Kako je Libija izgradila nove rijeke bez ijedne kapi kiše: Projekt vrijedan 25 milijardi dolara

Kada pogledate na kartu ova afrička zemlja je jedna od najsušnijih zemalja na Zemlji. Devedeset posto zemlje je čista pustinja, bez prirodnih rijeka, gotovo bez kiše. Većina stanovništva je nagurana na sjevernoj obali. Ali 1950-ih otkrivena je nafta i ekonomija je procvjetala.

Uvoz vode nije bio opcija

Broj stanovnika je eksplodirao. Ali nedostatak vode je i dalje bio kritičan. Desalinizacija je bila preskupa. Uvoz vode značio je ovisnost o drugim nacijama. Za Libiju to nije bila opcija. Onda se dogodilo nešto izvanredno.

Dok su bušili naftu duboko u pustinji, inženjeri su otkrili nešto zapanjujuće. Masivni podzemni bazeni ispunjeni fosilnom vodom zarobljenom tamo od ledenog doba. Neki od njih su, prema procjenama, stari preko 30.000 godina.

Sahara kao spas

Tadašnji predsjednik Muammar Gaddafi pokreće projekt "Velike umjetne rijeke", najveći svjetski sistem za navodnjavanje. Razmjeri su bili apsolutno nevjerovatni. Preko 4.000 kilometara podzemnih cjevovoda, 1.300 dubokih bunara koji probijaju drevne rezervoare, premještanje 6,5 milijuna kvadratnih metara vode dnevno iz Sahare u obalne gradove.

I sve je koštalo 25 milijardi dolara, a u potpunosti je financirala sama Libija. I tako je trajno rješen problem s vodom.