financijske krize 2008.-2009.

U ponedjeljak je Moon priznao kako su moguće negativne posljedice za vlasnike malih poduzeća i radnike s minimalnim plaćama, no izjavio je kako će se i dalje fokusirati na povećanje prihoda.

„Iznimno povećanje minimalne plaće ima za cilj osigurati dostojanstven život radnika s niskim prihodima, dok podizanje dohotka kućanstava poboljšava domaću potražnju, što će zauzvrat dovesti do otvaranja novih radnih mjesta,“ rekao je Moon, dodajući kako će nastojati osigurati subvencije za radnike s niskim prihodima koji pate zbog njegove politike.

U svakom zlu nešto dobro

Brodograditelj Hyundai Heavy Industries i maloprodajni lanci Lotte Shopping i Shinsegae Inc. među kompanijama su koje su započele s isključivanjem računala u 17,30 sati uredskim radnicima da bi spriječili prekovremeni rad, kažu njihovi glasnogovornici.

Većina korejskih trgovina radno vrijeme je skratila za jedan sat zbog povećanog troška povezanog s višim plaćama.

Moon ovime pokušava popraviti neke veće strukturne gospodarske probleme. Naime, nezaposlenost mladih dosegnula je 2017. godine 9,8 posto, gotovo tri puta više od sveukupnog broja zaposlenih, a s druge strane južnokoreanci su treći među 36 članica Organizacije za ekonomsku suradnji i razvoj (OECD), iza Meksika i Kostarike po odrađenom broju sati. Također, po rastu produktivnosti rada Južna Koreja je bila na 19. mjestu među zemljama OECD-a u 2017. godini.

Za mnoge uredske zaposlenike, nova pravila su olakšanje. „Prošle godine nisam ni razmišljao otići prije šefa. Sad mogu svaki dan ići gledati filmove i noću ići na sate računovodstva, jer mi doslovno ugase računalo,“ rekao je Shin Duk-young, 29-godišnji uredski zaposlenik u trgovini u Seulu.

Također, dok su u prvom tromjesečju siromašni bili pogođeni, prosječni prihod kućanstva u odnosu na godinu ranije bio je 3,7 posto veći, što je najbrži godišnji rast rast u zadnje četiri godini. Prihod 20 posto najbogatijih domaćinstava skočio je pritom 9,3 posto, pokazuju statistički podaci, čime se još povećala dohodovna nejednakosti.

Lee Sang-jae, glavni ekonomist Eugene Investment and Securities, kaže da su Moonovi potezi “koraci u pravom smjeru” kako bi se riješio problem niskih primanja. No, nisku svi ekonomisti takvog mišljenja.

Promjene na južnokorejskom tržištu rada, naime, dolaze u vrijeme dok Kina, centar prema kojem gravitiraju azijska gospodarstva, pokazuje znakove usporavanja, a južnokorejski izvoznici riskiraju biti uvučeni u unakrsnu vatru trgovinskog rata između Washingtona i Pekinga.

“Podizanje minimalne plaće i ostale proaktivne radne politike mogle bi s vremenom smanjiti nejednakosti, no dolaze u lošem trenutku”, smatra Park Chong-hoon, ekonomist u Standard Chartered i Seoulu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.