Prometni stručnjak Željko Marušić analizirao je prometnu nesreću kod Kutine, u kojoj su poginule tri osobe, i kazao kako se ona mogla izbjeći.
Analizu prenosimo u cijelosti.
VEZANE VIJESTI
‘Tragična nesreća, u kojoj su jutros na 110. kilometru autoceste A3 kod Kutine smrtno stradale tri osobe, po ‘zakonu velikih brojeva’, mogla se i predvidjeti. Naime, manjkavosti prometnog sustava, o kojima nitko ne vodi računa, zbog kojih su naše autoceste, stopom smrtnosti od 10 poginulih na milijardu ukupno prijeđenih kilometara, više od dvostruko pogibeljnije od EU prosjeka, čine ovakve nesreće izvjesnim i predvidivim.
U Hrvatskoj se može juriti autocestama uz najveće tolerancije brzinskog prekoračenja (izuzmemo li dionice njemačkog Autobahna bez brzinskog ograničenja), najniže kazne i najmanju izvjesnost kažnjavanja u Europskoj uniji. Po tim smo negativnim kriterijima sigurnosti autocesta među najgorim zemljama u svijetu. Posljedica je to neshvatljive i štetne kombinacije manjkavog Zakona o sigurnosti prometa na cestama, apsurdno niskih kazni za brzinska prekoračenja i višestruko manjkavog nadzora, na što kontinuirano upozoravam godinama.
Konkretno:
1. Na hrvatskim je autocestama dozvoljena najveća brzina od 130 km/h, a nelogičnom i štetnom odredbom Zakona o sigurnosti cestovnog prometa (čl. 54.) ne kažnjava se prekoračenje do 10 km/h. Postavlja se pitanje čemu ono služi? Stvarno je ograničenje brzine izvan naselja, dakle, 100 km/h, a na autocestama 140 km/h.
2. Na navedena realna brzinska ograničenja, koja već iscrpljuju sigurnosne rezerve naše prometne mreže, pribraja se stručno neutemeljeno i neodgovorno toleriranje mjerenja brzine od 10 posto (u uvjetima kad se satelitski može mjeriti s greškom manjom od 0,1 posto). Da apsurd bude veći, to se računa od izmjerene brzine prema dolje, umjesto od dozvoljene prema gore. U gradu je još gore, jer se do 100 km/h tolerira 10 km/h, pa se u pješačkim zonama, s ograničenjem 30 km/h, nekažnjeno može voziti 40 (+33,3 posto), što je u većini zemalja EU strogo kažnjivo. Dakle, realnih 155,5 km/h (automobilski brzinomjeri, s ugrađenom ‘sigurnosnom tolerancijom’, tada pokazuju oko 160), policijskom se tolerancijom ‘ublažava’ na 139,95 km/h (11,1 posto više od 130) i ulazi u nekažnjivo prekoračenje do 10 km/h. Takvo nerazumno realno ograničenje, koje ugrožava sigurnost, nepotrebno troši resurse vozila (skraćuje vijek vitalnih sklopova i dijelova), povećava potrošnju goriva i više od 20 posto, a proporcionalno i zagađenje okoliša, verificirano je vozačima dobro poznatim stavom policije da presretači ne zaustavljaju one koji voze do 160.
3. Kazna od samo 1000 kn za prekoračenje izvan naselja od 30 do 50 km/h (čl. 54. st. 3), uz 50-postotni popust za plaćanje odmah, iznosi samo 500 kn. Uz navedene se tolerancije hrvatskim autocestama može voziti stvarnih 200 km/h (brzinomjeri tada pokazuju oko 210) uz kaznu od 66 eura! U Švicarskoj, za takvo prekoračenje na autocestama, koje sigurnosnim značajkama nadmašuju naše, slijedi trenutno isključenje vozača i vozila iz prometa, kazna od najmanje 3000 eura i dugotrajna zabrana upravljanja u Švicarskoj, za sve kategorije motornih vozila! Ovakav apsurdni ‘komplot’ propisa i mjera nadzora pretvorio je hrvatske autoceste u ‘eldorado za jurnjavu’.
4. Za razliku od većine zemalja EU, uključujući i Sloveniju, u Hrvatskoj se gotovo ne kažnjava premali razmak među vozilima, koji je pri velikim brzinama opasniji od same brzine. Tu je mjeru, još 1960-ih, sustavno počela primjenjivati Njemačka, odredbom ‘Halber Tacho’ (razmak u metrima u iznosu pola brzine u km/h po brzinomjeru). Dakle, ako brzinomjer pokazuje 120 km/h treba se udaljiti 60 metara. U prometnom zakonodavstvu EU uveden je propis ‘dvije sekunde’, odnosno put koji vozilo pri toj brzini prijeđe u dvije sekunde. Pri realnih 115 km/h (kad brzinomjer pokazuje 120) to iznosi 63,9 metara.
5. Manjkav nadzor posljedica je premalog broja fiksnih kamera uz autoceste, koje čim prije, u funkciji mjerenja brzine i razmaka, treba postaviti na sve mostove i nadvožnjake. Mreža kamera, odnosno videonadzor na svim dionicama autocesta, uz kažnjavanje na naplatnim kućicama, trebao bi zamijeniti presretače. Njih bi se potom uglavnom trebalo usmjeriti na ostale sigurnosne aspekte vezane na promet autocestama.
6. U svrhu povećanja sigurnost na autocestama te smanjenja zagađenja i buke na autocestama trebalo bi promijeniti članak 54. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na način da bi se sadašnja kaznu od 500 kn za prekoračenje 10 do 30 km/h (st. 4) uvela za prekoračenje do 10 km/h. Sadašnju kaznu od 1000 kn za prekoračenje od 30 do 50 km/h (st. 3) trebalo bi uvesti za prekoračenje od 10 do 30 km/h, uz progresivno povećanje kazne za prekoračenje od 30 do 50 km/h i više. Istodobno bi toleranciju mjerenja trebalo sniziti s deset na pet posto.
7. Preskupa cestarina, odnosno loš sustav naplate, koja tjera gospodarska i osobna vozila s autocesta, s jedne strane povećava pogibeljnost i trošenje državnih, županijskih i lokalnih cesta (neprilagođenih teškom opterećenju), izazivajući svakodnevno tisuće pogibeljnih, a prometno potpuno nepotrebnih pretjecanja. S druge, autoceste su zbog toga često potpuno prazne, što vozače potiče na prebrzu vožnju. Više prometa na autocestama izazvalo bi sigurnosno poželjna prigušenja prometa, koja otežavaju jurnjavu i demotiviraju vozače da u intervalima jure, pa naglo usporavaju. Ova je nesreća dodatan razlog i motiv da se čim prije uvede naplata putem vinjeta, povoljnih hrvatskim građanima, gospodarstvenicima i turistima’, kazao je Marušić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
