Zagrebački Županijski sud objavio je u petak odluku o reviziji suđenja nadbiskupu Alojziju Stepincu kojega su komunističke vlasti 1946. osudile na 16 godina zatvora i prisilnog rada te petogodišnji gubitak političkih i građanskih prava.
Sudac Ivan Turudić koji predsjedava izvanraspravnim vijećem objavio je kako se u cijelosti je poništava presuda Stepincu.
Turudić je rekao i kako je zadatak vijeća ispitati presudu s aspekta zakona EU. ‘Presuda grubo krši i tadašnja i sadašnja načela kaznenog prava kao što su pravo na pravično suđenje, zabrana prisilnog rada te obrazloženu odluku i pravo na žalbu’, kazao je Turudić.
U procesu sa Stepincem bilo je 13 optuženika optuženih za 40 kaznenih djela, kazao je Turudić: ‘Presuda jedno u odnosu na Stepinca nije obrazložena. Cilj je bila osveta Stepincu, a za to je bila angažirana tadašnja cijela komunistička vrhuška. Izdražvajući kaznu u Lepoglavi, odbio je pomilovanje i tražio obnovu postupka ili poništenje presude. Nakon 70 godina volja kardinala Stepinca ispunjena je od strane slobodnog suda Republike Hrvatske’, obrazložio je sudac.
Kazao je i da je Stepincu u zatvoru nuđeno potpisivanje formulara za traženje pomilovanja što on nije želio učiniti pristajući jedino na obnovu postupka pred neovisnim sudom ili poništenje presude. “Nakon 70 godina njegova je volja ispunjena od strane hrvatskog suda u slobodnoj hrvatskoj državi i zato ova presuda nema samo pojedinačni nego i duboki značaj za povijest hrvatskog naroda”, zaključio je Turudić.
Stranke imaju pravo žaliti se na ovu odluku, no u DORH-u su se već očitovali da se ne protive reviziji sudskog postupka.
Uoči odluke o reviziji na sudu se pojavio i bivši predsjednik Sabora Vladimir Šeks, koji je kazao da je na objavu presude došao kao jedan od autora izmjena Zakona o kaznenom postupku koji je omogućio reviziju postupka Stepincu, ali i autor saborske deklaracije iz 1992. kojom je osuđen taj montirani proces.
Na Županijski je sud došao i Josip Jurčević, te kardinalov nećak Boris Stepinac.
Presuda iz 1946.
Stepinca je u rujnu 1946. tadašnje Javno tužilaštvo NR Hrvatske, temeljem “Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države”, optužilo da je surađivao s talijanskim i njemačkim okupatorom te ustaškim režimom u NDH, za nasilno katoličenje pravoslavaca, za pomaganje ustaškom režimu, ali i neprijateljsku propagandu nakon kraja rata.
Presudu je 11. listopada 1946. donio Vrhovni sud koji ga je proglasio krivim po svim točkama optužnice.
Suđenje Stepincu još 1992. osudio Sabor
U veljači 1992. Sabor Republike Hrvatske donio je “Deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu” u kojoj stoji da je na montiranom političkom sudskom procesu nevino osuđen “stoga što je odbio po nalogu komunističkih vlastodržaca, provesti crkveni raskol i odvojiti Katoličku crkvu Hrvata od Rima i Vatikana, sa dalekosežnim ciljem uništenja Katoličke crkve kao vjekovnog čuvara i zaštitnika očuvanja identiteta i slobode hrvatskog naroda”.
“Osuđen je stoga što je djelovao protiv nasilja i zločina komunističke vlasti, isto kao što je djelovao u vihoru i okrutnostima drugoga svjetskog rata, u zaštitu progonjenih, neovisno o njihovom narodnosnom podrijetlu, ili vjerskom svjetonazoru. Iako hrvatski narod i Katolička crkva nikada nisu priznali osudu nadbiskupu Stepincu, hrvatski Sabor kao najviše predstavničko tijelo Hrvatske izricanjem jasnog stava prema nepravednoj osudi kardinala Stepinca ispravlja jednu povijesnu nepravdu i uvredu hrvatskom narodu.
Osudom montiranog procesa i osude nadbiskupu Stepincu, hrvatski Sabor istodobno osuđuje političke procese brojnim nevino sudenim svečenicima, redovnicima i vjernicima osuđujući na taj način i protunarodni komunistički režim”, stoji u deklaraciji.
Revizija omogućena izmjenama zakona iz 2009.
Revizija postupka provodi se temeljem odredbe Zakona o kaznenom postupku iz 2009. koji propisuje da osobe koje su sudovi bivše Jugoslavije osudili za vrijeme komunističke vladavine za politička, politički motivirana kaznena djela ili druga kaznena djela ako je do osuđujuće odluke došlo zlouporabom političke moći mogu revizijom zatražiti poništenje osuđujuće odluke ili njoj drugoga odgovarajućega pravnog akta.
Revizija treba sadržavati osobne osuđenikove podatke, podatke o presudi koja se pobija, podatke o činjenicama i dokazima na kojima se temelji, obrazloženje i potpis podnositelja te, ako je podnositelj nasljednik, dokaz da je osuđenik umro i da je on njegov zakonski nasljednik.
Ako utvrdi da je revizija osnovana vijeće će, po slovu zakona, “presudom poništiti u cijelosti ili djelomice pobijanu odluku u izreci o kaznenoj odgovornosti”, a protiv odluke vijeća županijskog suda podnositelj revizije i državni odvjetnik mogu se žaliti Vrhovnom sudu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
