Godina razaranja i smrti: Pregled svih svjetskih konflikata u 2025.

Najveće posljedice osjećaju se u vidu ljudskih gubitaka, patnje i razaranja – stotine tisuća ljudi izravno su poginule u sukobima tijekom 2020-ih; milijuni su ranjeni, raseljeni, ostali bez roditelja, izgladnjivani, zlostavljani i traumatizirani; a visoka razina razaranja znači da se neka područja možda nikada neće u potpunosti oporaviti.

Mnoge zemlje povećavaju svoja vojna ulaganja i kapacitete, dok se učinci ovih ratova prelijevaju i imaju društvene i gospodarske posljedice diljem svijeta, no rastuće napetosti između najmoćnijih zemalja svijeta otežale su diplomatske i humanitarne odgovore na ove sukobe, dodatno pogoršavajući patnju onih kojima je pomoć najpotrebnija.

Rat Rusije i Ukrajine

Rat između Rusije i Ukrajine, osobito od ruske invazije punog razmjera u veljači 2022., postao je najveći sukob u Europi od Drugog svjetskog rata.

Broj poginulih s obje strane i dalje je nejasan, no zapadni izvori vjeruju da je oko 350.000 ljudi izravno ubijeno u ratu od 2022. godine.

Ti izvori navode raščlambu od približno 250.000 poginulih ruskih boraca, uz nekoliko stotina civilnih žrtava; dok se pogibije ukrajinskih boraca procjenjuju na oko 100.000, uz do 15.000 civilnih žrtava, piše Statista.

Ukupan broj stradalih (odnosno poginulih, ranjenih, nestalih ili zarobljenih) iznosi negdje oko jedan milijun na ruskoj strani, te gotovo 500.000 na ukrajinskoj strani.

Dodatno, više od pet milijuna Ukrajinaca sada živi kao izbjeglice u drugim zemljama, dok je gotovo četiri milijuna ljudi bilo interno raseljeno početkom 2025. godine.

Sredinom 2025. Rusija kontrolira oko 20 posto teritorija koji je međunarodno priznat kao ukrajinski.

Procjene gospodarske štete u Ukrajini iznose oko 590 milijardi američkih dolara, što je tri puta više od ukrajinskog BDP-a prije rata.

Nakon zastoja tijekom 2023. godine, Rusija je ostvarila postupne teritorijalne dobitke tijekom 2024. i nastavila ih ostvarivati i u 2025.

Ukrajinske snage su u kolovozu 2024. pokrenule iznenadnu invaziju ruske regije Kursk, zauzevši otprilike 1.000 četvornih kilometara teritorija u manje od jednog tjedna, no više od polovice tog teritorija ponovno je zauzeto do prosinca, a ukrajinske snage zadržavaju samo mali dio tog područja sredinom 2025. godine.

Ovaj upad bio je, djelomično, pokušaj preusmjeravanja ruskih snaga iz prioritetnih područja Ukrajine i stvaranja prilika za protuofenzive, međutim Rusija je odbila invaziju povlačenjem pojačanja iz drugih područja, dok je također dobila potporu sjevernokorejskih kopnenih snaga.

1. godina započela je s velikom neizvjesnošću na ukrajinskoj strani, zbog ponovnog izbora Donalda Trumpa, koji je redovito kritizirao američku potporu Ukrajini.
   

Od preuzimanja dužnosti u siječnju, Trumpova javna potpora Ukrajini i njegov odnos s predsjednikom Zelenskim varirali su, osobito nakon što je televizirani sastanak u Ovalnom uredu u veljači prikazao Trumpa i potpredsjednika Vancea kako pred očima cvijelog svijeta grde Zelenskog, dok su isporuke vojne pomoći također nailazile na zastoje.

Unatoč tome, Sjedinjene Američke Države ostaju najveći međunarodni podupiratelj Ukrajine, te će ostvariti dobit od novog dugoročnog sporazuma o mineralima i resursima, dogovorenog u travnju.

Ostale zapadne zemlje povećale su vojnu potporu Ukrajini u tom razdoblju, a kako je rat odmicao, nekoliko zemalja ukinulo je ograničenja na uporabu oružja, sada dopuštajući Ukrajini da koristi to oružje za udare po ciljevima unutar Rusije.

Tijekom 2025. godine obje strane povećale su razmjere raketnih i bespilotnih napada, pri čemu su najveći dron-napadi u cijelom ratu zabilježeni u prvoj polovici 2025., kao i krajem prosinca, svega dan uoči pregovora Zelenskog i Trumpa u Mar-a-Lagu.

Rat Izraela protiv Hamasa

Do početka kolovoza 2025. godine, prema službenim izraelskim i palestinskim izvorima, u izraelskoj 20-mjesečnoj invaziji na Pojas Gaze ubijeno je više od 60.000 Palestinaca i 1.700 Izraelaca (uključujući 1.200 poginulih u napadu 7. listopada).

Međutim, brojke iz drugih izvora variraju, a izvori poput Ujedinjenih naroda smatraju da je broj stradalih u Gazi znatno podcijenjen, budući da postoji velik broj Palestinaca koji se i dalje vode kao nestali, te jer brojke ne uključuju smrti uzrokovane sprječivim uzrocima poput bolesti, pothranjenosti ili poremećaja zdravstvenih usluga.

U Gazi su razaranje i nedostatak pomoći stvorili jednu od najvećih umjetno izazvanih humanitarnih katastrofa u jednom od najgušće naseljenih područja na svijetu, dok je izraelska blokada ozbiljno ograničila kretanje ljudi i dopremu pomoći preko granica Gaze.

Više od 90 posto stanovništva raseljeno je (mnogi i više puta) od početka invazije, a svi stanovnici Gaze sada se suočavaju s visokom razinom nesigurnosti hrane, pri čemu je gotovo četvrtina stanovništva izložena riziku od gladi.

Više od 70 posto svih objekata (uključujući 92 posto stambenih objekata) uništeno je ili oštećeno, dok je više od polovice bolnica i zdravstvenih ustanova zatvoreno, a one koje su još u funkciji rade samo djelomično.

U borbi protiv Hamasa, Izraelske obrambene snage (IDF) izgubile su približno 425 vojnika od listopada 2023. godine, te tvrde da su ubile više od 20.000 boraca Hamasa.

1. godina započela je s dvomjesečnim primirjem u Gazi, u okviru sporazuma koji je predviđao oslobađanje preostalih izraelskih talaca u nekoliko faza, u zamjenu za tisuće palestinskih zatvorenika, povećane isporuke pomoći i planove daljnjih pregovora o trajnom primirju.
   

Primirje nije prešlo dalje od svoje prve faze, a Izrael je nastavio invaziju 18. ožujka.

U siječnju 2025. Izrael je također zabranio djelovanje UNRWA-e u Palestini, optuživši najveću humanitarnu organizaciju u Gazi da djeluje kao paravan za Hamas.

Od veljače je Humanitarna zaklada za Gazu (GHF), koju podržavaju Izrael i SAD, zamijenila UNRWA-u, no također se suočila s osudama drugih humanitarnih organizacija, nakon što je više od 500 stanovnika Gaze ubijeno dok su tražili pomoć na lokacijama GHF-a tijekom svibnja i lipnja.

Sukob u Palestini nije se ograničio samo na Gazu, već je došlo do značajnog porasta nasilja na Zapadnoj obali od listopada 2023., što je rezultiralo s više od 1.000 palestinskih smrti, od kojih je velik dio posljedica porasta nasilja doseljenika.

Šira bliskoistočna kriza nakon 2023.

Kako piše Statista, Diljem Bliskog istoka tisuće ljudi su ubijene, a deseci tisuća ranjeni u izraelskim sukobima s Iranom, Libanonom, Sirijom i Jemenom.

Najveći udio tih smrtnih slučajeva zabilježen je u Libanonu, u izraelskom ratu s Hezbollahom, gdje su prekogranični napadi rezultirali stotinama poginulih, a stotine tisuća ljudi evakuirane su s obje strane granice.

Borbe su eskalirale s dvomjesečnom izraelskom kopnenom invazijom krajem 2024. godine, kojom je uspostavljena sigurnosna tampon-zona dublje unutar libanonskog teritorija, prije nego što je u studenom 2024. dogovoreno primirje (iako su zračni napadi potrajali).

Na istoku, svrgavanje Assadovog režima u Siriji u prosincu 2024. izazvalo je snažne potrese u regiji te je odmah uslijedio izraelski prodor izvan Golanske visoravni, kojim je dodatno proširena tampon-zona.

Niz zračnih napada na vojne baze bivše vlade također je ograničio sposobnost nove vlade da se ponovno naoruža – izraelski zračni napadi nastavili su se tijekom 2025., no od lipnja 2025. nova sirijska vlada čini se da traži mirovni sporazum s Izraelom kao dio poslijeratne obnove.

Nakon toga, hutski pobunjenici u Jemenu izveli su brojne raketne napade na Izrael i zapadne teretne brodove u Crvenom moru, u znak protesta protiv izraelskih djelovanja u Gazi.

Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države poduprli su Izrael u odmazdi protiv Hutija tijekom 2024., a neprijateljstva su se smanjila tijekom primirja u Gazi ove godine; potom je niz američkih napada od ožujka do svibnja bio praćen primirjem, koje se uglavnom održalo do srpnja.

Rat Izraela i Irana

Najznačajniji razvoj događaja u 2025. godini, međutim, bio je 12-dnevni rat Izraela i Irana.

Iran i Izrael tijekom 2024. sudjelovali su u nizu ograničenijih uzvratnih napada, koji su bili manji u usporedbi s izraelskim drugim ofenzivama, ali su bili učinkoviti u likvidaciji ključnih vođa iranske sfere utjecaja i slabljenju iranske protuzračne obrane.

Dana 13. lipnja 2025. Izrael je potom pokrenuo iznenadni val zračnih napada (uz potporu izraelskih agenata unutar Irana) koji su dodatno oslabili protuzračnu obranu, prije nego što su ubijeni brojni istaknuti vojni i politički čelnici, kao i mnogi od vodećih iranskih nuklearnih fizičara.

Izrael je tvrdio da mu je cilj bio spriječiti Iran u razvoju nuklearnog oružja, i to unatoč činjenici da su Iran i SAD imali zakazane pregovore o iranskom nuklearnom programu za 15. lipnja, koji su potom otkazani.

Tijekom sljedećih dana, Izrael i Iran razmjenjivali su zračne udare; procjene broja žrtava nisu jasne, no iranski izvori tvrde da je poginulo između 600 i 1.000 ljudi, dok je oko 30 Izraelaca ubijeno, a tisuće su ranjene na obje strane.

Sjedinjene Američke Države također su se pridružile izraelskom napadu 22. lipnja, izvevši tri velika udara na iranska nuklearna postrojenja.

Napad na glavno iransko postrojenje za obogaćivanje urana u Fordowu bio je posebno značajan, budući da se nalazi duboko pod zemljom (na nepoznatoj dubini), a vjeruje se da su Sjedinjene Države jedina zemlja s oružjem sposobnim da ga pogodi – međutim, učinkovitost napada na iranski nuklearni program ostaje nejasna.

Iran je uzvratio napadima na američku bazu u Kataru, a postojala je velika zabrinutost da bi se sukob mogao proširiti u veliki rat između SAD-a i Irana, no primirje između Irana i Izraela stupilo je na snagu 24. lipnja, nakon čega su se neprijateljstva smirila.

Građanski rat u Sudanu

Sudanski građanski rat ušao je u svoju treću godinu u travnju, te je po apsolutnim brojkama sada najveća humanitarna kriza na svijetu.

Ne postoji službeni broj poginulih, no procjene s kraja 2024. godine govorile su o 150.000 poginulih civila, dok su ukupni vojni i civilni gubici sredinom 2025. zasigurno znatno veći.

Više od devet milijuna ljudi interno je raseljeno od početka borbi, dok je još tri milijuna pobjeglo u susjedne zemlje.

Sudan ima procijenjenu populaciju od oko 50 milijuna ljudi, od kojih je oko dvije trećine ovisno o humanitarnoj pomoći sredinom 2025., a iznimno mlada dobna struktura znači da je 16 milijuna djece među onima kojima je pomoć potrebna.

Rat je obilježen raširenim kršenjima ljudskih prava, pri čemu su brojni međunarodni izvori zaključili da su Snage za brzu potporu (RSF) i njihovi saveznici počinili djela genocida u Darfuru, uz druge masakre, masovna silovanja i ratne zločine.

Pothranjenost je također raširena, a Sudan je jedno od rijetkih mjesta na svijetu za koje je potvrđeno da se suočava s glađu.

U siječnju 2025. Sudanski liječnički sindikat izvijestio je da je 522.000 dojenčadi umrlo od pothranjenosti u nešto više od 18 mjeseci rata – prije 2023. Sudan je već imao jednu od najviših stopa smrtnosti dojenčadi na svijetu, s oko 60.000 smrti dojenčadi godišnje.

Iako većina ovih smrti nije uključena u službene statistike ratnih žrtava, ovaj nagli porast samo je jedan od bezbrojnih primjera kako sukob pogoršava brojne izazove s kojima se sudansko stanovništvo već suočavalo, pojašnjava Statista.

Rat je započeo u travnju 2023., kada su se Snage za brzu potporu (RSF) odvojile od Sudanskih oružanih snaga (SAF), koje su predvodile vladu nakon vojnog udara 2021. godine.

Ovo je treći građanski rat u Sudanu otkako je zemlja stekla neovisnost od Velike Britanije 1956. godine, a zemlja je od tada gotovo stalno među najnestabilnijim državama svijeta, s više vojnih udara i pokušaja pučeva nego bilo koja druga država od Drugog svjetskog rata.

Za sudanski narod, desetljeća nestabilnosti i korupcije značila su da nijedna strana nije imala široku javnu potporu na početku građanskog rata, no teška kršenja ljudskih prava RSF-a postupno su preusmjerila potporu u korist SAF-a.

Kraj 2024. obilježilo je smanjenje intenziteta borbi, dok su se obje strane pregrupirale i ponovno naoružavale, prije nego što je 2025. donijela neke od najsmrtonosnijih faza rata.

Sredinom 2025. RSF kontrolira većinu jugozapadne četvrtine zemlje (Darfura), dok SAF kontrolira većinu ostatka, uključujući i glavni grad Kartum.

Kontrola nad Kartumom bila je središnja točka sukoba, no ponovno zauzimanje grada od strane SAF-a u ožujku 2025. smatrano je značajnom prekretnicom.

Veći dio 2025. obje su strane konsolidirale kontrolu nad svojim područjima, iako je RSF u lipnju 2025. proširio sjeverozapadnu bojišnicu, probijajući se iz Libije uz potporu Libijske nacionalne vojske.

Iako je riječ o građanskom ratu, postoji i značajna međunarodna dimenzija, pri čemu Libija, Kenija i Ujedinjeni Arapski Emirati podupiru RSF; Egipat, Turska i Saudijska Arabija podupiru SAF; dok postoje dokazi da su obje strane u različitim trenucima primale potporu Rusije, Irana i Kine – treba naglasiti da mnoge od tih zemalja niječu službenu uključenost zbog embarga Ujedinjenih naroda na oružje.

Osim toga, rastuće napetosti u Južnom Sudanu ove su godine dovele do strahova od izbijanja novog građanskog rata u regiji – iako proizlazi iz potpuno drugog problema, takav bi sukob nedvojbeno doveo do prelijevanja i spajanja dvaju sukoba.

Raspuštanje USAID-a i rezovi u drugim međunarodnim humanitarnim proračunima imali su katastrofalan učinak na humanitarnu situaciju u Sudanu, izravno pridonoseći porastu smrtnosti uzrokovane nestašicom hrane i pothranjenošću.

Kontrola nad vodom, hranom, medicinskim potrepštinama, energijom i drugim resursima postala je ključni prioritet za obje strane u sukobu, koje to koriste kao sredstvo učvršćivanja kontrole nad područjima koja drže.

Demokratska Republika Kongo

Godina 2025. donijela je eskalaciju sukoba u istočnom dijelu Demokratske Republike Kongo, području koje je desetljećima opterećeno pobunama, borbama i nestabilnošću.

Više od 7.000 ljudi ubijeno je kao izravna posljedica sukoba u siječnju i veljači 2025., međutim širi sukob, kao i njegov utjecaj na humanitarnu pomoć, opskrbu hranom i zdravstvene usluge, znači da je stvarni broj smrtnih slučajeva znatno veći.

Procjene upućuju na to da je više od pet milijuna ljudi interno raseljeno u tri najpogođenije pokrajine – Ituri, Sjeverni Kivu i Južni Kivu – od ukupno 6,9 milijuna interno raseljenih osoba u DR Kongu.

Paravojne skupine uključene u sukob optužene su za ratne zločine i raširena zlostavljanja, uključujući visoke stope seksualnog nasilja, izvansudska ubojstva i pljačku, iako su i vladine snage te njihove saveznice optužene za zlostavljanja.

Regija se nalazi uz granice DR Konga s Ugandom, Ruandom i Burundijem, gdje se naoružane skupine bore za kontrolu nad unosnim rudnicima koji proizvode resurse poput koltana, zlata i kositra.

Ovo rudarenje u malim i obrtničkim razmjerima obilježeno je nesigurnim radnim uvjetima, zlostavljanjem i iskorištavanjem, no za velik dio stanovništva regije, uključujući mnoga djecu, to je jedina prilika za zaposlenje.

Trenutna faza ovog sukoba općenito se smatra započetom s pobunom M23 (Pokret 23. ožujka) 2022. godine.

M23 je najveći član Saveza rijeke Kongo, saveza paravojnih skupina, a postoji široko rasprostranjeni dokazi da ima potporu ruandske vlade, uključujući izvješća o čak 12.000 ruandskih kopnenih vojnika koji su se borili uz M23 tijekom 2025. godine – ruandska vlada te je tvrdnje više puta zanijekala.

Situacija je eskalirala kada je M23 u kasnom siječnju 2025. izveo iznenadni napad i zauzeo regionalni glavni grad Gomu, a zatim i drugi najveći istočni grad, Bukavu, tri tjedna kasnije.

Oba grada nalaze se na suprotnim krajevima jezera Kivu, izravno na granici s Ruandom – ogromna veličina DR Konga, njegova topografija i nedostatak infrastrukture uvelike otežavaju sposobnost vlade u Kinshasi da odgovori.

Vlada je dobila potporu tisuća vojnika iz Burundija, kao i zajedničkih mirovnih snaga Južnoafričke Republike, Tanzanije i Malavija, no većina tih snaga povučena je do ožujka 2025. godine.

Predsjednici DR Konga i Ruande obojica su pozvali na primirje u ožujku, prije nego što su mjeseci pregovora rezultirali mirovnim i trgovinskim sporazumima uz posredovanje SAD-a u lipnju.

Međutim, ti sporazumi nisu uključivali M23 niti Savez rijeke Kongo, te ostaje za vidjeti hoće li te skupine moći zadržati vlast u regiji u budućnosti.

Sukob Indije i Pakistana

Jedan od najzabrinjavajućih događaja godine bio je četverodnevni sukob između Indije i Pakistana u svibnju.

Od podjele 1947. godine, odnosi između susjeda bili su uglavnom neprijateljski, pri čemu su se obje zemlje upuštale u nekoliko kratkotrajnih sukoba, uglavnom vezanih uz spor oko regije Kašmir na sjeveru.

Obje zemlje su nuklearne sile; Indija je najmnogoljudnija država na svijetu, Pakistan peta, Indija ima drugu najveću aktivnu vojsku na svijetu, a Pakistan sedmu – rat punog razmjera između njih imao bi razorne posljedice s globalnim učincima.

Dana 22. travnja 2025., separatisti su u indijskom dijelu Kašmira izveli teroristički napad, ubivši 26 civila, ciljajući hinduističke turiste.

Kao odgovor, 7. svibnja Indija je pokrenula val napada na vojne i paravojne ciljeve u Pakistanu, za koje je tvrdila da podupiru teroristički napad.

Pakistan je to zanijekao i uzvratio vlastitim napadima.

Tijekom sljedeća četiri dana, obje su strane razmjenjivale raketne i bespilotne napade, kao i kopnene okršaje, što je rezultiralo s gotovo 30 poginulih u Indiji (ne uključujući napad 22. travnja) i više od 50 poginulih u Pakistanu, pri čemu je otprilike 75 posto žrtava bilo civilno stanovništvo.

Primirje je dogovoreno 10. svibnja, te se, unatoč nekim kršenjima sljedećeg dana, održalo, a prekogranični odnosi uglavnom su se vratili na razinu prije sukoba.

Građanski rat u Mjanmaru

Od 2021. godine građanski rat u Mjanmaru rezultirao je s više od 80.000 poginulih, više od tri milijuna interno raseljenih osoba, te s još milijun ljudi koji su pobjegli iz zemlje.

Mjanmar ima populaciju od približno 55 milijuna ljudi, jedna je od najsiromašnijih zemalja u Aziji, te je od stjecanja neovisnosti 1948. godine doživio gotovo stalni niz pobuna diljem zemlje.

Trenutni rat smatra se najfragmentiranijim sukobom na svijetu, u kojem sudjeluje najmanje 1.600 različitih etničkih i političkih skupina, s mnoštvom savezništava i ciljeva.

Najveća oružana snaga je burmanska vojska, Tatmadaw, koja je preuzela kontrolu nad vladom u vojnom udaru 2021. godine, nakon desetljeća demokratizacije, a preuzimanje vlasti izazvalo je masovne javne prosvjede i eskalaciju borbi diljem zemlje.

Vlada u egzilu (NUG) snažno podupire pobunjeničke skupine.

Tijekom građanskog rata vojna hunta optužena je za brojne ratne zločine, uključujući uporabu kemijskog oružja, bombardiranje civila i uništavanje imovine, kao i za zločine protiv čovječnosti poput ratnog seksualnog nasilja, izvansudskih pogubljenja i mučenja.

Tijekom 2023. i 2024. godine, kontrola hunte značajno se smanjila na samo jednu petinu ukupnog teritorija Mjanmara, iako ona i dalje ostaje najveća pojedinačna sila u sukobu, te sredinom 2025. kontrolira najveće gradove i većinu glavnih luka.

Utjecaj Kine u ratu postupno se povećavao, osobito duž zajedničke granice, a vjeruje se da Kina podupire Tatmadaw iz straha da bi njegov poraz dodatno destabilizirao Mjanmar.

Snažan potres u ožujku doveo je do niza primirja u travnju, budući da je rat znatno otežavao dostavu humanitarne pomoći, iako su mnoga od tih primirja kasnije prekršena.

Razne pobunjeničke skupine iskoristile su razdoblje smanjenih borbi kako bi istaknule svoje sposobnosti upravljanja, dijeleći pomoć, ponovno otvarajući škole i uspostavljajući zdravstvene centre.

Nasuprot tome, Tatmadaw je iskoristio to vrijeme za pregrupiranje i pokretanje niza ciljanih napada u ključnim područjima.

Pobune u subsaharskoj Africi

U Zapadnoj Africi djeluju razne islamističke skupine u Nigeru, Maliju i Burkini Faso, uključujući Jama’at Nusrat al-Islam wal-Muslimin (JNIM) i Islamsku državu, pri čemu je 14 posto stanovništva Malija izloženo sukobu.

Sve tri zemlje doživjele su vojne udare tijekom posljednjih pet godina, kao dio tzv. pojasa državnih udara koji se proteže kroz Zapadnu Afriku, Središnju Afriku i Sahel, pri čemu novi vladari suradjuju s ruskom plaćeničkom skupinom Wagner u borbi protiv pobunjenika, ali zasad nisu uspjeli stabilizirati zemlje.

Stručnjaci strahuju da će se terorističke aktivnosti proširiti na druge zemlje u regiji, poput Gane, Obale Bjelokosti i Benina.

U međuvremenu, novi čelnici u Maliju, Nigeru i Burkini Faso okrenuli su se protiv bivše kolonijalne sile Francuske, kao i protiv Sjedinjenih Američkih Država, protjeravši vojnike koji su ondje bili stacionirani, što signalizira veliku promjenu u odnosima sa Zapadom.

Sjever Nigerije već dugo muče islamističke skupine poput Boko Harama i Islamske države, kao i naoružane bande.

Nigerijska vojska nije uspjela uspostaviti sigurnost u regiji, a njezine brutalne taktike često dodatno pogoršavaju stanje.

Osim toga, kamerunska vojska bori se protiv anglofonskih separatista na sjeverozapadu zemlje, pri čemu je više od 700.000 ljudi raseljeno.

Islamska država također je aktivna na sjeveroistoku Mozambika, gdje se od 2017. godine bori protiv vladinih snaga.

Dodatno, zemlja se nalazi u političkim previranjima nakon spornih općih izbora u listopadu 2024. godine.

Prosvjedi protiv izbornih rezultata brutalno su ugušeni od strane države, pri čemu je zabilježeno najmanje 250 poginulih.

Daniel Chapo iz stranke FRELIMO, koja vlada zemljom od stjecanja neovisnosti od Portugala 1975. godine, proglašen je pobjednikom izbora.

Drugamo, u Somaliji, Al-Shabaab nastavlja širiti nasilje, a zemlja se nalazi na vrhu Indeksa krhkih država.