Ako ste u prvim tjednima rata u Ukrajini hodali uzduž bojišnice, mogli ste čuti povike na ukrajinskom i ruskom jeziku, možda pomiješane s glasovima regionalnih jezika poput burjatskog i čečenskog.
Danas se vojnici na obje strane sukoba sporazumijevaju na španjolskom, nepalskom, hindskom, somalskom, srpskom i korejskom jeziku. Strani jezici u rovovima samo su jedan od znakova da sukob poprima sve više međunarodne dimenzije, piše Politico.
Na nebu iranski dron Shahed može presresti američki sustav protuzračne obrane, dok na tlu njemačka artiljerija nadmašuje sjevernokorejske granate. Gotovo tri godine kasnije, teško je sukob nazvati “regionalnim” između Rusije i Ukrajine. Ono što je u veljači 2022. započelo kao najveći kopneni rat u Europi od Drugog svjetskog rata, sada konkurira za naslov najglobalnijeg sukoba od Hladnog rata, s desecima zemalja koje su izravno ili neizravno uključene.
Ovaj aspekt sukoba mogao bi odrediti njegov ishod, jer Ukrajina riskira gubitak najvećeg saveznika dolaskom Donalda Trumpa na čelo SAD-a, dok Rusija privlači potporu američkih neprijatelja poput Sjeverne Koreje.
“Posljednji put kada smo vidjeli nešto slično bio je vjerojatno sovjetski napad na Afganistan”, rekao je istaknuti povjesničar Hladnog rata za Politico, Sergey Radchenko. “Tada je Zapad, zajedno s Pakistanom, podržavao mudžahedine, a svi su se uključili.”
Obje strane ovise o vanjskoj pomoći
Kad je Moskva pokrenula invaziju, Kremlj ju je pravdao kao obrambeni potez protiv NATO-a. Široka je suglasnost da je Putin očekivao kratkotrajan sukob, oslanjajući se na dosadašnju zapadnu pasivnost prema njegovim akcijama u Ukrajini, Moldaviji i Gruziji. Međutim, Ukrajinci su pružili neočekivan otpor, a Zapad je brzo reagirao, šaljući oružje i obavještajne podatke koji su zaustavili rusko napredovanje i internacionalizirali sukob, prenosi Index.hr.
“To bi bio lokalni sukob da je brzo završio”, rekao je Radchenko. “Ali nije.”
S vremenom je međunarodna dimenzija postala ključna. Danas obje strane ovise o vanjskoj pomoći: Ukrajina za opstanak, Rusija za održavanje dominacije dok nastoji minimalizirati učinke rata na svoje stanovništvo. Dok Ukrajina tvrdi da se bori za “demokraciju”, Rusija svoj rat opravdava borbom protiv “američke hegemonije”.
Rusija je pridobila saveznike poput Irana, koji isporučuje dronove, i Sjeverne Koreje, koja šalje projektile i vojnike. BRICS zemlje, nezadovoljne zapadnim financijskim institucijama, često pokazuju sklonost Rusiji. Kineska podrška, koja uključuje kupnju ruske nafte i tehnologije, ključna je za rusku ekonomiju.
“Indija i drugi mogu trgovati s Rusijom, što je značajno. Ali ništa se ne može usporediti s onim što Kina donosi”, rekao je Alexander Gabuev, direktor Carnegie centra za Rusiju i Euroaziju.
S druge strane, Rusija koristi hibridne metode za izazivanje problema i podjela, uključujući miješanje u izbore i podršku proruskih skupina poput Huta u Jemenu. No, za razliku od Hladnog rata, Moskva nema sukobe preko posrednika gdje može izravno napasti NATO.
Zapadna pomoć i ograničenja
Zapadna pomoć, predvođena SAD-om i NATO-om, osigurala je Ukrajini opstanak i vojni otpor. Od početnih haubica do F-16 aviona i ATACMS raketa, pomoć se postupno povećavala. EU je također napredovala u procesima pridruživanja Ukrajine i Moldavije.
“Bez zapadne pomoći rat ne bi preživio prvu godinu i završio bi teškim porazom Ukrajine”, rekao je Gabuev.
Unatoč tome, Zapad se držao određenih ograničenja kako bi spriječio eskalaciju. Ukrajinski zahtjevi za napade unutar Rusije dugo su se ignorirali, a Moskva, iako prijeti nuklearnim napadima, izbjegava izravne sukobe s NATO-om.
S druge strane, Rusija koristi saveznike poput Sjeverne Koreje za osiguranje resursa i trupa, dok Ukrajina nudi financijske i povijesne motive stranim borcima. Međutim, kako rat ulazi u četvrtu godinu, nijedna strana ne dobiva svu pomoć koju želi.
Zamrzavanje sukoba i politički utjecaj
Ideja zamrzavanja sukoba, koja uključuje teritorijalne ustupke Ukrajine, više nije tabu-tema već se ozbiljno razmatra.
“Bilo je jasno od početka da će Amerika odustati ako Ukrajina ne pobijedi dovoljno brzo”, rekla je Nina Hruščova, profesorica međunarodnih odnosa na The New School u New Yorku i praunuka sovjetskog vođe Nikite Hruščova.
“Od početka se na sve gledalo kao na holivudsku seriju”, rekla je. U početku su saveznici mislili da će završiti nakon jedne sezone. Ali onda je uslijedila druga.
“I sada smo u trećoj sezoni, a naravno da je pažnja oslabila”, rekla je. “Ne želimo četvrtu sezonu, ali ona će se dogoditi.”
“Za Ameriku, izbjegavanje nuklearnog rata s Rusijom uvijek je bio prioritet broj jedan. Drugi je bio pomoći Ukrajini da pobijedi. Ta dva cilja moraju se nekako uskladiti”, govori Radchenko.
Pad podrške Ukrajini posebno je vidljiv u SAD-u, gdje je javno mnijenje podijeljeno, a dolazak Trumpa mogao bi dodatno smanjiti američku potporu.
Kraj rata
Kako sukob ulazi u četvrtu godinu, nijedna strana ne dobiva svu pomoć koju želi. Sukob sve više nalikuje ratu iscrpljivanja iz Prvog svjetskog rata, a ne visokotehnološkom Trećem svjetskom ratu.
“Logično bi bilo vidjeti tisuće Iranaca i kompaktne kineske vojske kako se bore za Rusiju u Ukrajini upravo sada”, napisao je u listopadu ultranacionalistički ruski mislilac Alexander Dugin, koji se smatra jednim od ideologa rata u Ukrajini.
“Logično je da oni koji su protiv zapadne hegemonije i za multipolarni svijet podupiru Rusiju djelovanjem. A Rusija će tada poduprijeti njih u njihovim antiimperijalističkim ratovima.”
Ukrajina je u još težem položaju. Sumnje u dubinu zapadne podrške rastu baš u trenutku kada Ukrajinci ulaze u još jednu zimu, oslabljeni niskim moralom i nedostatkom gotovo svega. Prema procjenama Pentagona, zemlja ima dovoljno resursa za još šest do dvanaest mjeseci prije nego što se suoči s ozbiljnim problemima.
Obje strane sve više koriste strane borce, većinom iz siromašnih zemalja. Uz vojnike koje osigurava Pjongjang, Moskva je regrutirala borce iz Kube, Indije, Nepala, Sirije, Srbije, Srednjoafričke Republike i Libije, obećavajući izdašne plaće i rusko državljanstvo.
S druge strane, Ukrajina, osim financijskih poticaja, nudi strancima priliku da budu na “pravoj strani povijesti”.
“Zajedno smo pobijedili Hitlera, pobijedit ćemo i Putina”, napisao je tadašnji ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmytro Kuleba na platformi X 2022. godine.
To je dovelo do situacije u kojoj, više od tri desetljeća nakon raspada SSSR-a i navodnog “kraja povijesti”, se Kolumbijci bore protiv Kubanaca.
Kraj sukoba vjerojatno će ovisiti o odluci ključnih podupiratelja. Ako NATO povuče podršku, Ukrajina neće preživjeti. Slično, ako Kina povuče podršku Rusiji, Moskva bi bila prisiljena ograničiti svoje apetite.
Za sada, rat nastavlja oblikovati globalnu politiku, dok rizik od eskalacije i dalje postoji. Svaki novi sudionik ili vanjski faktor, poput sukoba u Indo-Pacifiku ili Bliskom istoku, mogao bi promijeniti smjer sukoba. Dok rat traje, opasnost da se dodatni akteri uključe ostaje velika, zaključuje Politico.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!