Bivša premijerka Jadranka Kosor komentirala je u Temi dana zadnje otkriće vezano za skandalozne stavove aktualnog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića vezane za kvislinge iz Drugog svjetskog rata, koje je 1996. nazvao šehidima, junacima i mučenicima.
U kakavoj je poziciji Orešković nakon ovog otkrića o Hasanbegoviću?
Nije u dobroj poziciji, kao što nije od početka formiranja i odabira Vlade. U Hrvatskoj danas imamo vrlo zanimljivu situaciju: premijera nije birao narod, ministre nije birao premijer, a ministrima zamjenike neće birati ministri. To je prvi put viđena, neobična situacija. Što se tiče ovih informacija – premijer je u posebnoj situaciji zbog onoga što je rekao jučer – da je Hasanbegović uvjereni antifašist. Uvjereni antifašist ne može biti netko tko je eventualno surađivao s listom koji se zove “NDH” – to govori o uvjernjima te osobe, uvjereni antifašist ne bi surađivao s tim listom. Ali to su lako provjerljive činjenice – premijer bi trebao posegnuti u arhiv već danas. Po meni je manje je problematična fotografija, daleko je problematičnije druge činjenice, i ako je to sve istina, onda premijer nema puno izbora. Vraćam se na 1995. godinu, u vrijeme predsjednika Tuđmana, koji je bio u drugačijem polupredsjedničkom sustavu na čelu izvršne vlasti. On zaista nikad nije smatrao da su ustašluci nestašluci. Ne znam bi li se našao itko u svim ovim godinama da je surađivao s listom koji se zvao NDH, nešto što se takvo zove promiče ideje.
VEZANE VIJESTI
Prva reakcija Hasanbegovića bila je, vidjeli smo, da je to podvala, provokacija i – fotomontaža.
To je sve lako provjerljivo. Vidjela sam izjave da se radi o HOS-u, to je sve provjerljivo, ali ako se radi o preslikama, onda je sve jasno. Nije sporna fotografija, već činjenica da je bio suradnik “NDH” i što je i na koji način pisao. Neprihvatljivo je da u bilo kojoj Vladi bude osoba koja je podržavala ustaški, četnički pokret i da je bio okorjeli zagovornik staljinizma, odnosno nečeg što je za nas neprihvatljivo. Ovo je slobodna demokratska Hrvatska, članica EU i jasan je kakav bi trebao biti profil ministara koji predstavljaju državu. I Hasanbegović i Crnoja su cijelo vrijeme predstavnici države.
Kako se u vašem premijerskom mandatu provjeravala prošlost? Jeste li sjeli i razgovarali s ministrima, je li se moglo dogoditi da među njima bude netko s lažnom adresom?
Ma ne, mislim da ne. Hrvatska je mala zemlja, manje više se o svakom se sve zna. Nije bilo provjera tog tipa, ali mediji su i u dvije, odnosno tri vlade u kojima sam ja sudjelovala neprekidno propitivali prošlost, sadašnjost, obitelj i ostalo. Neću o osobnim stvarima, ali bila sam meta istraživanja, bilo je i neistina i ja se apsolutno zalažem da se svaka činjenica provjeri i protiv sam harange. Ali ako se činjenice ne mogu pobiti, stvari su jasne. HDZ-ove vlade, koje nisu bile ovako velike trakavice, su rušile ustaške spomenike – Francetiću i tako redom. Stranka desnog centra slala je poruke da je koketiranje s nacističkim režimom neprihvatljivo. Pogledamo li u prošlost – ništa nije naštetilo Hrvatima kao NDH i njegovi vođe, koji su narod ostavili na cjedilu, a o poklanjanju teritorija da ni ne govorim. Nema razloga da se ustašluk tolerira kao nestašluk. Premijer može to danas provjeriti.
Hasanbegović je iznio svoje stajalište vrlo jasno – negirajući da antifašizam postoji u Ustavu. Izvorišne osnove navode ZVNOH, što je u Ustav upisao Tuđman, kojem se vraćam upravo zato što je u njegovo vrijeme njegova vladavina bila karakterizirana kao vođena čvrstom rukom. No, kad to usporedite s ovim vremenima, onda vidite da je zagovarao demokratske vrijednosti – bio je partizanski general i on se tog nije odrekao i sramio, dapače. Krenulo je loše jednostavno. Dugo je trebalo da se prihvate činjenice oko Crnoje – morale su se činjenice nagomilati do ostavke, i nakon toga potpredsjednik Vlade stao u njegovu obranu i optužio medije za linč, mada su činjenice bile okrutno neoborive,. Pravo pitanje je bilo zašto je bio predložen za ministarsko mjesto.
Kako biste ocijenili dosadašnji rad Vlade?
Vlada nema ni ljude koji bi radili i čudim se tome, jer znam kako je teško voditi ministarstva. Ministri zbog ove situacije rade u leru ili s ugašenim motorom, ali mora se sastavljati proračun. Ostali im suradnici iz SDP, u koje nemaju povjerenja, dakle to nije na vidiku. Osim toga, uspostavio se paralelni sustav u vidu Vijeća za suradnju, a ministri su davno trebali moći birati suradnike. Vlada je zasad poslala jedan prijedlog zakona i povukla ga. Čula sam da idu i izmjene zakona koje su tehničke, vezano za članove povjerenstava. Tosu inače najlakši zakoni. Ni najavljeno smanjenje plaća 30 posto, koje je Most je najavljivao, nema nigdje niti jedne najave velikih projekata, kao ni najave da će se dati 1.000 eura za svako dijete… Dakle, u nekoliko tjedana nema nikakavih rezultata, a po onome što ja znam, najteže odluke donosiš u prva tri mjeseca, odnosno šest mjeseci i godinu dana. S druge strane, vidimo da premijer isključivo govori o reformaa i da ih treba komunicirati.
Kako vidite javno iznošenje stavova između partnera u Vladi, HDZ-a i Mosta, gdje se ne slažu, primjerice oko sudbine čelnog čovjeka SOA-e?
Tu vlada kakofonija. Ono što dolazi do javnosti pokazuje da nisu svi hermetički zatvoreni. To se prije nije događalo, to je dobro. Ali ono što izbija na površinu jest duboko neslaganje. U Mostu ne žele smjenu bez saslušavanja. To je moguće samo s formiranjem Saborskog odbora za nacionalnu sigurnost, a vidimo da HDZ ondje ne želi Ranka Ostojića, zbog čega smo u zatvorenom krugu. Ako Oreković potpiše – a hoće, jer stjeran je u kut, no rezultat će biti isti iako on sada taktizira – bez da znamo što se dogodilo i kako se ogriješio o zakon… Taj razlog se mora prijaviti DORH-u i mora se utvrditi odgovornost. Nepovjerenje predsjednice nije kategorija u zakonu, to ne može biti razlog. Premijer i predsjednica, ako žele imenovati novoga šefa SOA-e moraju dobiti mišljenje nadležnog odbora za nacionalnu sigurnost, a već su nanijeli veliku štetu SOA-e. Most se tu pokazao kao korektiv, odnosno skupina zastupnika koja se želi držati Ustava.
Treba li se formirati istražno povjerenstvo u Saboru da bi se vidjelo o čem je riječ i kako se ponijela predsjednica Republike?
To se može osnovati, ali to je dugotrajan posao, a to bi bile i zatvorene sjednice, jer se, kako smo jučer čuli, radi o naci sigurnosti. No, istina je najjači element nacionalne sigurnosti.
Nisu li nacionalna sigurnost i izlaženje istine na površinu u ovom slučaju donekle u suprotnosti?
Nacionalna sigurnost je apsolutno važna, ali da bi ona funkcionirala u njenom temelju mora biti istina, a ne da se smjenjuju ljudi jer se nekom ne sviđaju ili je problem tko se s kim družio i kako će se to zataškatati. Vidjeli smo i na primjeru pomilovanja – jedno tijelo je pokrivalo drugo. Previše je otvorenih pitanja. Osim toga, nemamo civilni nadzor nad SOA-om, a čovjek koji je polusmijenjejn ne može djelovati u interesu nacionalne sigurnosti u okruženju migracijske, odnosno izbjegličke krize, kao i u svjetlu svih ostalih činjenica, kao što su gospodarske. A ustavne kategorije, koje su važni elementi, tu mislim na saborski odbor ne postoje. Umjesto da se formira, propituje se odnos pojedinog čovjeka u njegovoj stranci. Što se to nas tiče?
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
