Kako je Iran prkosio Trumpovim prijetnjama i postao "čuvar" Hormuškog tjesnaca

Dok američki predsjednik Donald Trump pokušava okupiti koaliciju mornarica spremnih otvoriti Hormuški tjesnac, neke zemlje izravno pregovaraju s Iranom o sigurnom prolazu, čime, prema analitičarima, potvrđuju novu stvarnost: bez obzira na vojne ishode, Teheran određuje tko može koristiti najvažniji svjetski energetski plovni put, piše Al Jazeera.

Nakon što su američko-izraelski napadi na Iran započeli 28. veljače i ubili vrhovnog vođu Alija Hamneija, iransko vojno vodstvo odgovorilo je fokusiranjem na svoj najjači adut – geografiju. Iran kontrolira sjevernu obalu Hormuškog tjesnaca, kroz koji prolazi 20 posto svjetskih zaliha sirove nafte i plina. Na najužem dijelu širok je 33 kilometra, pa svaka mornarica koja ga želi prijeći postaje laka meta za napade s kopna.

S obzirom na nisku sklonost osiguravatelja riziku, bilo je potrebno relativno malo napada na brodove u tjesnacu – ili čak sama prijetnja – da se naruši povjerenje tržišta i naglo povećaju premije osiguranja, što je gotovo paraliziralo pomorski promet. Od početka rata napadnuto je oko 20 plovila.

„Iran je praktički dokazao da diktira uvjete prolaza kroz tjesnac. Sada su pokazali da su čuvar ovog ključnog uskog grla. To će povećati značaj Irana u geopolitici Zaljeva”, rekao je Andreas Krieg, izvanredni profesor sigurnosnih studija na King’s Collegeu u Londonu. Dodao je da će to biti nova realnost u doglednoj budućnosti.

U međuvremenu su cijene nafte porasle iznad 100 dolara po barelu, više od 20 posto iznad razine prije rata, što je prisililo države na najveća oslobađanja strateških rezervi u povijesti. Cijene plina porasle su za više od 40 posto od početka rata.

Trump je u početku razmatrao slanje američke mornarice za pratnju brodova kroz tjesnac, a zatim je pozvao druge zemlje da pošalju ratne brodove, upozorivši NATO saveznike na „vrlo lošu” budućnost ako ne pomognu. No mnogi su to odbili ili dali neodređene odgovore. Japan je rekao da ne planira slati brodove, Australija je to odbacila, Ujedinjeno Kraljevstvo nije se željelo uvući u širi rat, a Njemačka je jasno poručila: „Ovo nije naš rat”.

Druge su države ipak djelovale – ali ne na način koji je Trump tražio. Dva tankera s indijskom zastavom prošla su tjesnacem nakon višednevnih pregovora između New Delhija i Teherana, uključujući telefonski razgovor između premijera Narendre Modija i predsjednika Masouda Pezeškijana. Brodovi iz Pakistana, Turske i Kine također su prošli Hormuškim tjesnacem. Financial Times navodi da su i Italija i Francuska kontaktirale Iran radi dogovora, iako su talijanske vlasti to zanijekale.

Tvrtka Windward, koja prati pomorski promet, navela je da je promet u tjesnacu u utorak bio 97 posto ispod prosjeka, ali da sve više brodova prolazi kroz iranske teritorijalne vode, što sugerira da Teheran dopušta „prolaz uz odobrenje”.

‘Na nama je da odlučimo’

Postoji presedan za američku mornaricu koja je pratila konvoje kroz tjesnac još tijekom iransko-iračkog rata 1980-ih, no današnja situacija je drugačija, kažu stručnjaci. Tada SAD nije bio izravna strana u sukobu, a Iran je tek učvršćivao vlast nakon revolucije, dok Revolucionarna garda nije bila ni približno organizirana kao danas.

Danas Iran raspolaže dronovima koje može masovno proizvoditi, a mogao bi koristiti i male čamce za napade na tankere, postavljati mine i primjenjivati gerilske taktike. Iako postoje proturječne informacije o postavljenim minama, stručnjaci smatraju da bi to bilo kontraproduktivno jer bi omelo prolaz i iranskim brodovima te smanjilo moć Irana da odlučuje tko smije proći.

Iranski dužnosnici svjesni su svoje geografske prednosti. „Na našoj je vojsci da odluči”, rekao je ministar vanjskih poslova Abas Aragči, govoreći o tome tko će moći koristiti tjesnac.

Prorežimske figure sve češće Hormuški tjesnac prikazuju kao strateško sredstvo pritiska koje nadilazi sam rat, sugerirajući da bi se mogao koristiti za dobivanje kompenzacija, ublažavanje sankcija ili druge ekonomske ustupke nakon sukoba.

Nedavni napadi ukazuju na to da Iran želi dodatno pojačati pritisak na energetsko tržište.

U utorak je napad dronom izazvao požar u luci Fujairah u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, jedinom izvoznom terminalu nafte izvan Hormuškog tjesnaca. Iranski saveznici, hutisti u Jemenu, također bi mogli dodatno podići cijene nafte ometanjem prolaza kroz tjesnac Bab al-Mandeb. Zasad nisu izveli takve napade, ali su poručili da su spremni djelovati u svakom trenutku.

SAD i dalje pokušava izvršiti maksimalan pritisak na Teheran i prisiliti ga da otvori tjesnac. Američko središnje zapovjedništvo objavilo je da je koristilo bombe za probijanje bunkera protiv protubrodskih raketnih položaja uz iransku obalu.

Trump je također naredio premještanje amfibijskih brodova s tisućama marinaca na Bliski istok, a neki stručnjaci smatraju da bi SAD mogao pokušati zauzeti otok Kharg, odakle se izvozi 90 posto iranske nafte.

No takva operacija možda neće prisiliti Iran da otvori tjesnac. Otok je udaljen oko 500 kilometara od njega, a njegovo zauzimanje izložilo bi američke snage iranskim napadima. U tom slučaju Iran bi mogao potpuno minirati tjesnac.

„Problem Hormuškog tjesnaca zapravo nije vojni… To je pitanje tržišta, a povjerenje se ne može vratiti vojskom, nego samo diplomacijom”, zaključio je Krieg.