Trgovinski sporazum EU–SAD: Najveći gubitnici i (nekolicina) dobitnika

Radi se o jednostranoj pogodbi u kojoj je većina europskog izvoza podložna američkoj carini od 15 posto – ali automobilski, zrakoplovni i poluvodički sektor izbjegli su najgore.

Trgovinski sporazum koji su u nedjelju postigli američki predsjednik Donald Trump i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u njegovom golf-resortu u Škotskoj izrazito je jednostran.

Europska unija suočava se s carinama od 15 posto na većinu svog izvoza – a pritom je morala preuzeti obveze vrijedne astronomskih iznosa, kako za uvoz energije iz Sjedinjenih Država, tako i za ulaganja na američkom tržištu.

Ipak, od moćne njemačke automobilske industrije do europskog zrakoplovnog i poluvodičkog sektora, postoje i neki dobitnici okvirnog sporazuma – koji još nije dovršen u pisanom obliku.

Novinarski tim Politicadonosi pregled poznatih činjenica.

Energija

Što je u sporazumu? Kao dio dogovora, Trump i von der Leyen su se složili da će EU kupiti 750 milijardi dolara nafte i ukapljenog prirodnog plina iz SAD-a – što uključuje i druge energente poput nuklearnog goriva. To znači još 250 milijardi godišnje za kupnju energenata, što je, prema predsjednici Komisije, dio napora da se ukloni preostala ovisnost EU-a o ruskom uvozu.

Tko dobiva, tko gubi? Teoretski, ovo je ogroman dobitak za američke naftne i plinske tvrtke. U praksi, stručnjaci tvrde da je neprovedivo. Kako bi se ostvarila ta količina, EU bi morala utrostručiti uvoz američke energije u odnosu na prošlu godinu, a američke tvrtke bi morale preusmjeriti sve svoje globalne tokove prema EU – i još više od toga. Za usporedbu, prošlogodišnja ukupna prodaja ruske energije u EU iznosila je samo 23 milijarde eura. Bruxelles također raspolaže ograničenim alatima za provedbu tog plana: uvoz je u rukama privatnih poduzeća.

Automobili

Što je u sporazumu? Američke carine na automobile i autodijelove spuštene su na osnovnu razinu od 15 posto – što odgovara dogovoru koji su ranije ovog mjeseca postigli japanski proizvođači. Zauzvrat, EU je pristala ukinuti svoje carine na automobile, koje su dosad iznosile 10 posto, izjavio je glasnogovornik za trgovinu Olof Gill. Detalji, međutim, još nisu poznati. U američko-japanskom sporazumu, Japan prihvaća vozila koja su homologirana prema američkim standardima. Visoki dužnosnik Komisije izjavio je da europski sporazum uključuje "obvezu zajedničkog rada kako bi se vidjelo gdje su standardi već usklađeni i gdje je potrebno dodatno usklađivanje u budućnosti". Kako je Politico ranije izvijestio, Komisija je ranije razmatrala mogućnost preuzimanja američkih standarda za autonomnu vožnju, što je ponovno spomenuto u tehničkom brifingu u ponedjeljak.

Tko dobiva, tko gubi? Prema njemačkom automobilskom lobiju, ovo je loš sporazum koji će i dalje opterećivati sektor. Pridružili su se američkoj autoindustriji u kritiziranju carina na automobile i dijelove proizvedene u Meksiku, koje i dalje iznose visokih 25 posto. Prema Ferdinandu Dudenhöfferu, ravnatelju njemačkog Centra za automobilska istraživanja, stvarni gubitnici nisu proizvođači nego radnici – do 70.000 radnih mjesta u europskim tvrtkama i kod njihovih dobavljača moglo bi nestati ako proizvodnja bude premještena u SAD kako bi se izbjegle carine od 15 posto.

Zrakoplovstvo

Što je u sporazumu? Sporazum EU–SAD o nultim carinama na "sve zrakoplove i dijelove" koji je najavila von der Leyen omogućuje predah proizvođačima i zračnim prijevoznicima. Globalni lanac opskrbe koji stoji iza svakog zrakoplova čini ovaj sektor osjetljivijim na trgovinske barijere. Nakon 17-godišnjeg spora između Airbusa i Boeinga, zaključenog 2021., ni europska ni američka industrija nisu bile zainteresirane za novu trgovinsku bitku.

Tko dobiva, tko gubi? Iako je Boeing kratkoročno imao koristi od carina na Airbus, analitičari napominju da bi u slučaju europskih protuudaraca Boeing pretrpio veći gubitak. Neke američke zrakoplovne tvrtke, poput Delte i Spirita, koje lete na Airbusovim flotama, odmah bi osjetile udar zbog carina na europske dobavljače. Među gubitnicima sporazuma o nultim carinama su leasing kompanije s obje strane Atlantika – da su uvedene recipročne carine, upravo bi one bile korištene za njihovo zaobilaženje.

Farmaceutska industrija

Što je u sporazumu? Trump i von der Leyen dali su oprečne izjave u nedjelju – američki predsjednik rekao je da sporazum ne uključuje farmaceutiku, dok je šefica Komisije tvrdila da uključuje. Dužnosnici Komisije pojasnili su u ponedjeljak da carina zasad ostaje nula. No Bruxelles očekuje da će carinska stopa do 15 posto stupiti na snagu nakon završetka istrage prema Sekciji 232 američkog zakona – kojom se carine mogu uvesti zbog razloga nacionalne sigurnosti. Von der Leyen je rekla da postoje iznimke za "određene generike", no nije precizirala koje.

Tko dobiva, tko gubi? Tvrtke koje proizvode generičke lijekove – najjeftinije na tržištu – smatraju se najranjivijima zbog malih profitnih margina, čak i ako konačna carinska stopa bude znatno niža od 200 posto, koliko je Trump prijetio prije nekoliko tjedana. Udruženje Medicines for Europe traži jasnije definicije o tome koji će lijekovi ostati oslobođeni carina, i poziva obje strane da prošire popis lijekova bez carina. Tvrtka Merck pozdravila je činjenicu da je postignut ikakav dogovor, dok je u Irskoj – koja je posebno izložena zbog velike farmaceutske industrije – poslovna udruga Ibec poručila da je Europa "kapitulirala".

Tehnologija

Što je u sporazumu? Nedjeljni dogovor uključuje opremu za proizvodnju čipova među sektorima koji imaju nulte carine – što znači da su izuzeti iz osnovne carine od 15 posto. Von der Leyen je naglasila da EU ostaje važan kupac američkih AI čipova. "Američki AI čipovi pogonit će naše gigatvornice umjetne inteligencije i pomoći SAD-u da zadrži tehnološku prednost", izjavila je.

Tko dobiva, tko gubi? Nulta carina smatra se velikom pobjedom nizozemskog proizvođača strojeva za izradu čipova ASML, jedne od najvrjednijih europskih kompanija po tržišnoj kapitalizaciji. Njihove strojeve vrijedne stotine milijuna eura po komadu ASML nije bio spreman izvoziti dok su trajale carinske neizvjesnosti, ali je njihova dionica porasla 4 posto u ponedjeljak. Ipak, von der Leyenina predanost kupnji američkih AI čipova smatra se korakom unatrag za zagovornike europske tehnološke suverenosti – jer se time produžava ovisnost EU-a o američkoj tehnologiji.

Digitalna regulacija

Što je u sporazumu? Ništa. Komisija je odbila pokušaje Trumpove administracije da izvrši pritisak na europska pravila – i zasad joj se to isplatilo. "Apsolutno nema obveza u pogledu digitalne regulacije, niti digitalnih poreza", rekao je visoki dužnosnik EU-a, dodavši da obrana regulatorne autonomije Unije nije dobila dovoljno pažnje.

Tko dobiva, tko gubi? Europski digitalni zakoni – posebno Zakon o digitalnim tržištima (DMA) i Zakon o digitalnim uslugama (DSA) – ostali su netaknuti. No nije nedostajalo pritiska s američke strane, s obzirom na sve glasnije kritike Big Tech kompanija poput Mete i Applea na račun DMA. Pritisak se nastavlja – tehnološki lobij CCIA upravo je objavio studiju prema kojoj europska digitalna pravila stvaraju godišnje troškove i gubitke od 97,6 milijardi dolara, uključujući oko milijardu dolara samo za usklađivanje s DMA.

Obrana

Što je u sporazumu? Trump je hvalio kupovinu "ogromnih količina" američke vojne opreme – no visoki dužnosnici EU-a odbacuju to, naglašavajući da nabava oružja nije bila dio pregovora. "Nabava oružja nije nadležnost Komisije", rekao je jedan od njih, dodavši da "nije bila uključena u izračune o kojima smo govorili". Ukratko: nema formalne obveze kupnje američkog oružja.

Tko dobiva, tko gubi? Američka obrambena industrija nije dobila zajamčeni dobitak – ali bi ipak mogla profitirati. Dužnosnici EU-a priznaju da bi povećani obrambeni proračuni europskih država mogli ići u korist američkih tvrtki. "Nakon summita NATO-a u Haagu, jasno je da države članice, uz aktivnu potporu Komisije, povećavaju obrambenu potrošnju – što će izravno ili neizravno koristiti SAD-u", rekao je jedan dužnosnik. Europske obrambene kompanije mogle bi se osjećati nelagodno kako se odluke o nabavi budu donosile.

Čelik

Što je u sporazumu? Navodno povratak kvotama koje jako podsjećaju na one iz vremena Bidenove administracije. Iznad tih kvota, carina od 50 posto bi (najvjerojatnije) ostala na snazi. Jedan dužnosnik EU-a rekao je u ponedjeljak da razina samih kvota još nije dogovorena. Za to će trebati više vremena nego što je preostalo do 1. kolovoza. Uz to, SAD donekle priznaje da EU nije glavni problem u vezi s globalnim viškovima čelika i aluminija. Bruxelles i Washington planiraju raspravljati o "zaštitnoj zoni" kojom bi se izolirali od čelika proizvedenog u Kini, Indoneziji, Egiptu, Turskoj i drugdje.

Tko dobiva, tko gubi? Ako europska industrija čelika uspije barem djelomično zadržati izvoz specijaliziranih proizvoda u SAD, radije će to nego carinu od 50 posto na sve. Pravi gubitnik ovdje bi mogla biti Kina. Ako SAD i EU zaista uspiju izgraditi carinski bedem oko svojih tržišta – što je upitno s obzirom na to da SAD nema sustav trgovanja emisijama – kineska strategija mogla bi prvi put dobiti ozbiljan protutežak.

Hrana i piće

Što je u sporazumu? Predsjednica Komisije von der Leyen rekla je da bi određeni poljoprivredni proizvodi mogli ući u režim nultih carina – ali nije precizirala koji. Najnovije informacije govore da će EU sniziti carine na ono što smatra "neosjetljivim" poljoprivrednim proizvodima iz SAD-a, dok će "osjetljivi" proizvodi i dalje biti podložni postojećim carinskim stopama.

Tko dobiva, tko gubi? Još je prerano za ocjenu. Prema nekim naznakama, američki orašasti plodovi, hrana za kućne ljubimce i meso bizona mogli bi lakše ući na tržište EU-a kao "neosjetljivi" proizvodi, dok će američka govedina – koja se smatra "osjetljivom" – i dalje biti oporezivana. No pregovori o carinama još traju, uključujući i pitanje kamo svrstati ključne poljoprivredno-prehrambene proizvode poput alkoholnih pića i vina.

Investicije

Što je u sporazumu? Obveza europskih tvrtki da ulože dodatnih 600 milijardi dolara u SAD. Iako se ne radi o velikom ustupku Trumpu, ta brojka djeluje više kao simbolična gesta. "Uglavnom je performativna", rekao je Nils Redeker iz think tanka Jacques Delors Centre. Bruxelles zapravo nema ovlasti provesti ovo obećanje jer bi ulaganja dolazila isključivo iz privatnog sektora, tvrde dva visoka dužnosnika Komisije. Jedan od njih kaže da je brojka "temeljena na detaljnim razgovorima s poslovnim udrugama i kompanijama kako bi se procijenile njihove investicijske namjere".

Tko dobiva, tko gubi? Dodatna europska ulaganja vjerojatno će pomoći američkom gospodarstvu. No još je prerano reći hoće li taj novac doći na štetu ulaganja unutar Europe, što bi oslabilo rast u EU-u.