Potresna svjedočanstva Ukrajinki koje se na prvoj liniji fronte bore u ratu s Rusijom

Broj žrtava se ne objavljuje, ali je opće poznato da je visok, a Ukrajina se sve više oslanja na civile kako bi popunila uloge koje su nekad obavljali obučeni vojnici. Kandidatima za operatere daje se kratka, ali intenzivna obuka od 15 dana prije slanja na bojište, što odražava hitnost situacije.

Ne postoje službeni podaci o tome koliko žena služi kao operaterke dronova, ali instruktori i zapovjednici jedinica procjenjuju da ih je sada nekoliko desetaka aktivno raspoređeno ili u naprednoj obuci, a nove se pridružuju svakog mjeseca, prenosi Guardian.

Operaterke se suočavaju sa značajnim rizikom jer rade blizu prve linije, često samo nekoliko kilometara od ruskih položaja, i često su meta artiljerije, dronova i vođenih bombi.

"Teret povijesti te prati"

Daša nije očekivala da će služiti. Prve je mjesece invazije provela volontirajući, a zatim je prešla na rad s dronovima kako je sve više muškaraca iz njezine regije bilo mobilizirano ili poginulo.

"Nije se radilo o tome jesam li spremna. Radilo se o tome da je ostalo sve manje ljudi."

Njezina motivacija, tvrdi, jednostavna je. Njezino dvoje djece sada živi u Europi i želi da se mogu vratiti u sigurnu Ukrajinu. Njezin otac, koji ima 89 godina, preživio je Drugi svjetski rat. Teret te povijesti uvijek je prati.

"Ne želim da moja djeca postanu sljedeća generacija djece rata. To je sva motivacija koja mi treba."

Sada vodi mješovitu jedinicu koja djeluje nekoliko kilometara od istočne bojišnice. Atmosfera je više obilježena iscrpljenošću nego herojstvom.

"Ne radi se o tome da žene nešto dokazuju. Radi se o nužnosti. Svi su rastegnuti do krajnjih granica. Svi se prilagođavaju."

Elisabeth je rat prvi put doživjela kao zvuk. Njezin je grad 2022. bio pod opetovanim bombardiranjima, a tjednima je spavala u stubištima i podrumima.

"Ljudi ne mare tko je žena, a tko nije"

"Nakon nekog vremena prestaneš se pitati što možeš učiniti. Pitaš se što je još uopće moguće."

Njezina FPV obuka poklopila se s razdobljem velikih gubitaka u regiji, a nekoliko članova njezina tima ranjeno je u prvih nekoliko mjeseci raspoređivanja. Dinamika unutar jedinica brzo se promijenila.

"Ljudi su prestali mariti tko je žena, a tko nije. Važno je bilo samo tko može upravljati dronom."

Najviše se bori s psihološkim teretom: dugim satima, stalnom prijetnjom da će ih otkriti ruski dronovi i spoznajom da svaka misija može značiti ubijanje ili gubitak nekoga koga poznaje.

"Ne postaje lakše. Samo se navikneš nositi s tim."

Ilona se upisala u školu za dronove dostupnu civilima nakon što je mjesecima gledala kako se ruski zračni napadi pojačavaju oko njezina doma. Nije imala vojno iskustvo i nije vjerovala da će se uklopiti.

"Lovina smo, osjeti se od prvog dana"

"Mislila sam da su dronovi za profesionalce. Za ljude koji su odrasli s tehnologijom. Ne za mene."

Trening-centar drži nizak profil i mijenja lokacije nakon što je nekoliko puta bio meta napada. Polaznici to prihvaćaju kao dio rutine.

"Vrlo brzo shvatiš da su operateri dronova lovina. Osjetiš to od prvog dana."

Ono što je njoj najviše upalo u oči nije opasnost, nego potražnja. Svakog mjeseca stotine ljudi, mnogi od njih civili, prijavljuju se na liste čekanja za obuku.

"Toliko je muškaraca mojih godina već nestalo. Netko mora zauzeti njihovo mjesto", istaknula je Ilona.

PROČITAJTE JOŠ