Gošća Točke na tjedan Nataše Božić bila je Željka Markić, koja je između ostalog govorila i o pobačaju.
VEZANE VIJESTI
Kad je riječ o nekim kontroverzama koje se vežu uz vaše djelovanje, kakav je onda vaš stav o pobačaju, o zakonu o pobačaju? Treba li ga mijenjati, treba li postrožiti, zabraniti pobačaj?
Ja mislim da je najveća kontroverza da kad netko iznese svoje mišljenje o nečemu, to postane kontroverza. Ja mislim da je u Hrvatskoj problem, veliki problem danas da se napada apriori iznošenje argumentiranog mišljenje i korištenje demokratskih alata za iznošenje tog mišljenja.
Ja vas neću napasti, samo bih voljela znati vaš stav o tome.
Mi smo jasno sudjelovali u organizaciji Hoda za život, koji je bio pod geslom, u petom mjesecu prošle godine, koji je bio pod geslom “Za život, obitelj i Hrvatsku”. Mi smatramo da je to pitanje jako važno, dakle mi smo ga stavili u kontekst svega što mi smatramo važnim. Smatramo važnim u Hrvatskoj pružiti potporu ženama, obiteljima i otvoriti raspravu o tome kada počinje ljudski život koristeći za to znanstvenu argumentaciju, a ne ideologiju, etiketiranje u medijima, napade kojima smo mi ustvari neprekidno izloženi. Dakle, ako vi imate situaciju da vam istraživanja pokazuju da 75 posto žena, koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zato što su bile u ekonomskim poteškoćama i pod pritiskom okoline, onda mi očekujemo da hrvatsko društvo učini nešto da tim ženama pomogne, da one imaju priliku, ako one to žele, zadržati svoje dijete.
Jeste li onda razočarani činjenicom da HDZ neće provesti mjeru tisuću eura za dijete koja je bila najavljivana u predizbornoj kampanji?
Ma gledajte, toliko mjera je bilo najavljivano. Bilo je najavljivano 1000 eura, bilo je najavljivano majke odgajateljice, što sad ima Grad Zagreb, bilo je najavljivano poticajni krediti za mlade parove, bilo je govora o tome da će se pomoći ženama da usklade svoj poslovni život i obitelj, jer žene su te kojima je najteže žonglirati između toga da imaju djecu s kojom vole biti i žele biti i imaju svoju karijeru. Prema tome, da, nisam s time zadovoljna i svima nam je žao da se ne ulaže u ono što je najvažnije, a to je obitelj. Mi ćemo morati za nekoliko godina uvoziti radnike, i u to ćemo morati ulagati novce, da ih školujemo, da ih naučimo naš jezik, a istovremeno ne ulažemo novac u naše ljude i to je dio zašto jedan dio mladih ljudi odlazi iz Hrvatske.
Nisam onda čula odgovor na pitanje kakav je stav, treba li mijenjati zakon o pobačaju? Treba li zabraniti pobačaj? Znamo da je vaš stav da život počinje začećem.
To nije naš stav, to je stav Klinike za ginekologiju, Kliničkog bolničkog centra i njegovih stručnjaka, koji su na upit Ustavnog suda, kada započinje ljudski život, odgovorili da ljudski život započinje u trenutku začeća, odnosno spajanjem jajne stanice i spermija.
Koji je to Klinički bolnički centar?
KBC Zagreb, 2009. godine, na upit Ustavnog suda. Kao što znadete, taj zahtjev za ocjenu ustavnosti. Dakle, što sad radi Ustavni sud? On će nam reći da li se zakon koji je na snazi iz komunizma, iz Jugoslavije, iz prošle države, iz 1978. godine, da li je taj zakon u skladu s novim Ustavom Republike Hrvatske. Dvadesetpet godina Ustavni sud nad tim misli, gleda, nema očito odlučnosti odlučiti. Oni su zatražili KBC da im dade definiciju znanstvenu i oni su im dali, da je to početak ljudskog života spajanjem jajne stanice i spermija. Za mene je osobno i za nas kao udrugu je važno da se o tom pitanju razgovara i da ljudi dobiju ove informacije. Vi ste se sami sad iznenadili da je to pozicija znanstvena, prema tome, koliko to ljudi ne zna. Mi želimo da se o tome razgovara.
Biste li osobno bili za to da se zabrani pobačaj?
Ja sam osobno za to da svaka žena ima sve informacije, svu potporu. Osobno smatram da je pomoć koju mi trebamo pružiti ženama, da im pomognemo da one, kad nose svoje dijete, imaju priliku gledati lice svoga djeteta.
Ali izbor žene u konačnici ili?
Izbor žene, žene, ovih 75 posto, koje kažu da su napravile pobačaj jer nisu imale novaca za roditi ili ih je netko prisiljavao i vršio na njih pritisak. One nisu imale izbora. Tako da mi odabiremo za njih govoriti. Drugi odabiru govoriti za neke druge.
Vi ste znači za to da žena ima izbor roditi, ali niste zato da ima pravo pobaciti?
Ja sam za to da žena ima pravo dobiti sve točne informacije. Danas u društvu to nije istina. Danas žena koja ide na pobačaj nema informacije. Nije osigurano da ona dobije informaciju, nije osigurano da se s njom razgovara, nije osigurano da ona, ako je u ekonomskim poteškoćama, da za to dobije pomoć. Vi danas imate praktički nevladine udruge su one jedine koje ženama u poteškoćama, pet kuća koje je otvorio pater Glogović, dakle, crkvena jedna skupina, je otvorila sada kuće da bi te žene mogle roditi. To je neprihvatljivo.
Gospođo Markić, ako sam dobro brojala, sedam puta sam vas pitala, mislite li da treba država zabraniti pobačaj?
Ja sam vam sedam puta odgovorila. Ne postoji niti jedna država u kojoj je pobačaj potpuno zabranjen. Cijela ta priča o apsolutnoj zabrani, ona samo služi da bi se spriječilo raspravu. U svim zemljama, uključujući i Poljsku, koja se tako često uzima za primjer, kad je život majke ugrožen, onda se ima priliku, onda je pobačaj zakonit. Dakle, ta majka može zatražiti da se, da bi ona preživjela, prekine život njezinog djeteta. Ali ono što nedostaje u većini zemalja, vi sad imate slučaj da se u Hrvatskoj napada pravo liječnika na priziv savjesti, 2016. godine. I da je gospođa Drakulić izjavila da bi trebalo liječnike prisiljavati na to da rade pobačaj. Dakle, mi se nalazimo u jednom društvu postkomunističkom, posttotalitarnom, u kojem se neprekidno nastoji spriječiti mirna, argumentirana javna rasprava. I ja mislim da je jako važno da o tom sad razgovaramo.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.
