Kriza s ebolom primorala je američki zdravstveni sustav da razmotri nešto dosad nezamislivo: uskraćivanje nekih medicinskih intervencija koje su preopasne za liječnike i medicinske sestre, a nije vjerojatno da bi pomogle pacijentu.
Američke bolnice godinama su izložene kritikama da radije poduzimaju mjere koje produljuju umiranje nego da rade na poboljšavaju kvalitete života pacijenta. Liječenje prvog pacijenta dijagnosticiranog u SAD-u s ebolom, koji je primio dijalizu i intubaciju i zarazio dvije medicinske sestre koje su ga njegovale, primoralo je bolnice i medicinske udruge da razrade prve smjernice o tome što je razumno učiniti, a što bi se trebalo uskratiti.
Dužnosnici iz barem triju bolnica s kojima je Reuters razgovarao kazali su da razmišljaju o tome da li uskratiti individualne postupke ili prepustiti svakom liječniku da sam odluči da li bi se intervencija trebala primijeniti. Stručnjaci za etiku potvrđuju da primaju sve više upita liječnika o tome da li imaju profesionalnu obvezu prema pacijentu ukoliko bi bilo ugroženo medicinsko osoblje. Američke zdravstvene vlasti u međuvremenu pokušavaju oformiti mrežu od 20-ak bolnica diljem zemlje koje bi bile potpuno opremljene za slučajeve poput ebole.
Mogućnost uskraćivanja liječenja i skrbi predstavlja otklon od filozofije “učiniti sve što treba” i povratak u razdoblje od prije 100 godina, kad su liječnici bili izloženu riziku zaraze zbog brige o umirućim pacijentima, ističe Reuters.
“Ovo je još jedan primjer kako nas je virusna prijetnja u 21. stoljeću vratila natrag u 19. stoljeće”, zaključio je dr. Howard Markel sa sveučilišta u Mićiganu.
